Crnogorke i Crnogorci širom svijeta uvijek su djelovali na različite načine, svako po svojim mogućnostima, nahođenjima i prilikama u kojima su živjeli. Ta djelovanja su imala samo jedan zajednički naziv: ljubav prema crnogorskoj baštini i domovini. Njihov rad nije bio stihijski i paradni, nego dugotrajan i nesebičan. Uvijek spremni zavrnuti rukave i žrtvovati se za opšte dobro.
Jedna od njih je i predsjednica Udruženja Italia – Montenegro Regina Elena, Danijela Đurđević koja tri decenije živi u Italiji i kroz svoje udruženje aktivno i nesebično promoviše odnose Crne Gore i Italije.
Tokom boravka u Rimu i srdačnošću gospođe Đurđević, iskoristili smo priliku da razgovaramo o svim aktivnostima kojima je doprinijelo njeno udruženje kao i o planovima u budućnosti.
Art Montenegro: Crna Gora je neodvojivi dio Evrope, a da ovu činjenicu svijet ne smije zaboraviti, staraju se mnoga crnogorska udruženja koja insistiraju na očuvanju crnogorske kulture i tradicije van matice, među kojima je udruženje „Italia-Montenegro Regina Elena”. Kako je nastalo vaše udruženje i što je bio motiv njegovog nastanka?
Đurđević: Naše udruženje je nastalo zahvaljujući grupi italijaskih akademika iz Peruđe, koji su predložili da osnujemo prvo crnogorsko udruženje u Italiji i zajednički promovišemo Crnu Goru i crnogorsku kulturu Italiji. Među njima su profesori Univerzita, književnici, istoričari.. Svi oni su prisustvovali veličanstvenoj proslavi desetogodišnjice nezavisnosti Crne Gore koju sam organizovala 14. januara 2017.god u saradnji sa Malteškim redom i opštinom Magione u njihovom zamku koji se nalazi blizu Peruđe.
Svečanosti su prisustvovale brojne ugledne ličnosti iz Italije i Vatikana koji i dan danas taj događaj pominju na našim susretima. Nakon ovog događaja Udruženje Italia-Montenegro “Regina Elena” je zvanično osnovano 17. maja 2017. godine. Naši članovi danas su različitih nacija, religija, politickih opredjeljenja. Čak neki i ne žive svi u Italiji, ali su željeli da budu uz nas i daju svoj doprinos Crnoj Gori, za što smo im veoma zahvalni. Činjenica je da ne može biti član našeg Udruženja neko ko smatra da je promocija svoje zemlje gubljenje vremena, ili neko ko misli da je tu da isključivo promoviše samog sebe.
Mi se svi zalažemo jako puno, bez ikakve nadoknade, punog i čistog srca. Za naše članove, bili oni Italijani, Crnogorci ili neke druge nacionalnosti, Crna Gora je posebna emocija, u kojoj uživamo i koju oživljavamo svaki put kroz rad na našim velikim i malim projektima.
Art Montenegro: Koji su to projekti na koje ste posebno ponosni?
Đurđević: Ponosni smo na sve naše projekte, bez obzira ko od nas i koliko u koji projekat učestvuje, a zaista ih ima puno. Sigurno najljepši projekat bilo je snimanje dokumentarna emisija “Zaboravljeni genije Pero Poček” koju je režirao jedan od vrsnih crnogorskih režisera i novinara Siniša Adamović, koji je i sam osjetio emociju cijele priče koja je još uvijek bila nepoznata široj javnosti i prenio je u ovom, jednom od najboljih dokumentaraca crnogorske televizije.
Tokom snimanja svi smo bili pogođeni jakim emocijama koje je na nas prenijela unuka Pera Počeka pričajući o svom đedu i svom crnogorskom porijeklu.
Art Montenegro: Ipak, kroz ovaj dokumentarac nije ispričana kompletna priča o velikom crnogorskom slikaru Peru Počeku. Vi ste u stalnoj komunikaciji sa njegovim potomcima u Italiji, koliko je toga što mi ne znamo o ovom velikanu i njegovoj familiji?
Đurđević: Dokumentarni film “Zaboravljeni genije Pero Poček” je osvrt na samog umjetnika, ali mnogo toga ima još da se kaže o njemu, o njegovoj supruzi koja je prevela Gorski Vijenac na italijanski jezik, njihovim sinovima i ćerki, o njihovim unucima. Interesantan je taj urođeni ponos italijanske porodice Poček na svoje crnogorsko porijeklo i poslije sto godina. Bez obzira što je i sam Poček primio katolič̣anstvo, oni i danas slave slavu, svetog Jovana 20. januara, onako kako je to radio đed Pero.
Za spomenuti je i to da je Giorgio (Đorđe), najstariji Perov sin, koji je bio pilot aeronautike Italije za vrijeme drugog svjetskog rata često rizikovao život kako bi spašavao djecu od sigurne smrti. To govori njegova ćerka, Serenela, dok nam pokazuje fotografije, brojna pisma i zahvalnice koje je dobijao njen otac. Jedno od najdirljivijih pisama je zahvalnica od strane tri brata, koje je Giorgio (Ðorđe) Poček spasio od strijeljanja za vrijeme 2. svjetskog rata. O familiji Poček ima jako puno činjenica da bi se mogla napisati jedna ili više knjiga.
Art Montenegro: Koji su po Vama ključni potezi koje Crna Gora, odnsno Ministarstvo kulture treba da uradi kako bi ovaj velikan dobio zasluženo mjesto na kulturnoj mapi Crne Gore?
Đurđević: Pero zauzima počasno mjesto moderne talijanske umjetnosti pored imena koja svi znamo, ali ne i za Počeka. Trebali bi da se podsjetimo veličanstvenog slikara i umjetnika, njegovih djela, doprinosa svjetskoj umjetnosti, koja nijesu dovoljno prisutni među crnogorskom laičkom publikom ali ni onom stručnom. Počekov opus nije prisutan u školskim udžbenicima nijedne obavezne prosvjetne ustanove u Crnoj Gori.
Naše udruženje je pokrenulo veoma važnu inicijativu, kako bi ispravili dio nepravde i dodijeli najstarijoj unuci Počeka, Serenelli status počasnog državljanina Crne Gore. Tim činom ne bismo samo ispravili dio nepravde prema familiji i samom Peru već bi pokazali da Crna Gora okreće kormilo u nekom drugom pravcu kad su u pitanju zaslužni (ne samo interesni krugovi) pojedinci i da brine o svojoj zaostavštini, o peharu koji je dio nacionalnog dobra koji je predstavlja i uzdiže na najviše svjetske podijume.
Našu inicijativu, za sada, je podržala ambasadorka u Rimu Milena Šofranac Ljubojević i gradonačelnik Cetinja, Nikola Ðurašković.
Art Montenegro:Kao što neke druge nacionalne zajednice u Italiji imaju podršku od svojih matičnih zemalja, koliko Crna Gora pruža podršku vašem udruženju, kako ocjenjujete njihovo dosadašnje angažovanje i koliko inače Crnogorci u Italiji imaju podršku države Crne Gore?
Đurđević: Uprava za saradju sa dijasporom, koja je danas postala ministarstvo dijaspore, se uvijek do detalja upoznaje sa svim našim projektima, i pokazuje interesovanje za njij ali i za sve druge naše prijedloge. Podrška nacionalnih institucija i promocija je veoma važna u svemu što radimo.
Isto tako crnogoska štampa uvijek iskazuje delikatnost, pažnju i interes prema svim našim aktivnostima u Italiji, i naravno, ne možemo da im ne budemo zahvalni na svemu tome.
Zahvalni smo posebno građanima Crne Gore koji nas često kontaktiraju i govore da su ponosni na rad ovog udruženja u Italiji, trudimo se da svakom odgovorimo na poruku, da uzvratimo istom pažnjom prema tim dobronamjernim ljudima. Svi oni, kako institucije tako i svaki Crnogorac ili Crnogorka pojedinačno daju jači smisao svemu ovome što radimo, kao i upečatljiv “glas” da ipak nismo zaboravljeni, iako smo već poprilično dugo s ove strane Jadrana.
Art Montenegro: Obzirom da je udruženje organizovalo niz okruglih stolova za italijanske investitore i privrednike, kao veoma važno pitanje se nameće ekonomska diplomatija. Koji su vaši sljedeći koraci na ovom planu?
Đurđević: Što se tiče ekonomske promocije Crne Gore, istina je da smo organizovali više okruglih stolova i debata vezanih za promociju turizma i stimulaciju novih potencijalnih investitora u Italiji. To rade i druga Udruženja, i to veoma uspješno.
Sljedeći projekat ovog tipa našeg Udruženja je u saradnji s ministarstvom za dijasporu. Planiramo za februar 2025. god. organizaciju okruglog stola na temu “SVRSISHODNOST EVENTUALNE PRIVATIZACIJE AERODROMA CRNE GORE: RAZVOJ U SKLADU SA POTREBAMA TRŽIŠTA (POTENCIJALI I NOVA TRŽIŠTA)”
Na tom skupu ce biti pozvani eksperti kako iz Crne Gore tako i iz inostranstva, predstavnici ministarstava Turizma i Saobraćaja. Pozvaćemo čak i potencijalne investitore koji su već učestvovali na tender za privatizaciju Aerodroma Crne Gore.
O svemu će crnogorska javnost blagovremeno biti obaviještena putem medija. Postoji čak mogucnost za direktno prisustvo debati od strane zainteresovanih građana, vlasnika hotela, turizmologa, studenata i profesora ekonomije i turizma. (zainteresovani se jave organizatorima putem mejla)
Art Montenegro: Za iseljenike se kaže da svakog dana žive dva života. Vi taj drugi život nadopunjujete nesebičnim zalaganjem za Crnu Goru. Na privatnom planu Vi ste uspješna i ostvarena žena i majka. Kako uspijevate sve uskladiti?
Đurđević: Mi koji smo dio crnogorske dijaspore, svaki put kad govorimo o svojoj domovini ili radimo na nekom projektu, ispunjavamo sami sebe. Crna Gora je dio nas, naša svakodnevica, ona je počasni član naših porodica i našeg života. U nju ulažemo vrijeme, ljubav, pažnju...
Uspijevamo da joj posvetimo onoliko vremena koliko možemo i koliko treba, dopunjavamo se međusobno, razmjenjujemo mišljenja i sugestije i onda djelujemo. To ne utiče negativno na tokove našeg život, na naše porodice ili posao, naprotiv, svi koji nas okružuju su dio neke cronogoske priče, i to je čarolija u kojoj živimo u sred jedne od najljepsih država svijata, koja nas je usvojila i zagrlila, što se upravo potvrđuje kroz gest samih osnivača našega, i jedinog, crnogorskog udruženja u Italiji.
