“Ova Vlada, nakon što je preuzela sistem, očigledno je shvatila realnost da se zarade ne mogu tek tako, ad hoc, povećavati bez ikakve realne osnove i povećanja produktivnosti. Ono što posebno zabrinjava je paradoks do kojeg je takva politika dovela, da je prosječna neto plata u javnom sektoru 70 odsto veća nego u privatnom sektoru koji zapravo održava i finansira taj javni sektor”, poručio je za Portal Analitika potpredsjednik LP Ammar Borančić.
Podsjetimo, Liberalna partija nedavno je predstavila seta ekonomskih mjera koje će pomoći stabilizaciji ekonomije prije svega u pravcu zaustavljanja konstantnih inflatornih talasa u Crnoj Gori, koji iz mjeseca u mjesec smanjuju kupovnu moć građana.
1Mjere su zvanično upućene i Vladi Crne Gore, a u razgovoru za Portal Analitika Borančić upozorava da će ukoliko se nastavi ovakva ekonomska politika dugoročno biti poguba i za državu i za ekonomiju.
“Takvom dinamikom uskoro ni javni sektor neće imati odakle da se finansira, jer država koja je i ranije bila najveći poslodavac sada postaje zlatna koka partijskog zapošljavanja pa svjedočimo da imamo na hiljade novozaposlenih u javnoj upravi dok je pritisak na tržište sve veći uz restrikcije i namete od strane države”, ističe Borančić.
To je, poručuje sagovornik Analitike, i jedan od razloga zašto Vladi u Budžetu fali gotovo trećina projektovanog novca za ovu godinu, a dugoročno to će, kaže, biti razlog potpune stagnacije crnogorske ekonomije i daljeg razvoja države.
Protiv rasta cijena ne bori se povećanjem novca u opticaju
Kao posljedica programa Evropa sad 1, Crna Gora već izvjesno vrijeme bilježi kontinuirani rast cijena. Borančić ukazuje da su cijene na svjetskom tržištu u padu, ali ne i u našoj državi.
“Tačno je da je rast cijena, osim programom ES1, uslovljen dijelom i kretanjima na svjetskom tržištu. Međutim, u zadnje vrijeme bilježimo stalni pad cijena na svjetskom tržištu, ali ne i na crnogorskom. Dakle, problem je dublji. I ova i prethodna Vlada najavljivale su paket mjera u borbi protiv inflacije, ali do danas nijesmo dobili ništa”, napominje Borančić.
On podsjeća da je Liberalna partija predložila set ekonomskih, antiinflatornih mjera Vladi Crne Gore sa konkretnim rješenjima, sa nadom da će, ističe, nešto od navedenog implementirati.
“Mora nam biti jasno da se protiv rasta cijena ne bori povećanjem novca u opticaju. Na taj način cijene i dalje rastu a kupovna moć permanentno opada. Takođe, ni ograničenja nijesu dobar mehanizam jer se samo dodatno opterećuje privreda koja je zapravo jedini motor crnogorske ekonomije”, izričit je Borančić.
Dugoročan i održiv način je, kako kaže, povećanje produktivnosti, podrška domaćoj privredi i malim i srednjim preduzećima kroz rasterećenja od nameta i direktne stimulativne mjere kako bi ojačali domaće proizvođače.
Sagovornik Analitike je stava da se veliki udarci na standard građana moguamortizovati i kreiranjem robnih rezervi kroz privatno-javno partnerstvo Vlade i trgovaca. Iako se to, kako podsjeća, najavljuje već godinama još nije ništa urađeno.
“Kako Vlada najavljuje i povećanje poreza te ukida određenje olakšice za recimo turizam, plašim se da će cijene i ubuduće samo rasti. Takve „uspješne“ politike dale su rezultate da je inflacija u posljednje dvije godine bila skoro 25% a da su cijene hrane porasle skoro 50%, ugostiteljskih usluga 30%. Vidjeli smo Monstatov podatak da su samo u decembru 2023. cijene hrane i pića porasle 10,4% u odnosu na decembar 2022”, ukazuje Borančić.
Ograničavanje trgovačkih marži - bez ekonomske logike
Dokumentom Ministarstva ekonomskog razvoja predviđeno je ograničavanje trgovačkih marži u veleprodaji i maloprodaji pet do 15 odsto za dio osnovnih životnih namirnica, prehrambenih proizvoda i sredstava za održavanje higijene.
Borančić je stava da predlog Vlade da ograniči marže nema ekonomske logike i ne može, kako kaže, u krajnjem rasteretiti suštinski građane od pritiska inflacije, a s druge strane samo će, kako ukazuje, biti teret privredi.
“Slični pokušaji u državama regiona protekle dvije godine neslavno su završili i nijesu dali željene rezultate, pa ostaje nejasno čemu još jedan eksperiment u Crnoj Gori umjesto suštinskog suočavanja sa ekonomskim problemima. Ipak, pozdravljamo što se Vlada konačno uopšte i interesuje za životni standard građana. Međutim, iako su kritikovali akciju Stop inflaciji prethodne Vlade, oni sada rade gotovo istu stvar”, napominje Borančić.
Sagovornik Analitike ukazuje da će ograničavanje marži na određene proizvode direktno uticati na povećanje cijena ostalih proizvoda, kako bi trgovci nadoknadili eventualne gubitke.
“Tako će građani ono što ne plate na mostu, platiti na ćupriji, što nije ništa novo u ekonomskoj logici ove Vlade. Dodatno, postoji ozbiljan rizik da može doći do nestašice osnovnih životnih proizvoda na koje se marže ograničavaju, jer ekonomska logika govori da će trgovine jednostavno prestati da plasiraju takve proizvode na tržište. U konačnom, takva mjera prijeti da samo ugasi male privrednike koji neće moći da izdrže takav pritisak dok će se veliki kroz podizanje ostalih cijena izboriti sa nametom, a najveća žrtva ponovo će biti građani”, upozorava Borančić.
Umjesto krpljenja ekonomskih rupa, Crnoj Gori je, poručuje on, potreban novi ekonomski zamah kroz jačanje domaće privrede dodatnim olakšicama i podsticajima.
“Najugroženije kategorije obezbijediće se kroz kreiranje socijalne korpe, dok se ozbiljniji udarci na standard građana kroz poksupljenja amortizuju kreiranjem robnih rezervi kroz saradnju sa privredom. Dodatno, setom podsticajnih mjera koje smo predložili potrebno je ne ograničavati već podstaći domaće privrednike, poljoprivrednike i druge proizvođače da plasiraju crnogorske proizvode, uvežu i jačaju svoje kapacitete, osnaže cirkularnu ekonomiju u državi i na taj način imaćemo smanjenje cijena i njihovu stabilnost bez potrebe za restikcijama”, ističe Borančić.
Neradna nedjelja nije neophodna, ali potrebno je poštovati zakon
Osvrnuo se i na to što Vlada predlaže uvođenje radne nedjelje tokom ljetnjih mjeseci i dva zimska.
“Rješenje o neradnoj neđelji potrebno je u potpunosti ispitati. Treba naglasiti da zaposlene u svakom slučaju sljeduje jedan slobodan tokom radne sedmice, po sili zakona, pa se postavlja pitanje da li ovaj zakon pomaže zaposlenima ili ih samo ograničava da taj dan mora biti baš neđelja”, kaže Borančić.
Poručuje da neradna nedjelja nije neophodna, ali da je potrebno poštovati zakon.
“Ono što dobijamo kao inpute od zaposlenih jeste da im to nije značajno pomoglo jer su ranije taj slobodan dan mogli iskoristi kad god im odgovara tokom sedmice kako bi obavili neke druge obaveze. Na ovaj način su striktno ograničeni na neđelju kada ne mogu obaviti gotovo ništa. Dakle, neradna neđelja nije neophodna, čak mi se čini da je teret svima”, smatra Borančić.
Neophodno je, poručuje sagovornik Analitike, samo pooštriti kontrole i inspekcijski nadzor nad poslodavcima ukoliko uskraćuju zaposlenom pravo na slobodan dan u sedmici.
“Ovako se čini kao da je država poklekla pred nezakonitim postupanjem dijela neodgovornih poslodavaca”, ukazuje Borančić.
Pad inostranih investicija posljedica odnosa posljedjih Vlada
Prema podacima objavljenim na sajtu CBCG, zabilježen je veliki pad stranih direktnih investicija u realnom sektoru, rasle su samo investicije u nekretnine. Borančića smo pitali i zbog čega je došlo do pada stranih investicija, odnosno koliko na tome možemo zahvaliti političkoj situaciji u zemlji i šta to dugoročno znači za našu ekonomiju.
“Ukupne investicije u Crnoj Gori pale su za 45%, dok su investicije u realni sektor pale za 56%, minimalan rast bilježimo jedino u investiranje u nekretnine, što za ekonomsku aktivnost države i održiv razvoj ne znači gotovo ništa. Prije svega to jeste posljedica političke nestabilnosti ali i neizvjesnog biznis ambijenta. U situaciji kada Vlada svako malo mijenja zakone, uvodi nove namete, kada niko ne zna šta je ekonomska politika Vlade i kakve će reperkusije imati u budućnosti, naravno da niko ozbiljan neće ulagati značajan novac u takvu državu”, naglašava Borančić.
Poručuje i da je odnos posljednjih Vlada prema investitorima bio bahat i populistički.
“Sumnjičenje svakoga ko želi da ulaže, različite optužbe, korupcija i javne prozivke nešto su što nijedan ozbiljan strani investitor ne želi. Ako na to dodamo i populističke mjere sa ukidanjem određenih olakšica za investicije, naročito u oblasti turizma, jasno nam je da Vlada očigledno ne vidi dalje od svojeg nosa i misli da može u kratkom roku uzeti harač od investitora ne razmišljajući o dugoročnom razvoju državu i svemu što Crna Gora može da dobije, danas manje a sjutra mnogostruko više. Demagogija možda neko vrijeme može da se prodaje unutar države ali definitivno ne može na međunarodnom tržištu”, poručuje Borančić.
Zarade u javnom sektoru nijesu produkt realnog rasta javnih finansija
Ministarstvo finansija objavilo je nedavno listu zarada u javnom sektoru za januar. Javnost je tako saznala da je jedan saradnik u nastavi na Fakultetu za turizam i ugostiteljstvo za mjesec zaradio 5.985 eura, dok je redovni profesor Filozofskog fakulteta imao platu 5.373 eura.
“Već sam kazao da je paradoksalna takva politika koja je dovela do toga da prosječna neto plata u javnom sektoru 70 odsto veća nego u privatnom sektoru koji zapravo održava i finansira taj javni sektor. Kada je u pitanju konkretna plata vjerujem da postoji objašenjenje koje se vjerovatno tiče nekog projektnog angažmana ili slično, teško je povjerovati da je to stalna plata asistenta u nastavi, no to je manje važno”, ističe Borančić.
Kaže da zarade u javnom sektoru nijesu produkt realnog rasta javnih finansija, dodatne produktivnosti ili pregalaštva javna uprave već isključivo vještačko projektovanje zarada odlukama nadležnih vlasti.
“Zarade u javnom sektoru svakako je trebalo uvećati i to niko ne dovodi u pitanje. Naročito profesori, javno zdravstvo i druge specifične oblasti zaslužili su povećanje zarada, posebno kada imamo u vidu galopirajuću inflaciju i opadanje životnog standarda, međutim u pitanju je samo metodologija kojom se to radi, bez bilo kakvog pokrića i realno projektovane prihodne strane za tolike rashode”, ukazuje Borančić.
Investicije u turizam potpuno zaustavljene
Osvrnuo se i na propalu zimsku turističku sezonu, zbog nedostatka sniježnih padavina.
“Nije problem nedostatak snijega, već nedostatak jasne strategije, ideje šta mi uopšte želimo a najprije šta mi nudimo turistima osim lijepog pogleda. Prije svega Crna Gora je minimalno povezana sa Evropom i teško dostupna za turiste koji do Albanije mogu stići svakog dana za sat i nekih 30-ak eura dok do Crne Gore teško mogu doći bez “velike muke” i različitih presijedanja”, kaže Borančić.
Turistima, poručuje on, nije obaveza da dolaze u našu zemlju već žele odmor, pristupačnost i što efikasnije iskorištavanje vremena koje im je na raspolaganju.
“Sa našom mrežom puteva to je nemoguće bez izgubljenih sati i sati, a žila kucavica, avionski saobraćaj gotovo da ne postoji. Jedina strategija Vlade jeste ko će biti članovi Odbora avio-preduzeća dok se malo ko zanima za razvoj ponude”, kaže Borančić.
Albanija koja je, kako dodaje, prije nekoliko godina bila daleko iza nas, krajem 2023. uvela je još 15 stalnih aviolinija prema Tirani dok je Crna Gora ukinula par njih od nevelikog broja.
“Albanija je do avgusta prošle godine imala posjetu od 7.2 miliona stranih turista, dok je Crna Gora ostvarila nešto preko 2 miliona posjeta, što je zabrinjavajući trend za nas”, ističe Borančić.
Navodi da su investicije u turizam posljednje četiri godine potpuno zaustavljene.
“Razvojni projekti poput žičara na sjeveru koje je 2020. bilo potrebno završiti uz minimalna ulaganja u odnosu na vrijednost investicije, potpuno su zaustavljenji i doslovno propadaju pod zubom vremena. Ukupan sadržaj koji se nudi turistima vrlo je siromašan, iako je nama Crna Gora najljepša država svijeta, ipak moramo biti realni da turista slične planine ili plaže može da nađe i u Italiji, Španiji, Grčkoj ili Turskoj, često po mnogo povoljniji uslovima a sa vrlo šarenolikim izborom sadržaja, svakodnevnih aktivnosti i zabave”, naglašava Borančić.
Nije, kaže, dovoljno postaviti ležaljku na plaži i to debelo naplatiti.
“Čini mi se da našoj prelijepoj ponudi fali konkretnih sadržaja, kulturnih i zabavnih aktivnosti, mnogo više organizacije i ljubaznosti, ali i stabilnost cijena”, zaključuje Borančić.
