“Nije problem u kaznenoj, nego u politici gonjenja. Iako postoji zakon o zabrani diskriminacje, za koji su predviđene oštrije kazne, počinioci se gone na osnovu zakona o javnom redu i miru”, kazao je Bjeković.
Naglašava da je granica između govora mržnje i slobode govora tanka.
“Ukoliko je u pitanju debata koja je od javnog interesa uvrijedljiv govor, koji nije po volji većine, ne znači istovremeno i govor mržnje. Međutim,ako je cilj govora da nekog povrijedi ili unizi– tu prestaje sloboda govora i počinje govor mržnje”, ističe Bjeković.
Ombudsman dodaje da u Crnoj Gori politički konflikt traje decenijama, pa smo navikli na nasilnu, umjesto tolerantne komunikacije.
“Oblici nasilnih komunikacija doprinose stvaranju nasilja koje je predstavlja srž mnogih problema. Model komunikacije kakav je prisutan među političkim subjektima, koji isključuje bilo kakvu vrstu razgovora i tolerancije, je neodrživ i ne vodi onome što treba da bude rezultat djelovanja u Crnoj Gori. Poslanici utiču na kompletno društvo dajući signal glasačima kako posmatrati određene stvari u društvu. Poruka je drugačije percipirana i ima određenu težinu, ukoliko je oni šalju. Treba da gradimo društvo koji se zasniva na toleranciji. Moramo se početi baviti dijalogom”, kazao je Bjeković.
Govor mržnje je, upozorava, uvod u mnoge konflikte.
“Govor mržnje je takođe bio uvod za konflikte devedesetih. Okidač za eskalaciju govora mržnje bilo je i donošenje zakona o slobodi vjeroispovijesti. Svaki politički problem preliva jer su balkanske granice porozne i dolazi do reakcija u širem društvenom prostoru”, ocijenio je Bjeković, dodajući da su u osnovi govora mržnje često stereotipi i predrasude.
Smatra da je neophodno doći do dijaloga.
“Ako ne dođe do dijaloga, Crna Gora će sama sebe uništiti. Imamo potrebu za koncenzusom oko vitalnih društvenih pitanja. Još smo u pra-političkom stanju, ili jošje prisutna igra “gluvih telefona”. Mnogo veće nade polažem u građane Crne Gore, nego u bilo koga drugoga”, zaključio je Bjeković.
Govor mržnje je izražen usljed političkih podjela i dešavanja u Crnoj Gori prate tu političku dinamiku, ocijenio je predstavnik Centra za građansko obrazovanje Damir Nikočević.
“Direktorica CGO Daliborka Uljarevic je bila pod strašnim napadima partijskih botova i korisnika društvenih mreža, jer je predstavila istraživanje koje je pogrešno protumačeno od strane političkih struktura. Podnijeli smo 11 prekršajnih prijava protiv 14 lica, kada je riječ o napadu na Uljarević. Ohrabrujem sve da koriste takve mehanizme, jer će se ljudi koji koriste govor mržnje suzdržavati”, kazao je Nikočević.
Smatra da političke elite pospješuju problem i ne rade na njegovom rješavanju.
“Umjesto da rade na mehanizmima borbe protiv govora mržnje, političke partije angažuju ljude, takozvane botove, za rad na internet portalima i društvenim mrežama. Važno je ne ćutati na to”, kazao je Nikočević.
Intezitet i količina govora mržnje će, zaključuje Nikočević, rasti.
Političke elite forsiraju identitetske teme koje upućuju na netrpeljivost i to podstičeagresiju, navodi sociološkinja Anica Obradović. Mediji, upozorava, stvaranju tlo pogodno za agresivno ponašanje i smanjuju kritičku moć javnosti.
“Zbog deklarativnog zalaganja za evropske vrijednosti, u obavezi smo nađemo rješenje za pojavu govora mržnje. Vjerujem da postoje kapaciteti, ali mislim da prvenstveno treba da shvatimo značaj ovog problema”, kazala je Obradović.
Naglašava da je govor mržnje prisutan i među crnogorskim političarima.
“Plastičan primjer govora mržnje je kada se visoki državni funkioner, koji se zalaže za demokratiju i toleranciju, vrlo primitivno obratio koleginici u Skupštini”, zaključila je Obradović.
