Njihov komentar prenosimo integralno:
Koliko je potrebno vremena da se državni resursi pretvore u privatnu svojinu? Sudeći po Vladinom nacionalnom avio prevozniku – možda svega par nedelja, nakon njegovog osnivanja. Država pokreće stečaj – ne znajući osnovne elemente stečajnog postupka, bez ikakvog racionalnog razloga – direktno šteti turističku privredu Crne Gore za stotine miliona eura godišnje, pokušava da pokopa resurse Montenegro Airlines AD, istovremeno tražeći iste te resurse za Tomontenegro DOO kod privatnih interesnih grupa. Sve to – naočigled građana Crne Gore, koji ne mogu da shvate zbog čega se njihov novac prosipa, i SDT-a, koje ćuti „i ne miješa se u svoj posao”.
Poslije svake licence koju smo obnovili i proširili na treća lica, kako bismo sačuvali resurse MA, napadi na MA u stečaju su bili sve veći – kako vidimo, zbog privatnih, a ne državnih interesa. Kome je smetalo da MA u stečaju u svojim poslovnicama i predstavništvima vrši prodaju avio karata ToMontenegro DOO – po daleko povoljnijim uslovima nego što su nudile privatne kompanije? Naše poslovnice su zatvorene – voljom onih koji su u tom zatvaranju našli privatni interes. Kome je smetao sektor za održavanje vazduhoplova koji je obnovio MA u stečaju i koji je imao baze u Podgorici, Beogradu i Tivtu, i koji je isto tako bio usmjeren ka saradnji sa ToMontenegro DOO? Neko to nije želio, već je odlučio da plaća ove usluge po višestruko većim cijenama. Konačno, kada je MA u stečaju dobio ovlašćenje od Agencije za civilno vazduhoplovstvo da može vršiti usluge zemaljskog opsluživanja – na aerodromima u Podgorici i Tivtu – krenuo je frontalni napad na nas i napore koje smo ulagali za dobrobit ove države. Upravo je zemaljsko opsluživanje predmet tri ugovora koji se ovih dana pominju u javnosti – kao mogući konflikt interesa člana Odbora direktora To Montenegro i njegove private kompanije.
Nesporan je odnosno neupitan uticaj gospodina Orhana Hodžića koji je - ne partner nego vlasnik Oki Air Montenegro DOO, koje je zvanično predstavništvo Air Montenegro (ToMontenegro DOO) u Crnoj Gori, Srbiji i Ljubljani, što je jasno istaknuto na sajtu nacionalne nam aviokompanije (https://airmontenegro.com/kontakt/predstavnistva-i-prodajni-zastupnici).
Kako je Montenegro Airlines AD u stečaju dobio licence za zemaljsko opsluživanje na aerodromima Tivat i Podgorica, to je naišao na najveći stepen opstrukcije od strane monopola koje su stvorili Aerdromi Crne Gore, odnosno od strane Oki Air DOO, koji je dobio poslove zemaljskog opsluživanja i poslovne prostore na crnogorskim aerodromima bez raspisanog tendera. Takođe, stečajna uprava se više puta obraćala Aerodromima Crne Gore sa ciljem obnavljanja zakupa poslovnih prostora koji bi bili iskorišćeni za djelatnost koju vrši kako Oki Air DOO, tako i Montenegro Airlines AD u stečaju, na šta nikada nije odgovoreno. Simptomatično je da je član porodice najvišeg menadžmenta Aerodroma Golubovci u Podgorici dugo vremena bio zaposlen na značajnoj funkciji u Oki Air DOO, i da je isti napustio radno mjesto nakon upozorenja stečajne uprave Montenegro Airlines AD u stečaju da će o tome upoznati nadležne državne organe.
Gospodin Orhan Hodžić je prvi koji je pozdravio ostavku Predraga Todorovića, zaboravljajući da na Aerodromu Nikola Tesla Beograd dijele kancelarije sa Air Montenegro, a da Oki Air DOO, prema bilansima dostavljenim Poreskoj upravi Crne Gore, ima enormne prihode u odnosu na broj zaposlenih, zahvaljujući monopolskom djelovanju. Montenegro Airlines AD u stečaju sa svojom licencom za obavljanje zemaljskog opsluzivanja na crnogorskim aerodromima bio je direktna konkurencija Oki Air DOO, budući da je licenca MA u stečaju proširena i na treća lica. Da je Orhan Hodžić odnosno Oki Air DOO, vezan za Air Montenegro nekadašnji i sadašnji opšte je poznata činjenica u crnogorskom vazduhoplovstvu, te je potrebno obratiti se specijalizovanim državnim organima koji bi preispitali prirodu takvog odnosa Orhana Hodžića odnosno Air Montnenegro DOO, nekadašnjeg i sadašnjeg.
Nejasno je i kako Milo Božović, može da potpisuje akte iz pritvora, a stečajni upravnik MA u stečaju nije imao to pravo, što je dovelo do ovolikih šteta po državu i povjerioce MA u stečaju. Sada je stečajvazduhu”. Niko ne zna što se u Privrednom sudu dešava i što nas dalje čeka – kao bivše zaposlene i povjerioce, čija je imovina prosuta zbog privatnih interesa.
Kako vidimo da pravo i pravda zaobilaze zaštićene pojedince i kompanije, te da smo prepušteni sami sebi i da se gruba otimačina tehničke dokumentacije tri vazduhoplova marke EMBRAER nastavila drugim nezakonitostima - sada ćemo javnosti da prezentiramo i Ugovor o kupovini aviona EMB195-LR serijskog broja 19000283 od dana 06. aprila 2021. godine.
Naime, u originalnom ugovoru je jasno navedeno da se motori od aviona ne nalaze na avionu, već da je jedan u Brazilu (Rio) a drugi u Kanzasu (USA) i da se avion prodaje u stanju u kakvom se nalazi i na mjestu na kojem se nalazi – Aerodrom Podgorica. Zbog čega onda ToMontenegro DOO u prevodu izvornog ugovora, mijenja podatke – preskačući dio koji navodi da se motori ne nalaze na avionu i čak ubacujući rečenicu kojom se tvrdi da se motori od vazduhoplova nalaze na Aerodromu Podgorica. Ovo je samo jedan od primjera neviđenih skandala – koji se ne mogu racionalno objasniti, sem privatnim interesima. Nadamo se da će SDT makar pozvati na odgovornost lica koja su izmijenila podatke u ugovoru o kupovini Embrajera te da će priča oko „jednog motora” ili „jednog i po motora” makar zamisliti nalogodavce da ovo nije njihova privatna država a državni resursi njihova privatna prćija. Istovremeno, koristimo priliku da pozdravimo novog stečajnog upravnika – g-dina “nedodirljivog” i Privredni sud (pred stečajem) i da mu saopštimo da bismo analizirali njegove postupke, ali kada počne da bilo šta postupa, pošto je evidentno da je nastupio zastoj stečajnog postupka i da on nema nikakvu viziju o tome kako i kada će se stečaj okončati.
