Predsjednik skupštinskog Odbora za ekonomiju, finansije i budžet Aleksandar Damjanović, ocijenio je u intervjuu za Portal Analitika da emitovanje novih euroobveznica nije dobra alternativa aranžmanu sa Međunarodnim monetarnim fondom.
- Aranžman sa MMF-om je širi projekat od najavljenog zaštitnog kredita kod te institucije, jer uključuje ekspertsku pomoć, transfer znanja, podršku kreditnom rejtingu države i slične usluge. Umjesto te podrške, Vlada se prethodne dvije godine zadužila na tržištu euroobveznica po većim kamatnim stopama (7,5 odsto), nego što bi to bilo kod MMF-a, ali sa većom slobodom da ta sredstva troši po svom nahođenju. U razgovorima sa predstavnicima MMF-a, nekoliko puta su ponovili da su spremni za pomoć, ako Vlada to želi. Do sada nije bilo tako, a smatram da se ta vrata ne smiju zatvoriti i da nova emisija euroobveznica nije dobra alternativa - rekao je Damjanović.
Govoreći o sprječavanju negativnih efekata ekonomske krize, Damjanović predlaže aktivnije učešće države u privrednim aktivnostima.
- Treba razmišljati u pravcu da država, po osnovu poreskog duga koji je reda veličine 300 miliona eura, „uđe“ u pojedine kompanije i preuzme dio imovine, pa iste stavi u funkciju – dodao je Damjanović, koji je šef poslaničkog kluba SNP-a.
Međutim, predsjednik skupštinskog Odbora za ekonomiju, finansije i budžet smatra da treba biti oprezan sa povećanjem stope PDV-a, u cilju punjenja budžeta.
- Prije eventualnog povećanja stope PDV-a, pozivam Vladu da naplati bar dio evidentiranog poreskog duga, a da posebnim mjerama, primjenom postojećih i izmjenom pojedinih zakona, proširi poreski obuhvat i naplati dodatnih 150 miliona eura koje se gube zbog neprimjerenog i nesankcionisanog nivoa sive ekonomije, i zbog politike zaštite moćnih i privilegovanih, koji od države uzimaju sve, a ne daju ništa - naveo je Damjanović.
ANALITIKA: Koji su najveći izazovi sa kojima će se Crna Gora suočiti u ovoj godini?
DAMJANOVIĆ: Sprječavanje daljeg pada životnog standarda građana i pronalaženje načina za podršku privredi - glavni su ekonomski izazovi u ovoj godini. Kontinuitet ekonomske politike, bez radikalnih ekonomskih reformi, ne daje garancije da ovi ciljevi mogu biti ispunjeni bez daljeg rasta zaduživanja, odnosno rasta budžetskog deficita. Nije problem održivost budžeta, već je problem na kom nivou ekonomskog razvoja imamo tu održivost i po kojoj cijeni će je građani i privreda platiti. Crna Gora je i tokom prošle godine imala finansijsku stabilnost i održivi budžet, ali je to plaćeno stagnacijom zarada, rastom spoljnjeg duga za gotovo 300 miliona eura i nelikvidnošću privrede, koja se ogleda u tome da je svako četvrto preduzeće u blokadi, a iznos međusobnih dugovanja je veći od 300 miliona eura.
ANALITIKA: Šta onda predlažete Vladi kako bi poboljšala stanje u ekonomiji?
DAMJANOVIĆ: Predlažem ekonomsku i, naročito, poresku reformu, koja će obezbijediti preraspodjelu dohotka u Crnoj Gori, a istovremeno stvoriti uslove da se domaća akumulacija stavi u funkciju razvoja. Vlada pogrešno rezonuje da se istom politikom mogu ispravljati posljedice promašaja iz ranijih godina, uporno izbjegavajući otvaranje fronta protiv postojećih monopola i definisanje socijalno-tržišnog modela razvoja, kao istinske alternative dosadašnjem neoliberalnom modelu kreiranom iz tzv.“momišićke“ ekonomske škole.
ANALITIKA: Koji je konkretno, po Vašem mišljenju, najveći ekonomski problem Crne Gore - da li je to nedostatak kreditne aktivnosti i stagnacija proizvodnje?
DAMJANOVIĆ: Jedan od najvećih problema jeste veoma niska proizvodna baza u Crnoj Gori i sistem koji je tako podešen, da - čak i kada bi bilo svježeg kapitala izvana - isti nije moguće staviti u funkciju privrednog rasta. Primjer prodaje akcija i dokapitalizacije EPCG to slikovito potvrđuje, jer čak 400 miliona eura svježeg kapitala nije došlo do onoga kome je isti bio najpotrebniji, a to je zdravi dio crnogorske privrede. U ovakovoj situaciji, teško da i CBCG može uticati na zamrlu kreditnu aktivnost ino-bankarskog sektora, bez radikalnih posezanja za zakonskim mjerama. Ranije je SNP ukazivala da je, umjesto dugog i politizovanog formiranja razvojne banke, postojala mogućnost da država, za podršku koju je dala bankama, traži od njih reprogram kredita privrednom sektoru, a da dokapitalizuje, odnosno preuzme neke banke koje su imale određenih problema i iste iskoristi kao svojevrsni „ventil“ za pomoć privredi. Nije bilo sluha za tu ideju i sada se gubi velka energija i vrijeme u traženju mehanizama da se pomogne privreda.
ANALITIKA: Kako onda država može pomoći privredi, s obzirom na stotine miliona eura poreskog duga kompanija?
DAMJANOVIĆ: Treba razmišljati i da država po osnovu poreskog duga koji je reda večičine 300 miliona eura „uđe“ u pojedine kompanije i preuzme dio imovine, pa iste stavi u funkciju. Takođe je potrebno značajno povećati izdvajanja za kapitalni budžet, koja ne smiju biti manja od 10 odsto budžeta.
ANALITIKA: Vlada će,radi obezbjeđivanja finansijske stabilnosti, uskoro tražiti zaštitni kredit od MMF-a. Da li je, možda, vrijeme da Crna Gora ne samo - traži zaštitna sredstva, nego da uđe aranžman sa MMF-om koji, osim kredita, predviđa i ispunjavanje nekih uslova?
DAMJANOVIĆ: Aranžman sa MMF-om je širi od kreditne podrške, jer uključuje ekspertsku pomoć, transfer znanja, podršku kreditnom rejtingu države i sl. Umjesto te podrške, Vlada se prethodne dvije godine zadužila na tržištu euroobveznica po većim kamatnim stopama nego što bi to bilo kod MMF-a, ali sa većom slobodom da ta srestva troši po svom nahođenju. To je bio izbor Vlade, a u razgovorima sa predstavnicima MMF-a, isti su mi nekoliko puta ponovili da su oni spremni za pomoć, ako Vlada to želi. Do sada nije bilo tako, a smatram da se ta vrata ne smiju zatvoriti, i da najavljena nova emisija euroobveznica nije dobra alternativa.
ANALITIKA: Ako i dalje bude visok deficit, da li možda treba povećati stopu poreza na dodatu vrijednost (PDV), kako predlaže CBCG?
DAMJANOVIĆ: Sa povećanjem poreskih stopa treba biti oprezan. Ako bi Vlada razmišljala u pravcu da poveća stopu PDV-a, smatram da bi taj dodatni prihod bi morao da ima strogo namjenski karakter podrške lokalnim samoupravama i privredi.
Stoga, prije prije povećanja stope PDV-a, pozivam Vladu da naplati bar dio od onih 300 miliona eura evidentiranog poreskog duga, a da posebnim mjerama, primjenom postojećih i izmjenom pojedinih zakona proširi poreski obuhvati i naplati dodatnih 150 miliona eura, koje se gube zbog neprimjerenog i nesankcionisanog nivoa sive ekonomije, i zbog politike zaštite moćnih i privilegovanih koji od države uzimaju sve, a ne daju ništa.
Takođe SNP poziva na uvođenje progresivne stope poreza na dohodak, posebne stope poreza na dobit za pojedine sektore ekonomije, poput energetike i telekomunikacija, kao i povećanje nivoa naknada za koncesije i igre na sreću. Tek nakon sprovođenja ovih mjera može se razmišljati o prilagođavanju visine poreskih stopa, jer je iste trebalo povećavati u vrijeme buma, kao tzv. „kontracikličnu“ mjeru, što Vlada nije htjela, pa čak ni da uvede porez na kapitalnu dobit, kada su se na berzi „vrćeli“ milioni. Sada, u vremenu krize, to svakako dobro treba izmjeriti i treba biti oprezan sa povećanjem poreskih stopa.
ANALITIKA: Vratimo se na temu budžeta: koliko su opasne po održivost državne garancije Kombinatu aluminijuma?
DAMJANOVIĆ: Garancije KAP-u, koje su dominantne u više od 350 miliona eura postojećih ukupnih garancija, jesu najslabija „karika“ u tom sistemu, jer vlasnik KAP-a sadašnjim načinom rada ne pokazuje želju da dugoročno planira razvoj i rast proizvodnje, i državi stalno visi nad glavom mogućnost daljeg aktiviranja preostalih garancija, koje su na nivou od 130 miliona eura. Zašto je Vlada dala garancije, a da zauzvrat nije obezbijedila makar povećavanje vlasničkog udijela u mjeri aktiviranih garancija, posebno je pitanje.
ANALITIKA: Da li, u slučaju da Indijci odustanu od KAP-a, podgorička fabrika ima perpsektivu?
DAMJANOVIĆ: Mišljenja sam da KAP, kao dio repro-lanca, ima perspektivu, pod uslovom da neki ozbiljan partner preuzme kompaniju i investira sredstva u prenamjenu proizvodnje. U tom smislu, sa tim ozbiljnim partnerom treba razgovarati o mogućnosti gradnje posebnog energetskog izvora, kao garanta održivosti fabrike, a gradnja drugog bloka TE Pljevlja bi moglo biti rješenje. Naravno, iznos koncesija tom partneru na energetski izvor, korespondirao bi kako sa preuzimanjem dijela dosadašnjeg duga, tako i sa iznosom novih investicija od strane tog partnera. Ponavljam, ovo je moguće definisati sa pouzdanim partnerom, a sadašnji to, svakako, nije.
ANALITIKA: Ni u Željezari država nije ima pouzdanog partnera, pa je u četvrtak raspisan četvrti tender za privatizaciju. Može li ta kompanija, i pod kojim uslovima biti održiva?
DAMJANOVIĆ: Željezara, koja danas zapošljava 15 puta manje radnika nego u godinama ekspanzije, ne može poslovati na nekadašnjim osnovama. Iznos minimalne tražene cijene od 30 miliona eura je manje bitan od toga da li i šta eventualni kupac namjerava da radi sa imovinom Željezare. Svakako da taj kupac istu mora staviti u funkciju, a ne krčmiti dio po dio. Tržište za specijalne vrste čelika, čiju proizvodnju Željezara može osvojiti sa srazmjerno nevelikim ulaganjima, postoji, a da li postoji volja da se ista sačuva, to je pitanje za sadašnju Vladu. Za Vladu u kojoj bi bila SNP - dileme nema. Željezara, kao jedan od temelja tzv. industrijske proizvodnje u Crnoj Gori, mora da postoji i proizvodi, a stvar je znanja, struke i poštenog odnosa da se isto i desi. Crnoj Gori treba par jakih proizvodnih kompanija, kao KAP i Željezara, jer se ne može ekonomija graditi na 40-ak dana turizma, doznakama pomoraca i razvoju uslužnog sektora. Da se u ekonomsku krizu ušlo sa zdravim KAP-om i Željezarom, drugačije bi bile posljedice po crnogorsku ekonomiju.
ANALITIKA: Crnu Goru je početkom ove godine potresla afera „Telekom“. Kakav rasplet očekujete i šta će te preduzeti kao član Nacionalne komisije za borbu protiv korupcije?
DAMJANOVIĆ: SNP se zalaže da se do kraja istraže sve činjenice koje su date u poravnanju koje je napravljeno pred sudom u Njujorku. U tom smislu, osim potrebe da policija i tužilaštvo ispitaju sve okolnosti, mislim da bi i skupštinska Komisija za privatizaciju mogla da se pozabavi sa ovim, i čudi me da predsjednik te Komisije ne sazove hitnu sjednicu. Kao član Nacionalne komisije za borbu protiv korupcije i kriminala, tražiću da se na sljedećoj sjednici, koju tokom januara treba zakaže potpredsjednik Vlade Duško Marković, uvrsti i ovo pitanje. Suština je da se personalizacijom odgovornosti skine ljaga sa hipoteke o koruptivnom poslu, jer to stvara lošu sliku o nama, koja ionako nije dobra među ozbiljnim investitorima. Ono na čemu treba insistirati do kraja jeste - na bazi kojeg osnova je Vlada častila, prije svega, vlasnike fondova, sa po 30 centi po akciji, i to sredstvima budžeta, odnosno parama crnogorskih građana, kako bi se isti „odobrovoljili“ da prodaju svoje pakete, a Matav ostvari dvotrećinsko vlasništvo. Takvo vlasništvo, uz prodaju infrastrukture, što je bio svojevrsni „zločin“ protiv države, omogućili su da Telekom, odnosno mađarska i njemačka država, za relativno mali novac na našem tržištu zadrže ogroman monopol, diktiraju cijene i način razvoja, umanjuju profit i iznose ga iz Crne Gore, a slaba regulatorna funkcija nadležne Agencije za elektronske komunikacije i resornog ministarstva su to samo potspješili. Posao privatizacije je bio loš i to je dodatni razlog da se, čuvajući se neosnovanog blaćenja bilo koga, ova afera istjera do kraja. To će biti i svojevrsni test institucija uoči konačne odluke o otvaranju pregovora.
Predrag ZEČEVIĆ
