Podgoričanin Aleksandar Boljević u rukama drži diplomu Ujedinjenog svjetskog koledža Jugoistočne Azije (UWCSEA), a kao vrhunski đak dobio je priliku da studira elektrotehniku na Njujorškom univerzitetu u Abu Dabiju (NYUAD) što će mu, nada se, omogućiti da učestvuje u četvrtoj industrijskoj revoluciji koja je, kako kaže u razgovoru za Pobjedu, „budućnost svijeta“.
Ovaj mladi zaljubljenik u fiziku treći i četvrti razred srednje škole proveo je u Singapuru, a na dodjeli diploma izmamio je najjači aplauz pojavivši se u crnogorskoj narodnoj nošnji, koja je zadivila učenike, ali i roditelje i nastavnike.
"Ponosan sam na našu nošnju i našu zemlju koja je prelijepa. Ovo je bio lijep način i povod da predstavim svoju Crnu Goru, jer sam od sticanja nezavisnosti jedini Crnogorac koji je diplomirao u toj školi. Prvi put se crnogorska zastava zavijorila na Ujedinjenom svjetskom koledžu Jugoistočne Azije (UWCSEA) i zaista je ponos bio ogroman", priča Boljević prisjećajući se ceremonije na kojoj su dodijeljene diplome učenicima koledža u Singapuru.
Aleksandra su iz publike, prilikom preuzimanja diplome, bodrili brat i otac, koji mu je, kako priznaje, uzor i mentor od malena.
Ljubav prema fizici
Prisjećajući se momenta „kako je sve počelo“ govori da je u osmom razredu osnovne škole saznao za stipendiju Ujedinjenih svjetskih koledža i da se i prijavio.
"Škole predlažu po dva učenika za tu stipendiju, i prvo treba da se prođe školska selekcija. Ja sam je prošao i krenuo na državnu selekciju gdje Nacionalni komitet bira učenike iz cijele države. Do tada je naša država dobijala tri do četiri stipendije, a kada sam se ja prijavio samo dvije", kaže Boljević.
Na državnoj selekciji uzeo je treće mjesto što ga je učinilo „prvom rezervom“ i to ga je obeshrabrilo.
"Već se pomirim sa tim da od toga nema ništa, ali saznam da postoji globalna selekcija i da se ona razlikuje od državne selekcije po tome što nas učenike iz rezerve biraju koledži, njih 18. U prvom krugu dobijam stipendiju za Singapur, što mi bude mnog draže, jer ne šalje me država tamo, već me ta škola bira da budem njihov stipendista, a stipendija je vrijedna 110 000 eura pa je i moja odgovornost na ovom putu bila velika. Zaista poseban osjećaj", priča Boljević.
U godini kad je pandemija korona virusa harala svijetom 2020, mladi Crnogorac odlazi u Singapur i zadivljuje svojim znanjem nastavnike.
"To su nevjerovatni ljudi, zaista su me dosta toga naučili. I ja sam im na tome zahvalan", kaže Boljević.
U jakoj konkurenciji, na takvom koledžu, odsjek za fiziku je prilikom odlučivanja o najboljim učenicima na osnovu ocjena tokom trećeg i četvrtog razreda, kao i diskusijom između profesora, izabrao baš Aleksandra za jednog od dva najbolja iz tog predmeta za čitavu generaciju.
Ponosan je i na to.
"Dobio sam nagradu za fiziku koja je popularan predmet i gdje je bilo dosta takmičara. To je bila lijepa potvrda tog mog truda i rada i pokazao sam da je ljubav iz fizike pomogla da se probijem tamo", kazao je Boljević.
Imao je odlične rezultate i na kraju završene srednje škole - diplomirao je sa predviđenih 45 poena od mogućih 45.
"U mojoj školi učili su Kinezi i Indijci kojima je matematika u kulturi, a opet su išli na privatne časove. Ja nijesam imao potrebu za nečim takvim, a uz to je bilo finansijski neisplativo. Sve sam savladao sam i uz nastavnike. Sve možeš da postigneš kad se dovoljno zauzmeš", ističe Boljević.
Nove pobjede
Nije prestao da ređa uspjehe, pa je sad na novom velikom putu – dobio je stipendiju na Njujorškom univerzitetu u Abu Dabiju, gdje će da izučava elektrotehniku.
- Stipendija je za četiri godine, 80.000 eura godišnje, što je 320 000 eura za cijelo školovanje i stvarno je velika odgovornost na meni. Neću ni tu stati, upisaću i master i doktorske ali još uvijek ne znam gdje - kaže Boljević.
Govori o tome da je oduvijek „naginjao“ ka prirodnim naukama, naročito fizici, a za to je, vjeruje, zaslužan njegov otac.
"Za moju ljubav prema matematici, jer je to predmet koji sam prvo zavolio, zaslužan je moj otac koji je inžinjer i koji mi je otkrio taj svijet. On je bio taj koji je ukopčao da ja volim matematiku, da mi to ide od ruke i ubrzo je počeo da mi pokazuje malo naprednije zadatke, a ja sam bio zainteresovan. Sa njim sam gledao dokumentarce, pričao mi je o atomima, česticama i zvijezdama... To je čovjek koji je zaslužan što sam odabrao ovaj poziv, moj prvi mentor i moj uzor", kazao je Boljević.
Kaže da ga je otac ohrabrivao da istražuje i da se osamostaljuje, ali i da mu je uvijek pomagao oko elektrotehnike, te da mu je davao savjete u vez svih kurseva, takmičenja, stipendija...
"Na njega se ugledam i dan-danas", kaže Boljević.
Fizika ili kraljica nauka, kako je naziva naš mladi sagovornik, počela je da ga privlači čim je spoznao – još od desete godine.
"Ljubav prema fizici me je dovela na ovaj put kojim sad koračam i jako sam srećan zbog toga. Kad su bili Otvoreni dani nauke i CERN-ova izložba, volontirao sa doktorima nauka i to je za mene bilo lijepo iskustvo", kaže kroz osmijeh naš sagovornik.
Nakon osnovne škole upisuje Gimnaziju „Slobodan Škerović“, matematički smjer, iako ne nailazi na oduševljenje vršnjaka.
"Pitaju me kako to možeš da voliš, šta će ti to, ali oni ne razumiju da meni nije teško da se posvetim zadacima jer me to jednostavno interesuje. Nastavnici su jako posvećeni, a pitanje je samo da li je učenik raspoložen da upija znanje. Crna Gora ima nevjerovatan potencijal koji je zanemaren tom pričom da naš sistem ništa ne valja. Ja sam dobio stipendiju i priliku da se dokažem, što sam, nadam se, i postigao, ali priznajem da bi veliki broj mojih drugara iz odjeljenja takođe imao sjajne rezultete na nekom od koledža u inostranstvu ali nemaju svi priliku da odu, ne prijave se, a i nema ni stipendija koje bi to sve pokrile", kaže Boljević.
Sistem
Pohvalio je matematički smjer u podgoričkoj gimnaziji uz ocjenu da je „prilično jak“.
"Čak što se fizike tiče, mogu slobodno kazati da smo radili naprednije zadatke nego što su nam ih zadavali u Singapuru", kaže Boljević.
Primijetio je i neke manjkavosti u crnogorskom sistemu obrazovanja.
"U Singapuru sam imao šest predmeta i čas mi je trajao sat i petnaest minuta, a ovdje sam imao 15 predmeta. Ne možete dovoljno da se posvetite svakom predmetu kod nas jer ih je previše. Kod nas se toliko daje na značaju opštem obrazovanju, a bolje bi bilo da smo više posvećeni konkretnim oblastima, da njih usavršimo. Ne morate sve da znate niti je to potrebno. Ako želimo da se digitalizujemo i da napredujemo, moraćemo mnogo da se mijenjamo", kategoričan je Boljević.
Oni najdarovitiji, ističe naš sagovornik, idu iz Crne Gore.
"Kada bi se ljudi vratili i primijenili ovdje svoja iskustva bilo bi nam bolje, ali za to nažalost nema volje. Ostaju oni kojima „sistem provlačenja“ odgovara i njima nije u intersu da ga mijenjaju. Ja ne bih nikad prekinuo veze sa Crnom Gorom, to je jedina moja domovina, ali želim da se školujem u inostranstvu jer stvarno to vidim kao način da uspijem. Uvijek bih podržao neki projekat ovdje, a koji se tiče tehnlogije ukoliko bi za to postojala inicijativa", navodi Boljević.
Elektroinženjering je oblast koja ga privlači jer je to, kako navodi ,samo primjena fizike i matematike u tehnologiji ali i u energetici i mnogim drugim oblastima.
"To je zapravo budućnost svijeta i četvrta industrijska revolucija. Sad ulazimo u tu četvrtu revoluciju gdje će sve biti digitalizovano i tu treba biti oprezan, ali se nadam da ću u njoj učestvovati jer tu vidim budućnost svijeta", zaključuje mladi Boljević.
O Singapuru i prijateljstvu
Dvije godine provedene u Singapuru Aleksandru Boljeviću nijesu donijele samo uspjeh u školovanju, već i na polju prijateljstva.
Rastanak od drugara, koji su raštrkani po čitavom svijetu, teško mu je pao.
"Ima jedan citat iz crtanog Vini Pu koji kaže: „Koliko sam srećan čovjek da imam nešto što čini doviđenja teškim“. Tako je i meni bilo kad sam se rastajao sa drugarima, to je ono što je vrijedno. Žive u različitim krajevima svijeta, pa je jedan u Panami, drugi u Sjevernoj Makedoniji, treći je sa Šri Lanke, četvrti živi u Indiji, a peti živi u Sijera Leone", priča Boljević.
Singapur ga je očarao, kaže da je uređen i čist kao i da je siguran.
"Ima ogromnu gustinu naseljenosti ali su jako organizovani i sve je sigurno. Ostavite torbu punu para u sred kafića i naći ćete je tu kad god se vratite. To je nešto što je neobično. Hrana je takođe lijepa, tako da bih na tom mjestu mogao da živim jer mi se sve svidjelo", zaključuje Boljević.
