Da zidovi imaju uši odavno je životna činjenica u Briselu. Međutim, borba protiv špijunaže ponovno dobija na pozornosti jer lovci na špijune u EU jačaju napore, suočeni s ruskim neprijateljstvom, kineskim špijuniranjem i povratkom geopolitike velikih sila, piše Politico. Problem za one koji su zaduženi za rješavanje problema je što se uopšte može učiniti u vezi s tim. A odgovor je zasad - nedovoljno.
Niko ne zna koliko ih je
Za početak, niko zapravo ne zna koliko špijuna djeluje u glavnom gradu Evropske unije. Kad su belgijski sigurnosni zavničnici prisiljeni odrediti neki broj, oni se šale i kažu kako bi bilo lijepo da im neko to javi. Sjedinjene Američke Države i Australija zahtijevaju od ljudi koji rade za strane interese da se registruju te tako barem naznače pokušaj uticaja na političke procese. Belgija to ne traži.
U Briselu se nalaze ne samo institucije EU i NATO, već i oko 100 drugih međunarodnih organizacija i 300 stranih diplomatskih misija. Oni zajedno zapošljavaju oko 26.000 registrovanih diplomata, prema belgijskom ministarstvu vanjskih poslova, a svaki od njih je mogući špijun.
Svima njima je diplomatski pasoš ultimativno pokriće. Ne samo da je druženje s najvišim zvaničnicima i otkrivanje informacija dio opisa posla, već su diplomate takođe zaštićeni od krivičnog progona prema Bečkoj konvenciji. Belgijski sigurnosni zavničnici procjenjuju da u nekim ambasadama obavještajci čine između 10 i 20 posto diplomata.
Poslovi u akademskim krugovima ili think tankovima - mjestima gdje su ljudi plaćeni za dobijanje i analizu informacija - takođe su privlačni paravani.
Profesije koje su najbolji paravani
Slobodni univerzitet u Briselu zatvorio je 2019. godine Konfučijev institut, program za kineski jezik i kulturu, nakon što je direktor instituta optužen za špijuniranje za Peking. Belgija je takođe izbacila kineskog doktoranda 2021. jer je njegov akademski rad bio paravan za obavještajni rad, navode belgijski mediji.
Novinarstvo je još jedno dobro pokriće, jer omogućava pristup nizu događaja, a i dobar je izgovor za znatiželju i druženje s ključnim zvaničnicima. Čak jedan od pet kineskih novinara koji rade u Briselu sumnjiči se za obavještajni rad, tvrde belgijske sigurnosne službe.
Naravno, toliko je kineskih špijuna za koje se sumnja da djeluju u Briselu da neki to tretiraju kao svojevrsnu šalu. "Znate ono da se homoseksualne osobe međusobno mogu prepoznati i kad drugi ništa ne slute? Teško je to objasniti, ali kad jednom stekneš taj osjećaj, postaje lakše", rekao je jedan bivši diplomat EU o razvijanju sposobnosti za otkrivanje kineskih špijuna.
Uglavnom, hvatanje špijuna koji vrebaju međunarodnu zajednicu u Briselu zavisi o belgijskoj vladi. Evropska komisija, Evropsko vijeće, Evropski parlament i NATO imaju svoje sigurnosne urede koji rade na sprečavanju špijuna da prodru u njihove zgrade i pristupe osjetljivim dokumentima.
Nema koordinacije na nivou EU
Međutim, ne postoji formalna obavještajna agencija EU, pa čak ni krovna organizacija koja bi koordinirala 27 nacionalnih špijunskih službi - za razliku, recimo, od nacionalnih policijskih snaga, gdje Europol ima koordinacijsku ulogu. Neki su pozvali Evropu da ustroji svoj odgovor na CIA-u, jedinstveno tijelo bi koordiniralo špijunske napore cijelog bloka, ali to ostaje u najboljem slučaju daleka mogućnost.
"Znam da je to osjetljivo za neke članice, ali bilo bi logično imati obavještajnu agenciju na evropskom nivou koja bi branila strateške interese Evrope. Rizik od špijunaže je prisutan i ne može se zanemariti", rekao je Samuel Cogolati, belgijski parlamentarac iz Zelene stranke koji je govorio o rizicima kineskog uticaja u Belgiji.
Koordinacija na nibou EU vjerovatno se neće dogoditi u skorije vrijeme, smatra belgijski dužnosnik koji je često u kontaktu s obavještajnim agencijama: "Jednostavno je previše osjetljivo, a nacionalne vlade EU nevoljko dijele informacije".
Umjesto toga, najveći dio odgovornosti pada na belgijsku Državnu sigurnosnu službu i njene vojne kolege iz Opšte obavještajne i sigurnosne službe - koje sarađuju sa 120 službi iz 80 zemalja.
Duga isotrija potjere za špijunima
Belgija ima dugu istoriju potjere za špijunima. U 60-im godinama predsjednik Charles de Gaulle povukao je Francusku iz vojne zapovjedne strukture NATO-a, prisiljavajući transatlantski odbrambeni savez da preseli svoje sjedište u Brisel. Bojeći se sovjetskog uticaja, Sjedinjene Američke Države inzistirale su da Belgija pojača svoje protivobavještajne napore.
Belgijska državna sigurnost šesterostruko je povećala svoje ljudstvo, a belgijski kabinet tada je rekao kako želi spriječiti da Brisel postane važno središte špijunaže. Uprkos tome, Brisel se i dalje smatrao igralištem za špijune - posebno nakon završetka Hladnog rata, kada je protivobavještajna služba postala manje prioritet. To je Belgiju ostavilo nespremnom kada se 2003. godine suočila s velikim špijunskim skandalom, nakon što su otkriveni uređaji za prisluškivanje u zgradi Evropskog vijeća Justus Lipsius.
Belgijska obavještajna agencija bila je 2016. i dalje upola manja od drugih istovjetnih službi u članicama EU. Uslijedili su apeli za dodatnim ulaganjima, od same službe državne sigurnosti, belgijskih pravosudnih tijela, Evropskog parlamenta i nekoliko belgijskih političara. Pronađen je i novac za protivobavještajne napore.
Ruska agresija od 2014. povećala svijest o opasnostima
Decenijama su čelnici EU, a posebno belgijski političari, odbacivali pomisao da bi zlonamjerni faktori iz Pekinga, Moskve ili Teherana mogli biti zainteresovani za tehničku dokumentaciju koja kruži hodnicima zgrada u evropskoj četvrti. Ali nedavni događaji ukazali su barem nekima od njih na rizike.
"Evropljani nikada nijesu bili jaki u protivobavještajnoj službi. Bili su jako zavisni o SAD. Sada se događa određena promjena mentaliteta", rekao je bivši visoki zvaničnik američke obavještajne službe. "Svijet je vrlo opasan svijet, nijeste shvatili koliko biste trebali biti oprezni", dodao je američki zvaničnik, osvrćući se preko ramena u popularnom briselskom kafiću.
Ruska agresija od 2014. povećala je svijest o opasnostima, a ulaganja su zbog toga porasla. Nakon razdoblja u kojem je agencija davala prednost protivterorizmu - nakon terorističkih napada u Parizu i Briselu 2015. i 2016. - fokus je sada ponovo na protivobavještajnoj službi, rekli su belgijski sigurnosni zvaničnici. "Belgija je postala proaktivnija", rekao je visoki zvaničnik EU.
Belgijska vlada rekla je da namjerava Brisel učiniti "neprijateljskim operativnim okruženjem" za strane špijune, u skladu sa svojom nedavnom strategijom nacionalne sigurnosti.
Belgija donijela zakon
Početkom ove godine Belgija je donijela zakon koji daje sigurnosnim zvaničnicima više prostora tokom istraga. Ministar pravosuđa Vincent Van Quickenborne, zadužen za državnu sigurnost, rekao je kako zakon daje "više ovlašćenja za razgovore, nametljivije metode, ali uvijek u skladu sa zakonom". Omogućiće, na primjer, izvorima državnih sigurnosnih službi da sudjeluju u zabranjenim demonstracijama kako bi pratili svoju metu.
Belgijska služba državne sigurnosti gotovo će udvostručiti svoje osoblje na 1.000 ljudi do 2024. godine, u investiciji koju je vlada nazvala istorijskom. Koliko će njih raditi na protivobavještajnim poslovima povjerljiva je informacija, ali taj broj raste. Takođe se očekuje da Van Quickenborne predloži novi zakon koji bi olakšao krivični progon širenjem definicije špijuniranja. Špijunaža sama po sebi nije klasifikovana kao zločin u Belgiji. Tek saopštavanjem povjerljivih informacija od ključnog nacionalnog interesa neprijateljskoj ili stranoj sili špijuni se izlažu opasnosti od krivičnog progona.
Na primjer, bivši belgijski diplomata Oswald Gantois bio je pod istragom zbog odavanja informacija ruskim tajnim službama, ali je tek 2018. osuđen za nezakonito udruživanje u svrhu počinjenja krivotvorenja. Neki su, međutim, zabrinuti da napori Belgije još nijesu dovoljni.
Drugi belgijski zavničnik naglasio je da se njegova zemlja ne može natjecati s resursima stranih sila poput Kine, iako više novca odlazi belgijskoj državnoj sigurnosnoj službi, a posebno protivobavještajnoj službi.
"Budimo iskreni, neprijateljsko operativno okruženje predstavlja Moskva s FSB-om, a ne Brisel s belgijskom službom državne sigurnosti", rekao je Kenneth Lasoen, stručnjak za belgijsku obavještajnu službu na Univerzitetu u Antwerpenu.
Ako Belgija pojačava svoje mjere protiv špijuna, zašto napori službe državne sigurnosti nijesu češće u vijestima?
Presude za špijunažu često dospiju na naslovnice u SAD i drugim zemljama EU. Uoči prošlog ljeta, Estonija je osudila jednu ženu na više od osam godina zatvora, proglasivši je krivom za špijunažu za Kinu. Njemački pričuvni vojnik osuđen je zbog prenošenja informacija Moskvi. A u Stockholmu se trenutno sudi dvojici Šveđana za špijunažu za Rusiju.
Belgija ima diskretniji pristup iz raznih razloga. Prvo, onemogućeni za krivični progon i još s ograničenim finansiranjem, belgijski protivobavještajni agenti moraju odrediti prioritete. "Što više novca potrošite, više ćete špijuna pronaći i tako ćete opet morati potrošiti više novca", rekao je drugi belgijski zvaničnik.
Dakle, dok špijuniranje iz "neprijateljskih" zemalja, poput Rusije, Irana ili Kine, privlači više nadzora, belgijski protivobavještajni agenti i dalje će vjerovatno zatvarati oči pred špijunažom koja dolazi od saveznika.
"To je pitanje prioriteta. Radije bih da me prisluškuju Amerikanci ili Njemci nego Kinezi ili Rusi", rekao je prvi belgijski zvaničnik.
Belgijske obavještajne službe takođe izbjegavaju svjetla reflektora. Špijuni koji su uhvaćeni možda to nikada neće saznati, ističu sigurnosni zvaničnici. Krivično gonjenje - čak i kad bi bilo moguće - slično je bacanju bombe, smatraju sigurnosni zvaničnici - šteti diplomatskim odnosima.
Umjesto toga, uhvaćenim špijunima često se jednostavno kaže da napuste zemlju. To se događa rutinski, ali proces se uglavnom odvija diskretno preko njihovih ambasada. Protjerivanja se rijetko javno objavljuju, kao što je bio slučaj kada je 21 ruski diplomat izbačen nakon što je Rusija napala Ukrajinu.
"Špijunaža nije naučna fantastika"
Ponekad Belgija pomaže savezničkim zemljama u hvatanju špijuna na svojoj teritoriji. Godine 2018. belgijska policija uhapsila je Kineza kojeg je SAD sumnjičio da je špijunirao General Electric Aviation. "Izručen je Sjedinjenim Američkim Državama, koje su bile vrlo zahvalne na tome", rekao je Van Quickenborne. Kinez je kasnije osuđen za urotu za ekonomsku špijunažu.
U drugim slučajevima, Belgija prilazi sagovornicima i kontaktima špijuna, tako da pristup informacijama presuši.
Rijetko se osumnjičeni špijuni prozovu u javnosti. Tako se 2020. pojavila vijest da je Fraser Cameron, bivši britanski diplomata i bivši zvaničnik Evropske komisije koji je postao think tanker, pod istragom zbog sumnje da je prenosio osjetljive informacije Kini. Cameron negira optužbe i protiv njega nije podignuta optužnica.
Kad optužbe za špijuniranje dospiju u vijesti, one ne zaustavljaju samo moguće agente, rekli su sigurnosni zvaničnici. Oni podižu svijest o problemu - što je samo po sebi korisno.
"Shvaćanje da špijunaža nije naučna fantastika, već opipljiv i stvaran rizik, prvi je korak da se zaštitimo od nje", rekao je Nicolas Fierens Gevaert, glasnogovornik belgijskog ministarstva vanjskih poslova.
