- Trenirala sam godinama , ali sam čekala pravi trenutak da pokušam, jer ipak nije šut za svaki dan. Poklopile su se sve stvari, sve ljepšeg od ljepšeg .polufinale, pa još u Morači, minut do kraja, devet razlike za nas, pa rekoh sebi-ajde da probam-sad ili nikad. I uspjelo je. I da kažem da šut uopšte nije bilo ponižavanje golmana, daleko od toga, posebno ne legendarne Sesilije , jednostavno sam vjerovala u sebe i taj šut, rekla je Popović za Dnevne novine.
Na pitanje šta joj je prijateljica Sesilija Leganger kazala nakon meča, Bojana je odgovorila:
- Ništa, zaista uz karakterističan osmjeh poželjela nam je sreću u finalu i to je to. Ma ona je sportista od glave do pete, razumije te stvari , a i dobro me poznaje. Zna da sam to radila na treninzima, ali vjerovatno nije očekivala da ću baš sad probati, navela je Popović.
