Dani i noći puni straha i neizvjesnosti nižu se na području Tomaševa i okoline, a ni sedam dana od ubistva Jovana i Milenke Madžgalj u selu Sokolac nema ni traga od osumnjičenog za taj zločin Alije Balijagića, za kojim već danima bezuspješno tragaju policija i vojska.
Najteže je svakako porodici Madžgalj, koja je sahranila dva svoja člana, Jovana i Milenku, u koje je ubica u večernjim satima 25. oktobra ispalio smrtonosne hice u njihovom porodičnom domu, piše Dan.
Brat ubijenih Velibor Madžgalj u razgovoru ističe da ne može da razumije da policija i vojska nijesu u stanju da uhvate bjegunca.
On trenutno boravi u porodičnoj kući u kojoj se desio zločin, tu je s bratom, sestrama i rodbinom. Žive u stalnoj neizvjesnosti i iščekivanju da počinilac gnusnog zločina bude priveden pravdi.
„A sve je ovo moglo da se spriječi samo da je bjelopoljska policija radila svoj posao kako treba. Kad su nestale dvije puške iz kuće Bulatovića, trebalo je da ga uhapse jer su svi govorili da je to on uradio. A oni ga puste i on onda danima vršlja po selu. Pet-šest puta mještani Sokolca i Pisane Jele prijavljivali su da je tu, ali niko ništa ne preduzima“, ogorčen je Madžgalj.
Sa bolom priča kako je u trenu ostao bez brata i sestre.
„Brat i sestra su gledali televiziju. Ubica je primakao blokove i kroz prozor upucao brata, koji je ležao na ugaonoj. Prema informacijama koje smo dobili, Jovan je ostao na mjestu mrtav. Milenka je ili bila u drugoj sobi ili se sklonila kad je zapucalo, a kad se ponovo pojavila, jedan metak ju je pogodio u šaku, a od drugog je stradala. Ubica se nije zaustavljao. Prozori su polupani, čaure svuda okolo. Vjerujte mi, krvi je bilo i na plafonu. Milenka je uspjela da pozove policiju i ti ljudi su nam rekli da su čuli da kaže "ubi mi brata", a da su potom čuli dva pucnja i da je onda nastao muk“, rekao je Madžgalj.
On ima brojne zamjerke na postupanje policije.
„Obavili su uviđaj, bio sam tu, na licu mjesta. Niko nas ništa nije pitao, da vidimo da li nešto nedostaje ili da nam daju kopiju zapisnika. Tek prije dva dana, kad je moj sinovac otišao da završava papire, u policiji su mu kazali da u zapisniku piše da su izuzeta dva mobilna telefona. A mi smo imali četiri, tako da dva telefona nema nigdje. To znači da ih je ubica odnio. Da su nam te noći kazali da su pronašli samo dva telefona, mi bismo im rekli da ih je bilo četiri, i mogli su da tragaju za njim putem tih signala. Ovako je ta šansa propala“, objašnjava Madžgalj.
Kad su se vratili u kuću nakon uviđaja, kako ističe, vidjeli su da još ponešto nedostaje.
„Nije bilo par stotina eura. Bilo je krvi na frižideru, odakle je uzeo nešto sira. Krv je ostala i na mojoj radnoj jakni obješenoj na čiviluku, koju nijesu ni odnijeli na vještačenje, a gdje je ubica vjerovatno tražio novac. Još ponešto nedostaje“, kaže Madžgalj.
Smatra da je Balijagić odmah stekao prednost i umakao i vjeruje da postoji mogućnost da je prečicama stigao do granice sa Srbijom, do mjesta Bijov grob, za šta su mu bila potrebna nepuna četiri sata.
„Sad nas zbunjuju sve ove informacije da je viđen na nekoliko mjesta, prije svega u Orahovici i Kukuljama. To je njegov kraj i zbog toga sumnjam da ga možda neko krije i hrani, da ima jatake“, kazao je Madžgalj.
Ističe da im više u Sokolcu nema života i da će rasprodati stoku i otići iz tog kraja.
„Nakon svega što nam se desilo, ovdje nam više nema života. Strašno je sve ovo. Da smo ih izgubili u saobraćaju ili na neki drugi način, i tad bi nam bilo mnogo teško, a ne ovako, da neko dođe u kuću i da ih pobije“, dodaje Madžgalj.
Na kraju razgovora kaže da im je ubica kuću zatvorio.
„Mi smo se ovdje svi podigli i odrasli. Čuvali smo porodično ognjište, održavali ga. Sada više niko ne može tu da uđe, a kamoli da prespava. Jedva ovih dana izdržavamo. Nema tu ni života ni rada više. Velika je ovo tragedija za našu porodicu, od koje se nikad nećemo oporaviti... Jedino se nadamo da će ubica biti uhvaćen i da nikom drugom neće nauditi“, zaključio je Madžgalj u razgovoru za Dan.
