Počev od junskih izbora, politička situacija u Crnoj Gori sasvim je jasna. Poznato je kakav kurs treba zauzeti, jasno je i da potpuni kolaps na putu ka Evropskoj uniji što prije mora biti okončan, ali po svoj prilici – to kao svoj prioritet danas i ne vidi baš onoliko političkih subjekata kako je to djelovalo na početku.
Poučeni svim što se dešavalo u protekle tri godine, odlično znamo šta slijedi ukoliko se takva agonija nastavi.
Dok se rasplet polako naslućuje, važno je pomenuti - svi koji su spremni da sastave vlast sa političkim blokom kojeg nijedan savremeni euroatlantski partner Crne Gore ne vidi kao saveznika, jednako su kao i mi svjesni da će njen rok trajanja biti izuzetno kratak. Možda i kraći nego u slučaju vlada pravljenih tokom protekle tri godine.
Realna je zebnja svakog dobronamjernog građanina šta bi se moglo dogoditi u slučaju ulaska antievropskih snaga u vlast, iako bi ona bila kratkog daha. Jer, vjerujem kako ne treba podsjećati šta ostaje iza odlazeće, a jednako i iza Vlade koja joj je prethodila.
O posvećenosti evropskim integracijama dovoljno su nam rekle protekle tri godine. Svaki izvještaj o napretku bio je gori od goreg, a danas bi u Vladu snage koje su prošlog ljeta govorile o tome kako Volodimira Zelenskog treba slati u logore u Čečeniju, koje su u toku posljednje predizborne kampanje klicale Rusiji sa raznih skupova, koje i dalje imaju ogroman problem i sa članstvom Crne Gore u NATO i sa svakim aspektom diplomatsko-političkog djelovanja Evropske unije u datom trenutku i koje i dalje čvrsto stoje na strani suprotnoj od civilizacijske i kada su u pitanju najsumorniji trenuci iz novije prošlosti naše regije, poput genocida u Srebrenici.
Sjetimo se i da su to one snage zbog kojih je Crna Gora proglašavana “rak ranom”, zbog kojih su u izvještajima Evropske komisije upozoravali na neusklađenost našeg zakonodavstva sa evropskim, koje su ignorisale i preporuke Brisela i mišljenja Venecijanske komisije.
Uz sve navedeno, Crna Gora je postala poligon za najjeftiniju propagandu i nacionalizam, za opštu klerikalizaciju, a najprije za normalizaciju izuzetno opasnih desničarskih struja. Pod geslom "pomirenja", tri godine istrajavano je u ubijanju evropske nade u Crnoj Gori, a kome to odgovara – i laicima je sasvim jasno.
Lokalne uprave u kojima su "oslobodioci" sklopili partnerstva danas su primjeri nazadovanja i permanentne afirmacije svega što se kosi sa građanskim duhom koji je do 2020. godine jačan u našoj državi. Pogledajte primjere iz Pljevalja i Nikšića, osvrnite se na funkcionisanje lokalne vlasti u Budvi, prisjetite se ko su postali funkcioneri u "oslobođenoj" Podgorici. Dok se sa zidova naših gradova priziva novi rat na Kosovu, huškanje je postalo uobičajen model funkcionisanja iza kojeg stoje naši politički oponenti, a komunalni problemi su za njihove vlasti postala beznačajna pitanja.
Koliko je čitav sistem srozan, najbolje govore primjeri iz Šavnika i Andrijevice. I u jednoj i u drugoj opštini, država svojim nečinjenjem, a često i nezrelim komentarima najviših funkcionera, otvoreno podstiče bezakonje.
Sa kakvim su pritiscima i lažnim optužbama svakodnevno suočeni slobodni građani, mediji koji nijesu bliski vlasti, pa čak i nevladin sektor?
I koliko ovih i sličnih primjera svako od nas može da se prisjeti – na dnevnoj osnovi, samo iz proteklih mjesec ili dva?
Poštovani građani,
Zbog svega navedenog, u Demokratskoj partiji socijalista, koja je predvodnik koalicije “Zajedno!”, jako smo dobro svjesni izazova aktuelnog momenta. Jer, upravo je na nama ključna odgovornost opozicionog djelovanja u crnogorskom parlamentu u ovom sazivu.
A izuzev parlamenta, od nas se očekuje i naročit društveni angažman, uz podršku svakoj građanskoj inicijativi koja za cilj ima ukazivanje na štetno djelovanje vlasti i guranja Crne Gore ka dubinama iz kojih smo davno izronili.
Ukoliko se pitate da li opozicija ima kapaciteta da se bavi time – odgovorno ću ustvrditi da ima. Jer, znajući kadrovske potencijale i naše i partnerskih partija, sa sigurnošću mogu reći da mi danas imamo i ubjedljivo najkvalitetniji sastav u Skupštini, ali i izuzetne ljude u rukovodstvu. One koji će biti kadri i da bespoštedno uđu u demokratsku borbu u Skupštini i van nje, tamo gdje će biti sa građanima.
Bićemo najjača opozicija koja je u Crna Gora do danas postojala. A onda nas čeka mnogo posla. Jer nakon institucija kroz koje su prošli "oslobodioci", nakon namjernog zaustavljanja evropskih integracija i nakon njihovog istrajavanja u razaranju crnogorskog društva, dug će i težak biti oporavak – a tada, baš kao i sad, naš će ključni oslonac biti građani.
Bez Demokratske partije socijalista nema ni stabilne vlasti, niti napretka u evropskim integracijama. I danas je to svim političkim strukturama sasvim jasno.
