Bokan će sa klubom Al Ahlijem prezimiti na udobnom prvom mjestu, pa je tako u toku klupske pauze iskoristila vrijeme da se odmori i napuni baterije u Crnoj Gori. Kaže kako ovu godinu ne može uporediti ni sa čim jer sada, navodi ona, živi u novom dijelu grada koji nije konzervativan kao što je to bilo u Zamaleku.
„Ove godine imam saigračicu strankinju. Prošle godine sam bila jedini stranac i to mi je teško padalo. Sad imam strankinju iimam sa kim da dijelim teret na poslu. Sa druge strane imamo dovoljno vremena i da uživamo, restorani, kafice, ručkovi i slično“, rekla je Bokan.
Iako je u Egiptu bolja situacija nego ranijih godina, objašnjava Bokan, po riječima svojih koleginica, ipak žene nemaju pravo glasa.
„Kod njih djeca ne napuštaju domove dok ne uplivaju u bračne vode. Da bi uplivali u bračne vode muškarci moraju da imaju sređenu finansijsku situaciju, moraju imati svoj stan, jer tamo ne postoji, kao kod nas, ako postoji ljubav, ja sam se iznenadila, to je platonska ljubav, baš zbog religije i načina života. Nemaju odnose, jednostavno je zabranjeno paru da se nađe u zatvorenom prostoru ako nema neko od starijih, jer može bilo ko da pozove policiju, ukoliko ih nađu u zatvorenom prostoru, bez dokumenata da su u braku, muškarac završava u zatvoru. Po tom pitanju su baš rigorozni“, istakla je Bokan.
Egipćanima je evropski način života san, objašnjava Bokan, i veoma je mali broj egipatskih sportista, ističe ona, koji igraju u Evropi.
„Ali ako uspiju i dođu u Evropu, onda je to za njih život iz snova“, dodala je ona.
Predrasude prema ženama su karakteristika cijelog svijeta, smatra Bokan, i ne ogleda se samo u sportu, ali zahvaljujući aktivistkinjama, ističe ona, žene se izbore u velikoj mjeri, kako navodi, za svoja prava.
„I na našim prostorima imate, lokalna uprava, sponzori, svi se više okreću muškom sportu. To je jedan od važnih faktora! Sa druge strane često mediji prave grešku, novinari, ne potenciraju uspjeh neke sportistkinje, nego je predstavljaju na osnovu njenog izgleda, i onda ljudi izgube interesovanje, zbog čega bismo slušali kako taj neko izgleda. Generalno, diskriminacija je zastupljena svugdje! Manje je, ali je ima“, naglasila je Bokan.
Ako se neki posao karakteriše kao muški, cijeni Bokan, normalno je da postoji nagon i želja za dokazivanjem ženstvenosti.
„Mi smo borbene, jer u žaru borbe moramo pokazati onaj životinjski nagon, da bi se izborili, pobijedili, čovjek mora da iskaže taj životinjski nagon, koji podsjeća na tu muškost. Žene su te koje, ja kažem, ništa drugo nego što rađaju, to je veći bol nego što će bilo koji muški sportista da istrpi za vrijeme treninga. Osvješćujemo se polako, trebaće još vremena, ali hvala bogu živimo u doba kad smo uspjele da se na neki način izborimo za malo bolju poziciju u društvu“, zaključila je Bokan.
