Sada, kada je izvjesno da će pasti i Vlada na čelu sa premijerom Dritanom Abazovićem, kako percipirate faktore koji su je doveli do ovakve bezizlazne situacije?
BOŠKOVIĆ: U pravu ste, Vlada Dritana Abazovića izgubila je podršku poslanika koji su joj dali potvrdu za konstituisanje i kako sada stoje stvari, najvjerovatnije će okončati svoj mandat 19.avgusta. Da bi odgovorili precizni na vaše pitanje važno je da se prisjetimo hronolgije događaja. Vlada je dobila podršku Demokratske partije socijalista da bi ispunila određene prioritete koji se tiču ostvarivanja ključnih nacionalnih interesa. U prvom redu to je dinamizacija procesa evropskih integracija krozdeblokadu pravosuđa i dolaska do kvalifikovane većine od 49 u Skupštini Crne Gore. Takođe, drugi uslov Demokratske partije socijalista je bio poboljšanje politike u oblasti zdravstva, prvenstveno u borbi protiv pandemije Covid-19 virusa. Treći uslov odnosio se na povratak kontrole u odnosu na bezbjednosni sektor, i četvrti je podrazumijevao stabilizaciju javnih finansija i povratak zdravogodnosa sa stranim investitorima kroz poboljšanje investicionog ambijenta.
Umjesto svega ovoga, Vlada je u svom radu izabrala neke potpuno drugačije pripritete koji nemaju veze sa evropskim putem Crne Gore. Tako je, Dritan Abazović, od čovjeka koji je trebalo da bude predsjednik evropske Vlade postao smetnja na polju evropskihintegracija. Ovo su najvećim dijelom i razlozi zbog kojih je Demokratska partija socijalista, zajedno sa svojim partnerima, podnijela inicijativu za izglasavanje nepovjerenja Vladi Crne Gore i čiji epilog čekamo 19.avgusta u Skupštini Crne Gore.
Ono što se spočitavalo prethodnoj Vladi Zdravka Krivokapića, bio je uticaj ruskih službi na crnogorski sistem bezbjednosti. Koliko su u kratkom roku službe mogle da se oporave i neutrališu uticaj inostranog faktora destabilizacije Crne Gore? Koliku pomoć domaće službe imaju od inostranih partnera u zaštiti od hibridnog rata?
BOŠKOVIĆ: Ako je i zbog čega bilo značajno rušenje prethodne i formiranje manjinske, 43.VladeCrne Gore onda je to zbog napretka koji je postignut u sektoru bezbjednosti. Danas na većini najznačajnijih pozicija u tom sektoru imamo ljude koji su nesporno orjentisani isključivo državnim interesima Crne Gore i koji su nesporni profesionalci. Tu prije svega mislim na koordinatora službi bezbjednosti i potpredsjednika Vlade, gospodina Raška Konjevića i direktora ANB-a Sava Kenteru. Zbog svega,vjerujem da je situacija u bezbjednosnom sektoru značajno bolja nego što je bila prije šest mjeseci,ali isto tako vidimo i po najnovijim dešavanjima kada je u pitanju slijetanje helikoptera sa PorfirijemPerićem da nije idealna te da nas čeka jos puno posla na polju pune konsolidacije sektora bezbjednosti.
Crnogorsko društvo je trenutno veoma polarizovano, koliko je na sve to uticao hibridni rat, čija je jasna meta Crna Gora unazadnekolikogodina?
BOŠKOVIĆ: Sve onošto se od 2014. godinepokrenulo iz Moskve,a od 2017.iz Beograda kao specijalna hibridna operacija protiv Crne Gore imalo je za cilj da podijeli crnogorsko društvo udarajući tamo gdje smo najosjetljiviji podstičućinacionalizme i rušeći temelje građanskog i multietničkog karaktera naše države. Nakon izbora 2020. godine otvorio im se prostor da Crnu Goru pretvore u teokratsku nacionalnu državu koja će slijepo izvršavati naloge Beograda i Moskve.
U posljednje vrijeme, posebno izraženo iz redova URA-e, plasira se teza o trendu rasta crnogorskog nacionalizma. Šta mislite, koji je motiv, pozadina, ali i koja će biti potencijalna posljedica takvih konstrukcija?
BOŠKOVIĆ: To je teza, koju su, da vas podsjetim lansirale Vijesti,a URA kao političko krilo ovog medijskog koncerna je nastavila njeno razrađivanje u javnosti. Ta teza je toliko degutantna da je teško i komentarisati. Porediti crnogorski patriotizam koji se bori da sačuva državne interese Crne Gore,koji su napadnuti nasrtajima trećih strana (država ili vjerskih organizacija) sa velikosrpskim nacionalizmom koji je ekspanzionistički i čija je velikodržavna dimenzija dovela do smrti stotina hiljada ljudi devedesetih godina, to dakle porediti može samo krajnje nedobronamjeran pojedinac ili birana budala.Ipak, ovi o kojima sam već govorio,a koji su kreatori te teze svakako nijesu budale i to su dokazali godinama unazad. Šta je onda motiv ovakve podmetačine? Motiv je da se nastoji predstaviti kako je jedan pol, na kom je suverenistički blok i koji teži evropskoj, građanskoj i antifašističkoj državi zapravo identičan onom drugom koji je retrogradan, zadojen etnofiletizmom sa osnovnim ideološkim usmjerenjem u Moskvi. Iz toga, trebala bi valjda proizaći konstrukcija kako su oni koji su između – u ovom slučaju GP URA jedini u pravu i kako su oni ti kojima pripada da upravljaju državnom politikom Crne Gore. Sva ova nategnuta konstrukcija se pravi jer su osnivači, mentori kao i trenutni lider URE svjesni na i na narednim izborima neće uzeti više od 4 ili 5%. Takav rezultat nigdje ne svijetu ne omogućava vam da budete stožer vlasti. Zato se i pravi ova bolesna konstrukcija u kojoj se pravi vještački ambijent da je jedino tih 4-5% progresivna snaga koja treba da vodi Crnu Goru. Dakle,jeftino, kalkulantski i osuđeno na propst. Kao i svaki politički proizvod Vijesti do sada.
Nakon insistiranja na potpisivanju Temeljnog ugovora, uprkos načinu na koji ga je Vlada izglasala i podijeljenosti stručne javnosti u dijelu njegove ustavnosti, jasna jebilaupornost premijera Abazovića da taj proces dovede do kraja. Koji je stvarni motiv Abazovićeve istrajnosti u tome?
BOŠKOVIĆ: Motivi premijera Abazovića očito su bili isključivo lične prirode budući da je imao određenje obaveze koje je morao da ispuni pred zvaničnim Beogradom. Ništa drugo ne može objasniti ovakvu brzopletost i trapavost u čitavom postupku,koji je pratio usvajanje i potpisivanje Ugovora sa SPC.Sve drugo što govori premijer Abazović su obične manipulacije,kojima je veoma često sklon. Da ponovimo još jednom, Demokratska partija socijalista smatra da i sa SPC,kao i sa svim vjerskim zajednicama država treba potpisati Ugovor kojim bi uredili međusobno odnose. Ipak, Ugovor se ne smije potpisivati na ovakav način, bez mišljenja najšire stručne javnosti i sa više nego spornim sadržajem. Ipak, za razliku od nas koje vode državni interesi, Abazovića su očito vodili neki drugi motivi.
Kako vidite izlaz iz političke i institucionalne krize u kojoj se Crna Gora trenutno nalazi? Koji su budući koraci?
BOŠKOVIĆ: Čini mi se da je očigledno da su Crnoj Gori potrebni vanredni parlamentarni izbori. Čini mi se da je to finalni rasplet krize koja je našu zemlju zahvatila od 30.avgusta do danas. Kako doći do izbora, da li ćemo imati neku Vladu koja bi te izbore pripremila ili će to učiniti vlada u tehničkom mandatu Dritana Abazovića,vidjećemo ubrzo nakon širih konsultacija sa svim političkim subjektima u Crnoj Gori. Izbori nas čekaju i to je prilika kada odgovornim odnosom građana možemo ostvariti rezultat,koji će omogućiti da evropske i građanske strukture preuzmu upravljanje državnom politikom kako nam se ne bi dešavalo sve ovo čemu smo svjedočili dvije godine unazad.
