Polako ali sigurno osvajaju drugu deceniju trjanja i čini se da je 2006. godina relativno blizu.
"Postali smo bogati za mnogo iskustava i mnogo znanja. Jedino za šta nijesmo u stanju da pronađemo jedinicu mjerenja i da izvršimo komparaciju jeste broj života na koje smo radikalno pozitivno uticali i izmjestili ih iz začaranog kruga zavisnosti u najveću privilegiju današnjice, zdrav i normalan život. Smatramo da je to nemoguće uraditi, jer je to i smisao našeg postojanja. Prelistavanje svih pozitivnih životnih priča, kojima smo dodali svoj otisak nas poziva da objektivno sagledamo aktuelni trenutak i mapiramo svoj položaj u odnosu na sve pozitivne i negativne okolnosti koje prate naš rad", ističe Jovan Bulajić, osnivač i izvršni direktor NVO Preporod.
Za proteklih 15 godina bili su, kako kaže Bulajić, u prilici da utiču na preko 1.200 aktivnih zavisnika i preko 2.500 roditelja i članova porodica.
"Procenat uspješnosti kod nas je približan svjetskoj praksi, a on kaže da je izmedju 10 i 12 posto ljudi danas dobro.Samo u prethodnoj godini koju je zbog pandemije Kovid-19 obilježio period raznih preporuka koje se odnose na socijalna i fizička distanciranja, Preporod je pružio preko 350 servisa osobama koje su direktno ili indirektno pogođene ovom bolešću", pojašnjava Bulajić.
On ističe da je zabirnjavajući podatak da se stpoa zloupotrebe psihoaktivnih supstanci povećava iz dana u dan.
"Sa druge strane, bilo kakav trenutak slavlja i mogućnost veličanja našeg ega, ne smiju učiniti da zanemarimo situaciju da naš osnovni protivnik kontinuirano biva sve jači, da se stopa zloupotrebe psihoaktivnih supstanci iz dana u dan povećava i da starosna granica prvog i redovnog kontakta sa drogama biva sve niža. Takođe, ozbiljno brine opservacija, da postoji nedostak rasta socijalne svijesti da je riječ o najvećem problemu modernog društva", ističe Bulajić.
Starosna dob za eksperimentisanje i redovno konzumiranje droga se iz godine u godinu snižava, tako da više nije rijetkost da im se za pomoć javljaju osobe koje su počele ekspermintisati sa drogama još u osnovnoj školi, sa 14-15 godina.
"Činjenica je da mladi sve češće posežu za drogama, a nerijetko i za više njih istovremno. Sistem nažalost i dalje nema adekvatan odgovor na maloljetničku zavisnost, jer ni ne postoje ustanove koje su specijalizovane za tretman maloljetničke zavisnosti. Aktuelni trendovi u oblasti bolesti zavisnosti nijesu dovoljno ispraćeni zbog čega imamo vrlo često neprilagođene servise pomoći i podrške kako za maloljetnike pogođene zavisnošću, tako i za odrasle. Istovremeno su politike na državnom nivou kreirale ambijent u kojem se najviše i pažnje i novca ulaže u primjenu substitucione ili zamjenske terapije, koja, zbog neuredjene primjene, sigurno nije dala željene rezultate. Istovremeno se ne kreiraju programi kojima je krajnji cilj i domet OPORAVAK", naglašava Bulajić.
Sve što su do sada pomenuli, kako kaže, ih dovodi do zaključka da naš rad mora biti sistematičniji.
"Da moramo djelovati udruženim snagama, da među nama ne smije biti sujete i da moramo vjerovati u prave životne vrijetnosti. Nikako ne smijemo smetnuti s uma, da od produkata našeg rada, zavise životi mnogih drugih ljudi", poručuje Bulajić.
NVO Preporod je već šest godina dio internacionalnog projekta ''Biram oporavak'', i pomažu zavisnicimana putu oporavka.
"U svijetlu čitave priče moramo ulagati napore da odaberemo optimalno rješenje u tretiranju bolesti zavisnosti. Preporod u svom radu, poseže za metodološki najčistijom opcijom, vjerom u potpuni oporavak, praveći razliku između više nijansi bolesti. Znamo da put koji vodi iz najvećih dubina problema u zdravlje nije sprint, već maraton, a takođe dobro znamo da je maraton najteža, ali i najslađa trka. Iz tog razloga, Preporod je već šest godina dio internacionalnog projekta ''Biram oporavak'', gdje želimo svim ljudima, bez obzira da li jesu ili nijesu pogođeni zavisnošću, pokazati da oporavak postoji i da bi trebao biti prioritetno rješenje, kako u kreiranju nacionalnih strategija i politika koje uredjuju funkcionisanje u ovoj oblasti iodlučivanju na najvišem državnom nivou, tako i u glavama svih onih kojima je pomoć potrebna", ističe Bulajić.
Bulajić poziva institucije da se ozbiljnije pozabave ovim važnim problemom u društvu.
"Koliko god da jesmo kompetentni i jaki, naša borba na individualnom planu je ništa drugo do juriš na vjetrenjače. Jedini način da ona ne izgleda tako jeste udruživanje svih istomišljenika sa pravim namjerama a poduprijeta jedinstvenom političkom voljom. Neophodno je da se borba protiv psihoaktivnih supstanci izmjesti sa margine i dovede u red prioriteta, jer jedino ukoliko društvo živi slobodno i ukoliko je postavljeno na zdravim temeljima, možemo govoriti o ekonomskom, političkom i kulturnom prosperitetu države", zaključuje Bulajić.
