"Kada govorimo o nekim savremenim oblicima života kome mladi teže, tu prije svega mislimo na savremene tehnologije, ali i na vještačku inteligenciju, podsjetiću da smo trenutno jedna od zemalja koje nemaju strategiju kada je riječ o vještačkoj inteligenciji. O tom se pitanju već duboko razmišlja u svim drugim zemljama, kada je obrazovanje u pitanju, ali kod nas još uvijek nemamo ništa kada je riječ o tome, a naši mladi ljudi su daleko ispred nas i onoga što mi zapravo znamo", kazala je u jutarnjem programu Budilnik na Televiziji E, poslanica u Skupštini Crne Gore,članica Odbora za prosvjetu i profesorica književnosti Zoja Bojanić-Lalović.
Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija počelo je realizaciju projekta Reforma obrazovnog sistema, a prvi korak odnosi se na izradu sveobuhvatne Strategije za period od 2025.do 2035.godine.
Obrazovni sistem je u izazovnom stanju, kaže Bojanić-Lalović, zbog opšteg konteksta koji ne ide na ruku obrazovanju, dodaje ona, podijeljenost društva, nedostatak tolerancije i empatije se neminovno odražava na obrazovanje.
"U prethodnim periodima smo se suočili sa izazovima kao što su vršnjačko nasilje, o kome smo dugo govorili, a koje je posljedica upravo jednog ambijenta koji se kreira u bazi, odnosno u samim obrazovno vaspitnim ustanovama“, kazala je Bojanić-Lalović.
Taj ambijent kreiran je, navodi ona, opet zbog jednog nedostatka povjerenja na relaciji između institucija sistema, dakle Ministarstva prosvjete i institucija koje se bave obrazovanjem i samih ustanova.
„Ne smijemo zaboraviti da je obrazovanje sistem živih ljudi, jer obrazovanje čine učenici, nastavnici, roditelji, i da ono traži da ide u korak sa vremenom.
A kakvo je vrijeme koje, upitala je ona, mi trenutno živimo.
„Kada govorimo o nekim savremenim oblicima života kome mladi teže, tu prije svega mislimo na savremene tehnologije, ali i na vještačku inteligenciju, podsjetiću da smo trenutno jedna od zemalja koje nemaju strategiju kada je riječ o vještačkoj inteligenciji“, navela je ona.
O tom se pitanju već duboko razmišlja u svim drugim zemljama, kada je, ističe ona, obrazovanje u pitanju, ali kod nas još uvijek nemamo ništa kada je riječ o tome.
„Naši mladi ljudi su daleko ispred nas i onoga što mi zapravo znamo. Koliko su nam nastavnici spremni za vještačku inteligenciju, koliko su spremni da koriste alatke koje ona nudi, sve su to pitanja koja su vrlo izazovna i ostavljaju dilemu da li smo i koliko zaista spremni za savremene tokove”, rekla je Bojanić Lalović.
Strategija se radi na osnovu analize sektora obrazovanja, objašnjava Lalović, a takvu analizu je od 2015.do 2020.godine radio UNICEF, ističe ona, i ta analiza ima značajnih segmenata na koje se treba osvrnuti, navodi ona, kada se rade strategije.
"Ne znam koliko je transparentno bilo kada je riječ o određenim segmentima ove Strategije, ali ono što zabrinjava jeste jedan diskontinuitet“, smatra Bojanić-Lalović.
Mi imamo, navodi ona, posebno u posljednje četiri godine, brzu promjenu ministara i dodaje da gospođa Jakšić-Stojanović treća ministarka od 2020.godine.
„Nije samo problem u tome što je to treća ministarka, nego što se svaki put mijenjaju i timovi. Samim tim onaj ko rukovodi politikom obrazovanja dolazi sa nekom svojom vizijom, uz to podstaknut misijom političke partije kojoj pripada , ministar je politička ličnost, već je problem u tome što se mijenja tim koji čini suštinsku podršku obrazovno vaspitnim ustanovama“, smatra ona.
Bojanić-Lalović dodaje da zapravo onda imate ljude koji donose svoje ideje, donose svoje vizije, a sve to treba da se preslika na život škole ili predškolske ustanove.
„Mislim da to nije dobro, zato otuda imate jedno prilično nestabilno stanje u bazi, jer obrazovanje se dešava u školama, obrazovanje se dešava u predškolskim ustanovama, tu je realizacija svih naših ideja i svega onoga što mi treba da osmislimo kao kreatori politika. Ukoliko vi imate diskontinuitet u samom vrhu, gdje se kreiraju te politike, onda nemojte očekivati da imate sređeno stanje u bazi. Mislim da našem obrazovnom sistemu, u tom dijelu, nedostaje jedno nad tijelo, jedno stručno nad tijelo, koje će pratiti realizaciju svih strategija”, istakla je Bojanić Lalović.
Svi ozbiljni sistemi dugoročno planiraju određene reforme, podsjeća ona, a obrazovanje se dešava u školi i sam nastavnik je, kako kaže, sila promjene, i ako se želi nešto promijeniti to se mora uraditi sa onim ko te promjene sprovodi a to je nastavnik.
"Suština je osnažiti one koji te promjene treba da iznesu. Da li smo mi to kao društvo uradili, mislim da ne. Mi sve činimo da urušimo autoritet nastavnika“, poručuje ona.
Porazna je analiza koju imamo iz prethodnog perioda, a koja je, navodi ona, aktuelizovana ovih dana, a to je priča o nasilju nad nastavnicima.
„To je profesija koja je dostojanstvena, vi prosto ste model ili uzor svojim učenicima i trudite se da ni u jednom trenutku ne dozvolite da kao takav model na bilo koji način ne stvarate nedostojanstvenu sliku pred svojim učenicima. Imamo situaciju da su ispitanici određenih anketa, određeni broj nastavnika, kazali da su izloženi često nasilju od roditelja“, poručuje Bojanić-Lalović.
Dodaje da su to ambicije zbog uspjeha.
„Od učenika su bili žrtve pogrdnih komentara na društvenim mrežama, jer sada digitalni svijet ostavlja prostor i za tu vrstu urušavanja dostojanstva, i da su nerijetko, čak često, bili izloženi nasilju od strane rukovodstva škole”, zaključila je Bojanić-Lalović.
