U vremenu kada se Crna Gora suočava s ozbiljnim političkim, ekonomskim i društvenim izazovima, dijaspora se izdvaja kao neiskorišćen resurs koji može odigrati ključnu ulogu u očuvanju državnog identiteta i ekonomskom oporavku. Miloš Bukilić, potpredsjednik Saveza asocijacija Crne Gore u Njemačkoj, poziva na hitnu reorganizaciju dijaspore i njeno uključivanje u donošenje strateških odluka koje se tiču budućnosti Crne Gore.
“Podanički mentalitet vlasti sve više ugrožava suverenitet naše države, dok se građani, nesvjesni posljedica, polako mire s tom situacijom”, ističe Bukilić.
On predlaže da državotvorne stranke omoguće dijaspori direktno učešće u Skupštini Crne Gore, jer, kako kaže, samo kroz organizaciju i prisustvo u institucijama može se čuti glas onih koji iz daleka vide jasniju sliku problema i mogućih rješenja.
Političari i podanički mentalitet
“Mišljenja sam da političare koji su trenutno na vlasti u Crnoj Gori sve više odlikuje podanički mentalitet koji se polako prenosi i na građane. Vjerovatno građani toga nijesu svjesni jer te osobine poprimaju iz dana u dan, polako, dok mi sa strane to vidimo kao sigurnu propast države i vazalni odnos sa Srbijom. Zato je prijeko potrebno da se dijaspora organizuje, ukaže na važnost očuvanja države. Sa strane to teško možemo postići, zato bi bilo više nego značajno da državotvorne stranke otvore prostor predstavnicima dijaspore, obezbijede mjesto na listi za izbor u Skupštinu Crne Gore i za predstavnike dijaspore”, poručio je potpredsjednik Saveza asocijacija Crne Gore u Njemačkoj Miloš Bukilić.
On smatra da najmanje dva do tri poslanička mjesta treba da se odrede za predstavnike dijaspore.
“Jedino se na taj način može čuti naš glas, prenijeti naše zapažanje i probuditi svijest građana koji su se ušuškali u mit o povećanim platama, ne shvatajući da im iz dana u dan opada kupovna moć i da povećanje zarada gubi smisao. Dosadašnji odnos državnih organa prema dijaspori je za posljedicu ostavio rasulo u udruženjima dijaspore, nejedinstvo i nemogućnost dalje saradnje ni na jednom polju i ni po jednom pitanju”, naglašava Bukilić dodajući da je uzrok svega bilo olako shvatanje važnih odnosa sa dijasporom i isticanje u prvi plan podobnih pojedinaca radi ostvarivanja ličnih interesa, a ne državnih.
“Nikada nije bio prioritet da se dijaspora podrži i ujedinjena pruži doprinos razvoju Crne Gore”, kategoričan je Bukilić.
On ističe da se dijaspore svi sjete samo kada je neka potreba.
“Čini mi se da nas na drugačiji način ne prepoznaju. Još manje dijasporu vide kao potencijal za ekonomski i socijalni napredak Crne Gore. O tome dovoljno govori činjenica da država nema bazu podataka naučnih radnika, sportista, umjetnika, studenata koji su u dijaspori. Umrežavanje dijaspore i koordinacija od strane državnih institucija je potencijal kako za ekonomski i socijalni napredak, tako i za unapređenje zdravstva, obrazovanja i sazrijevanje političke svijesti građana. To je neophodno iz razloga što diplomatsko-konzularna predstavništva ne čine ništa na povezivanju udruženja i jačanju veza među njima, već se njihove aktivnosti, kao i zvaničnih državnih organa, svode na lična poznanstva i privatne interese”, kaže Bukilić koji smatra da je to daleko od ozbiljnog pristupa državnih organa u radu sa dijasporom.
Kao loš primjer navodim da je Crna Gora jedina zemlja iz regiona koja nema potpisan međudržavni sporazum o međusobnom priznanju vozačkih dozvola, što za posljedicu ima velika novčana izdvajanja pripadnika dijaspore za regulisanje ovog pitanja, iako je prošlo 18 godina od obnove nezavisnosti - naglašava Bukilić.
Po njegovim riječima, da bi se privukli investitori, potrebno je stabilno poslovno okruženje, garancije države da je uloženi kapital siguran, sredina bez korupcije, mita, bez biznis barijera i sa jasnim procedurama i pravilima.
“Sve dok to nemamo u privlačenju stranih investicija, ne može pomoći ni dijaspora. I sami smo u pojedinim slučajevima bili žrtve nestabilnosti na polju investicija, te ne možemo sebi dati pravo da iste probleme stvorimo značajnim i međunarodno prepoznatim investitorima”, kazao je Bukilić dodajući da je veliki hendikep što veliki broj uspješnih mladih ljudi napušta Crnu Goru.
Zapošljavanje i mladi
“Već neko vrijeme ekonomska i fiskalna politika Crne Gore vuče državu u bankrot. Mladi su toga svjesni, kao i nesigurnosti na radnom mjestu u odnosima sa poslodavcem, čak i kada su u pitanju zaposleni u državnoj administraciji. Zaposleni se iskorišćavaju da bi oni sa partijskom knjižicom uživali sve povlastice. Logičan slijed događaja jeste da oni koji imaju priliku odu, te sigurnost i zaštitu svojih prava potraže na drugoj adresi, u tuđoj državi. Nažalost, kad ste mladi, ne shvatate da će vam sve nedostajati kad jednom odete. Iako imate sva prava, bolje uslove života, ništa ne može da nadoknadi čežnju za domovinom, porodicom, prijateljima. Zato se država mora ozbiljno pozabaviti politikom zapošljavanja mladih, naročito obrazovanih građana, jer druge države dobijaju školovan kadar koji je našu državu koštao mnogo. Naši građani su se svuda pokazali kao dobri i kvalitetni radnici, što znači da je problem u našoj politici i nedostatku sigurnosti za zaposlene”, poručuje Bukilić.
Kao osnovu saradnje sa maticom vidi u strategiji saradnje sa dijasporom kao i zakonu o saradnji Crne Gore sa dijasporom - iseljenicima.
“To je u ovom trenutku osnova saradnje, koje trenutno gotovo i da nema. Za dobru saradnju sa dijasporom je neophodno znanje, koje nedostaje. Veliki problem je shvatanje što dijaspora ustvari znači i što može. Nije dovoljno samo osnovati instituciju zaduženu za saradnju sa dijasporom, pa makar to bilo i ministarstvo, već je potrebno imati znanje na koji način raditi sa dijasporom, kako nas povezati i dobiti najbolje od resursa kojima raspolažemo. To su posebna znanja i vještine koje je neophodno dugo i strpljivo izgrađivati da bi dijaspora odgovorila na najbolji mogući način i pružila podršku svojoj državi”, zaključuje Bukilić.
Dijaspora želi da investira u Crnu Goru
Bukilić tvrdi da crnogorska dijaspora, zahvaljujući odnosu zvanične Crne Gore prema njoj, ima nezavidnu ulogu u razvoju Crne Gore.
“Želja dijaspore da investira u Crnu Goru i promoviše je u zemljama prijema ne nailazi na podršku institucija Crne Gore. Dijaspora je organizovana u udruženja koja su zasnovana na principima saradnje sa zvaničnim institucijama. Da bi saradnja postojala, potrebno je da u procesu učestvuju obje strane. Trenutno postoji samo naša želja i namjera. Zato je neophodno da institucije sistema otpočnu zvaničnu i konstruktivnu saradnju sa nama. Da bi se obezbijedila sigurnost investicije, neophodni su jasan i precizan zakonski okvir, poštovanje normi i profesionalnost javne administracije. Sve dok nemamo jasne procedure, definisane uslove i poštovanje zakona, niti strani investitori, niti dijaspora, ne vide svoj interes da daju podršku razvoju Crne Gore. Iz navedenih razloga je prijeko potrebno da se obezbijedi sigurnost tržišta i bezbjednost ulaganja”, ističe Bukilić.
Dijaspora kao čuvar identiteta
Po riječima Bukilića dijaspora ima veliki potencijal u promovisanju crnogorske kulture i proizvoda.
“Neophodno je raditi na jačanju vladavine prava, a ne bezvlašća da bi pripadnici dijaspore prepoznali pravnu sigurnost i ulagali u otvaranje proizvodnih pogona što je neophodno za prosperitet i ekonomsko jačanje jedne države. Svakako, prvi korak za uspostavljanje ekonomskih veza, nakon uspostavljanja čvrstog pravnog okvira, treba da napravi zvanična institucija kao što je Ministarstvo dijaspore. Takođe, očuvanje istorije, kulture, običaja i jezika je osnova postojanja jedne države. Da bi se uspostavile veze za jačanje osjećaja pripadnosti državi i po kulturi i jeziku, treba nam podrška i Ministarstva kulture. Međutim, vidimo da taj resor podržava sve ono što negativno utiče na sve crnogorsko, pa i kulturno nasljeđe. Na taj način dajemo doprinos unižavanju, a uskoro, bojim se, i uništenju države. Zato dijaspora treba da uradi sve što može da bi očuvala državu za naše potomke, kao što su to činili naši preci za nas”, poručuje Bukilić.
