„Svim građanima Podgorice i Crne Gore čestitam 13. jul, Dan državnosti, najveći državni praznik, koji ima posebnu težinu u našem narodu.
Danas slavimo dvostruko, obilježavamo dva datuma kada je naše istorijsko trajanje doseglo do najviših visina.
Crna Gora se 13. jula 1878. godine na Berlinskom kongresu - tako mala, a tako velika - upisala u povjesnicu čovječanstva kao jedna od prvih modernih nezavisnih država. Time su krunisani vjekovi teške i surove borbe za slobodu, obilježene žrtvama, patnjom, stradanjem, ali i nepokolebljivom odlučnošću naroda da, uprkos svim preprekama i sili koja nasrće na njega, ostane svoj i slobodan.
Svoju istorijsku ulogu Davida, koji se vječno bori i pobjeđuje Golijata, još jednom smo potvrdili 13. jula 1941. godine, kada smo prvi u Evropi podigli ustanak protiv fašizma i postali inspiracija svim slobodoljubivim ljudima svijeta, pa čak i nekim od najvećih mislilaca 20. vijeka.
Naši preci ostavili su nam mnogo razloga ne samo da budemo ponosni, nego i zadivljeni pred njihovim podvizima. Ovog 13. jula, kada se sjećamo njihovih slavnih djela, željela bih da posebnu počast ukažemo ženama - herojima koje su se borile rame uz rame sa muškarcima, ne tražeći poštedu kao nježniji pol, a često i dajući svoje živote za slobodu. Među mnogima, izdvojila bih četiri narodne heroine koje su najveći dio svog života vezale za naš glavni grad. Dvije od njih, rođene Podgoričanke - Ljubica Popović i Đina Vrbica, herojski su položile svoje živote na oltaru slobode. Druge dvije - narodni heroji Vukosava Vukica Mićunović i Dobrila Ojdanić - uspjele su, na sreću, da sačuvaju živote u ratnom vihoru i da poslije rata na najvišim državnim funkcijama izgrađuju naše društvo, dočekavši duboku starost u Podgorici.
Ljubica i Đina, dvije mlade žene - Ljubica tek djevojka od 21 godinu - postale su ikone narodnooslobodilačke borbe u Podgorici i Crnoj Gori, uzor generacijama žena koje su dolazile poslije njih. Vukica i Dobrila svoje herojske podvige u ratu nastavile su podvizima u miru, Vukica kao prva ministarka u Crnoj Gori u resoru za saobraćaj u tadašnjem Izvršnom vijeću, a Dobrila kao pomoćnik ministra za zdravlje i socijalnu politiku.
Ove četiri grandiozne žene različitih sudbina, neraskidivo vezanih za naš grad, od kojih su neke bile i osnivači Antifašističkog fronta žena, čuvenog AFŽ-a, svjedoče da kada mi danas radimo na afirmaciji uloge žena u društvu ne počinjemo ništa novo, kako nekom možda izgleda, već idemo stazom koju su nam utabale naše majke i bake u nekim mnogo težim vremenima kada im je, kao i njihovim muževima, za rukom polazilo nemoguće.
Ostvarivanje onoga što mnogima djeluje nemoguće prožima kompletnu našu istoriju, pa bi se one čuvene Njegoševe riječi: „Neka bude što biti ne može", mogle uzeti kao moto cijelog našeg istorijskog trajanja i narodnog postojanja.
Našem narodu je svojstveno da svoju istoriju uzima zdravo za gotovo, pa često nijesmo ni svjesni koliko čudo predstavlja činjenica da je jedan tako mali broj ljudi uspio da osvoji, odbrani i sačuva ovakvo veličanstveno parče planete Zemlje kakvo je Crna Gora.
Sama činjenica da smo tako nešto uspjeli daje nam nadu da smo uprkos svim našim manama, uprkos tome što živimo na prostoru permanentne istorijske vjetrometine, ipak na pravom putu, da smo „kadri stići i uteći i na strašnom mjestu postojati". Ipak, za budućeizazove, po svoj prilici, neće nam kao u prošlosti trebati toliko hrabrosti, koje imamo u izobilju, koliko sloge i zajedništva, koji su nam, nažalost, gotovo uvijek nedostajali. Pred nama je izazov da nađemo konsenzus koji će nas okupiti kako bismo djelovali zajednički u cilju bolje budućnosti za nas i našu djecu. Verujem da se taj konsenzus najlakše može ostvariti upravo na vrijednostima koje simbolizuje današnji datum. Srećan vam 13. jul!", navela je Borovinić-Bojović.
