Iako presuda nije pravosnažna, odlukom bjelopoljskog suda stvara se mogućnost da Montenegro bonus stekne vlasništvo i nad terminalima za naftne derivate u Lipcima i Baru. Sudski procesi koji treba da odrede vlasništvo nad tim objekatima čije korištenje osporava Jugopetrol, odavno se vode u podgoričkom i kotorskom sudu.
Država izgubila oko 12 miliona eura: Zbog činjenice da nisu dugo godina korišćeni i održavani, naftni terminalski kapaciteti u Bijelom Polju i Lipcima se nalaze u lošem stanju, pa je teško odrediti njihovu stvarnu vrijednost.
Do ove presude, od terminala ukupnog kapaciteta 53.000 kubnih metara, koja su u vlasništvu države Crne Gore, Montenegro bonus je koristio svega 17.000 kubnih metara, odnosno dio postojećih instalacija u Baru.
Prema najskromnijim procjenama, država Crna Gora je zbog višegodišnjeg nekorištenja ovih kapaciteta, koji su bili predmet pomenutog sudskog spora, izgubila makar 12 miliona eura. Riječ je o 70 odsto najprofitabilnije imovine, koju je država povjerila Montegro bonusu.
Kako je sve počelo: Vlada je u oktobru 2002.godine prodala grčkom Helenik Petroleumu kontrolni paket od 54,3 odsto akcija Jugopetrola za 65 miliona eura. Nekoliko mjeseci nakon toga, Vlada je odlučila da formira državno preduzeće za promet gorivima na veliko Montenegro bonus.
Vladino obrazloženje je bilo da se na taj način valorizuje imovina bivše Savezne direkcije za robne rezerve čija su nekadašnja skladišta u Baru, Bijelom Polju, Lipcima i Podgorici, nakon formiranja državne zajednice SRJ, prenijeta na Crnu Goru, prema teritorijalnom principu.
Predstavnici Helenika su osnivanje Montenegro bonusa nazvali “kršenjem duha privatizacije” i osporili pravo novoformiranoj državnoj kompaniji na upotrebu tankova za gorivo koji su pripadali nekadašnjoj Saveznoj direkciji za robne rezerve. Te tankove je Jugopetrol godinama koristio shodno višegodišnjem ugovoru.
Spor u vezi sa pravom na korišćenje tankova, Montenegro bonus je pokrenuo u decembru 2003.godine, ali su se ti sudski procesi odužili već šest godina.
Šta je pozadina sudancija: Grčki vlasnici Jugopetrola, odnosno Helenik Petroleum, u svojim nastupima su priznavali da nijesu kupili sporne tankove, da su oni vlasništvo države, ali su osporili upotrebu terminala u komercijalne svrhe.
Dobro upućeni u sva zbivanja tvrde da se iza sudanija krije pokušaj Grka da što duže zadrže monopol u snabdijevanju naftnim derivatima koji imaju na crnogorskom tržištu.
S druge strane, Helenik Petroleum se prilikom kupovine većinskog paketa akcija Jugopetrola obavezao da će u roku od pet godina investirati 35 miliona eura. Međutim, jasno je da osim “šminkanja” postojećih pumpi, Jugopetrol nije uložio u kotorsku kompaniju ni polovinu toga novca.
Ostaje nejasno, zašto je Vlada tako tolerisala ovakvo ponašanje grčkog vlasnika Jugopetrola i očigledno kršenje Kupoprodajnog ugovora? Nema odgovora i na još jednu nedoumicu – da li će i ko snositi odgovornost što su van upotrebe tako dugo bili bitni državni kapaciteti?
P.Zečević
