Proizvoljno određen pritvor suspendovanom specijalnom tužiocu Saši Čađenoviću, kojeg Specijalno državno tužilaštvo tereti da je službeno djelovanje podredio kavačkoj kriminalnoj grupi, ne predstavlja mjeru obezbjeđenja nesmetanog vođenja krivičnog postupka, već kaznu okrivljenom, što je suprotno domaćem zakonodavstvu i svim relevantnim međunarodnim dokumentima koji se odnose na zaštitu osnovnih ljudskih prava – poručio je u razgovoru za Pobjedu njegov branilac, advokat Lazar Aković.
„Čađenović se nalazi u pritvoru skoro 19 mjeseci, a suđenje mu još nije počelo. Povrijeđeno mu je pravo na suđenje u razumnom roku“, kazao je Aković. On je objasnio da je prisustvo okrivljenog u krivičnom postupku međunarodni pravni standard koji, pored ostalog, treba da obezbijedi mogućnost okrivljenom da se brani, da osporava navode optužbe, iznosi činjenice koje mu idu u prilog i da i na taj način omogući sudu utvrđivanje neophodnog stepena istine o krivičnoj stvari. Polazni osnov praktične realizacije ovog međunarodnog pravnog standarda su mjere kojima se obezbjeđuje prisustvo okrivljenog u postupku.
„Jedno od opštih pravila je zabrana primjene teže mjere u slučaju da se prisustvo okrivljenog može obezbijediti primjenom blaže mjere. Obavezna je zamjena primijenjene teže mjere blažom u svim slučajevima kada okolnosti pokazuju da se prisustvo okrivljenog u krivičnom postupku može obezbijediti i blažom mjerom“, naveo je Aković.
Prema njegovim riječima, najteža mjera kojom se obezbjeđuje prisustvo okrivljenog u krivičnom postupku je pritvor i po pravilu treba da ima samo izuzetnu primjenu. Aković ističe da u našoj sudskoj praksi kada je u pitanju mjera pritvora, umjesto da njena primjena bude izuzetak, ona postaje sve više pravilo, čime se zloupotrebljavaju procesna ovlašćenja.
Prilikom određivanja pritvora, prema njegovim riječima, težinu krivičnog djela ne treba ocjenjivati samo na osnovu zaprijećene kazne već i u odnosu na sve okolnosti koje djelo čine lakšim ili težim. Aković objašnjava da lične i porodične prilike treba razumjeti isto kao okolnosti koje su u tom smislu od značaja za odmjeravanje kazne. On smatra da se vrlo često, određivanjem, a posebno kasnijim produženjem pritvora apsolutno ne postiže svrha zaštite krivičnog postupka.
„Sudovi bi trebalo da vode računa o načelu srazmjernosti prilikom određivanja, odnosno produženja pritvora u pogledu ličnosti okrivljenog i njegovih ličnih i porodičnih prilika. Trebalo bi ocijeniti da li će u konkretnom slučaju pritvor teško pogoditi okrivljenog, čime se narušava načelo srazmjernosti, jer recimo kada postoji opasnost od bjekstva ista svrha može se postići i nekom od mjera nadzora -zabrane napuštanja stana, oduzimanjem putne isprave - pasoša i mjerom zabrane sastajanja sa određenim osobama“, ukazao je Aković.
Pritisci
U razgovoru za Pobjedu on se osvrnuo i na pritiske koje prate najznačajnije sudske postupke i smatra da se pravosuđe nije do kraja izborilo za samostalnost i nezavisnost, već i dalje u „medijski interesantnim predmetima“ zazire od reakcije političke elite i pritisaka javnosti.
„Političke elite vrše neprimjeran pritisak na rad sudova. Razlika između efikasnih i neefikasnih pravnih sistema je u tome što efikasni uvijek razmišljaju o posljedicama. Dugo trajanje krivičnih postupaka i boravak u pritvoru državu mnogo košta. Posebno je košta isplata naknade štete osobama koja su bila neosnovano lišene slobode“, naglasio je Aković.
Političari i javnost, prema njegovim riječima, moraju da se u svakom slučaju poštuje pretpostavka nevinosti, koja se u našem društvu u gotovo svakom medijski interesantnom krivičnom predmetu krši.
Okrivljenima koji su bili na ozbiljnim društvenim funkcijama, a koji negiraju izvršenje krivičnih djela, kako je istakao advokat, prioritet i interes ne bi smio da bude bjekstvo, već sudnica u kojoj će da dokazuju svoju nevinost, da brane obraz i čast, kako sopstveni, tako i svoje porodice.
„Treba im omogućiti fer suđenje. Ako se dokaže njihova krivica, nije sporno, treba da krivično odgovaraju i da budu osuđeni. To je u interesu pravde i društva. Imamo ozbiljan medijski pritisak na suđenja, i ne samo to, već se stigmatizuju ugledne crnogorske porodice čiji članovi se nalaze na optuženičkoj klupi“, poručio je Aković.
Odluke Ustavnog suda
On se osvrnuo i na zaključke Ustavnog suda koji su doneseni u korist Čađenovića, ali to redovni sudovi ne poštuju. Ustavni sud donio je više puta odluke, zadnja je u maju 2024. godine kojom je usvojena žalba Čađenovića i ukinuto je rješenje o produženju pritvora Vrhovnog, Apelacionog i Višeg suda.
„Ustavni sud nalazi proizvoljnost u osporenim rješenjima o produženju pritvora Čađenoviću, u cilju nesmetanog vođenja krivičnog postupka protiv njega, jer su sudovi zanemarili da procijene i obrazlože jedan broj faktora specifičnih za predmet. Zanemarili su karakter osobe, moral, dom, zanimanje, imovinu, porodične veze i veze sa državom Crnom Gorom, u kojoj se krivično goni, a da je obaveza suda da, ukoliko ocijeni da podnosiocu treba produžiti pritvor, u rješenju navede detaljne razloge za takvu odluku. Dakle, sama mogućnost teške kazne i težina dokaza nijesu sami po sebi dovoljni da kompenzuju ove faktore“, objasnio je Aković.
Uprkos ovakvim odlukama Ustavnog suda, redovni sudovi njegovom klijentu koji je na desetine osoba procesuirao i dalje u svojim rješenjima produžavaju pritvor, ne osvrćući se na odluke Ustavnog suda.
Advokat je ukazao i na ustavni i zakonski osnov za određivanje odnosa Ustavnog suda i Vrhovnog suda a koji se nalazi u odredbama Ustava Crne Gore o položaju (v. infra ad II.2. i II.3.), te odredbama Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore kojima se uređuju procedure pred Ustavnim sudom, posebno one o ustavnoj žalbi (v. infra ad II.4.).
„Za razmatranje odnosa Ustavnog suda i Vrhovnog suda od posebne su važnosti i odredbe Ustava o ličnim pravima i slobodama, političkim pravima i slobodama, ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i slobodama, posebnim manjinskim pravima. Posebnu važnost imaju ,,pravozaštitne“ odredbe - odredba čl. 32. UCG, prema kojoj svako ima pravo na pravično i javno suđenje u razumnom roku pred nezavisnim, nepristrasnim i zakonom ustanovljenim sudom, te odredbi čl. 29. UCG prema kojoj svako ima pravo na pravni lijek protiv odluke kojom se odlučuje o njegovom pravu ili zakonom utemeljenom interesu. Posebnu važnost za određenje odnosa Ustavnog suda i Vrhovnog suda imaju i odredbe čl. 1. st. 1. Ustava prema kojoj je Crna Gora, između ostalog, država socijalne pravde, zasnovana na vladavini prava te odredba čl. 11. o podjeli vlasti, prema kojoj sudsku vlast vrši sud, dok Ustavni sud štiti ustavnost i zakonitost“, zaključio je Aković.
Čađenović je uhapšen 9. decembra 2022. i od tada se nalazi u pritvoru. On je prilikom razmatranja optužnice negirao optužbe SDT-a, navodeći da, ako je ko gonio pripadnike kriminalnih grupa u Crnoj Gori, to je bio on.
„Čitav svoj život i radni vijek posvetio sam tužilaštvu. Rezultati koje sam postigao govore sami za sebe“, rekao je tada Čađenović.
Viši sud je odbio jemstvo od 377.000 eura u nekretninama koje je ponuđeno kako bi se Čađenović branio sa slobode od optužbi za zloupotrebu službenog položaja. Garancije za Čađenovića su položili otac i sestra. Branilac Čađenovića podnio je žalbu Apelacionom sudu i zatražio da ta institucija usvoji zahtjev odbrane.
Koga je sve Čađenović procesuirao iz kavačkog klana
Suspendovani specijalni tužilac Saša Čađenović je najbliži saradnik bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, koji se, takođe, od 14. aprila nalazi u pritvoru pod optužbom da je radio u korist Radoja Zvicera, vođe kavačke kriminalne grupe.
Odluka da se Katnić i Čađenović terete da su članovi kriminalne organizacije koja je radila u korist kavačke kriminalne grupe povlači brojne nejasnoće.
Upravo je Katnić sa saradnicima podnio više optužnica koje terete desetine članova kavačkog kriminalnog ganga i njihove šefove za najteža krivična djela i mnogi članovi kavačkog klana danas u Spužu služe višegodišnje robije po optužnicama koje je potpisao specijalni tužilac Čađenović, a prethodno se saglasio njegov nadređeni.
Katnićev najbliži saradnik, tužilac Čađenović podigao je optužnicu protiv Radoja Zvicera, Slobodana Kašćelana i još 12 osoba zbog ubistva Nikole Stanišića.
Nejasno je, takođe, kako i tužilac Čađenović, prema optužbama SDT, nije preduzimao krivično gonjenje protiv kavačke kriminalne grupe, iako je upravo on podigao više optužnih akata protiv njihovih pripadnika. Nije ovo jedina optužnica koju je Specijalno državno tužilaštvo na čelu sa Katnićem podiglo protiv Zvicera i njegovih bliskih ,,poslovnih“ saradnika.
Upravo je tužilac Čađenović podnio optužni akt protiv srpskih državljana Veljka Belivuka, Marka Miljkovića, Nebojše Jankovića i Ratka Živkovića koji su 14. oktobra 2021. oteli Miletu Radulovića zvanog Kapetan, a potom ga predali ostalim članovima kavačke grupe, koji su ga po nalogu Slobodana Kašćelana i Igora Božovića ubili. Upravo jedan od optuženih je i Duško Roganović zbog kojeg Katnića i Čađenovića optužuju da su zloupotrijebili službeni položaj jer su - ,,ga štitili od optuženja“.
Da podsjetimo i da je 17. juna 2020. godine Specijalno državno tužilaštvo u saradnji sa Odsjekom za suzbijanje teških krivičnih djela procesuiralo dvadeset i jednog člana kriminalne organizacije koja je planirala krivična djela ubistvo i teško ubistvo, koji se terete za nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija, nanošenje teških tjelesnih povreda, kao i za neovlašćenu proizvodnju, držanje i stavljanje u promet opojnih droga. Samo u ova tri predmeta optužena je 41 osobu koja se vezuje za kavački kriminalni klan, od čega su dvije optužnice podignute protiv Zvicera, a u jednoj je optužen i Roganović.
Za vrijeme Katnićevog mandata pokrenuta je i istraga protiv kriminalne grupe Slobodana Kašćelana. Njega je optužio tužilac Čađenović da se bavio zelenašenjem na organizovan način. Prema optužnici, Kašćelan je u maju 2010. godine, zajedno sa Igorom Božovićem, oformio kriminalnu organizaciju koja se bavila zelenaštvom, davanjem mita, iznudama. Nabrojane istrage samo su dio postupaka koje je protiv kavačke kriminalne grupe vodio Katnić i Čađenović.
Najznačajniju istragu koju su vodili Katnić i Čađenović sa Specijalnim policijskim timom, uz podršku stranih partnera, bila je u javnosti poznata kao državni udar. Prijave, a potom i optužnica podignuta je protiv više srpskih državljana, među njima i protiv bivšeg generala Žandarmerije Bratislava Dikića, dvojice bivših agenta GRU Eduarda Šišmakova i Vladimira Popova, te i lidera Demokratskog fronta Andrije Mandića i Milana Kneževića.
Uzalud je bilo obilje dokaza prikupljenih tokom istrage: Milivoje Katnić i Saša Čađenović su - uz sutkinju Suzanu Mugošu, koja je bila predsjednica Vijeća Višeg suda kada je izrečena osuđujuća presuda - postali glavne mete organizovane kampanje koja je trajala od 2016. godine, a koja se zahuktala nakon avgusta 2020. godine, kada su optuženi Mandić i Knežević postali bitni činioci nove vlasti.
Sedam i po godina nakon slučaja ,,državni udar“ nekadašnji čelni ljudi Specijalnog državnog tužilaštva Milivoje Katnić i Saša Čađenović postali su meta novog vrha Specijalnog državnog tužilaštva: proglašeni su članovima organizovane kriminalne grupe, Katnić jedne, a Čađenović, kako navode, dvije, što je do sada pravni presedan u ponašanju tužilačke organizacije.
