„Kupio sam cijelu opremu za nekih 250 eura i sada je iznajmljujem studentima za 25 eura na čitav dan. Mislim da je cijena prihvatljiva, a bubica je toliko mala da staje u uho i nema šanse da je profesori primijete“, kaže jedan od iznajmljivača bubica koji je, naravno, želio da ostane anoniman.
Ističe da se „ovim poslom“ bavi već dvije godine i da do sada nije bilo pritužbi. „Nije se desilo da je sistem omanuo; imam i stalne mušterije koje svaki ispit polažu na ovaj način. Njima dajem i popust“, kaže snalažljivi prodavač „usluga za prepisivanje“.
Jednostavna je upotreba bubice: U principu, sve je vrlo prosto – bubica se ubaci u uho, poveže se kabal od mikrofona sa telefonom i pozove “asistent” u prepisivanju koji diktira odgovore na pitanja. Dobri rezultati na kolokvijumima ne mogu da izostanu.
„Na nekim od fakulteta postoje ometači i blokatori signala, pa se bubice ne mogu koristiti baš na svakom fakultetu“, naglašava naš sagovornik.
Zbog strogih profesora koji zahtijevaju da se sve zna od riječi do riječi, ali i zbog obimnog i teškog gradiva, pojedini studenti odlučuju da izdvoje novac za bubicu. Kažu da je ovo siguran način da polože ispit koji ne mogu da nauče. Ima, međutim, rizika: ako student bude uhvaćen da vara, može da uslijedi zabrana izlaska na ispite i do godinu dana.
Praksa pokazuje da studenti najviše koriste bubice prilikom polaganja teorijskih ispita, ali ih upotrebljavaju i kada su u pitanju ispiti iz prirodnih nauka.
„Dvoumio sam se da li da polažem ispit uz pomoć bubice. Nijesam stigao da naučim, a bio mi je jako važan ispit na rasporedu. Odlučio sam da izdvojim novac i iznajmim bubicu. Na ispitu sam tiho diktirao pitanja kolegi sa druge strane; on mi je govorio odgovore. Niko nije ništa primijetio i prošao sam na ispitu, ali nikad to više nijesam uradio, priča jedan student Prirodno-matematičkog fakulteta.
Opasna navika: Za razliku od studenata koji samo jednom ili dvaput u toku studiranja iznajme ove uređaje, postoje i oni koji ne mogu ni da zamisle izlazak na ispit bez bubice u uhu. Neki studenti daju za njih i poslednji euro.
”Kada dođe ispitni rok, potražnja za bibicama je velika. Mnogo studenata dođe da traži moju pomoć. Samo u toku jednog ispitnog roka imam i do 30 mušterija, pa uspijem da zaradim oko 600 eura”, kaže jedan iznajmljivač bubica.
Asistent na Fakultetu političkih nauka, Olivera Komar, kaže da na tom fakultetu nijesu imali slučajeva da studenti koriste bubice. Saznala je, međutim, od svojih kolega sa Pravnog i Ekonomskog fakulteta, da je na tim fakultetima bilo nekoliko studenata koji su se koristili ovakvim metodama prepisivanja.
„Nijesmo upoznati sa tim vidom prepisivanja na našem fakultetu. Pojedini studenti ne shvataju da tim postupcima samo umanjuju značaj stečenih diploma”, ističe Komar, naglašavajući da na FPN postoji disciplinski pravilnik u kojem su regulisane kazne za studente koji se uhvate u prepisivanju.
„Zatim zasijeda disciplinska komisija koja svoj predlog o kazni proslijeđuje Senatu, a Senat donosi konačnu odluku o eventualnom kažnjavanju. Studentima se može zabraniti izlazak na ispite i do godinu dana“, govori Komar.
Kako spriječiti obmanu: Varanje na ispitima je postalo gotovo uobičajena pojava, a na fakultetima se ne radi predano da se to iskorijeni. Na Ekonomskom fakultetu se, ipak, sistematski pokušava stati ovom problemu na kraj: kako bi spriječili da se njihovi studenti služe nedozvoljenim sredstvima, postavili su blokatore signala za mobilne telefone i bubice.
”Kada god je neki ispit u toku uključeni su nam blokatori za ometanje signala mobilnih telefona i bubica. Tako je već poslednje dvije godine. Ipak,studenti se usuđuju i pored ovakvih mjera da koriste razna sredstva za prepisivanje”, kaže Ilija Kaluđerović, student prodekan Ekonomskog fakulteta.
Nema dileme da je korišćenje bubica i drugih „pomagala“ toliko učestalo da se ova pojava čak ustaljuje kao „normalna“... Upravo pojava upotrebe tehničkih pomagala za prepisivanje morala bi biti svojevrsni alarm da nešto nije u redu. Prije svega, valja postaviti pitanje: šta je uzrok takvog ponašanja studenata - obimno gradivo, loš model izučavanja gradiva ili, možda, način polaganja ispita?
Upotreba bubice je signal da nešto ”ne štima”, a put ka rješenju problema mora biti dugotrajan proces reforme. Kada se znanje studenata ne bude mjerilo količinom napamet naučenih šema, tabela i nabrajanja, već se od njih bude zahtijevalo razmišljanje, kreativnost i logičko zaključivanje, ovaj problem neće postojati ili će bar biti prisutan u znatno manjoj mjeri.
I. Vučinić
