Istraživanje koje je prošlog mjeseca sprovela NVO “Biciklo.me” pokazalo je da se veliki broj pješaka I biciklista u Podgorici osjeća nebezbjedno u saobraćaju, kazao je u emisiji E uživo na Televiziji E Stefan Bulatović iz NVO Biciklo.me.
To je, kako je pojasnio, ukupno šesto istraživanje koje je rađeno i u proteklih pet godina, a odnosi se na godinu na izmaku.
“Počeli smo 2019.godine prikupljanjem podataka za pripremu plana održive urbane mobilnosti, što je krovni strateški dokument u saobraćaju, koji treba da pomogne glavnom gradu da riješi, prije svega, pitanje saobraćaja na održiv način podstičući sve održive vidova prevoza. Od 2019.godine mi redovno vršimo mjerenja, odnosno pitamo korisnike bicikla kako se oni osjećaju u saobraćaju u glavnom gradu, koliko su bezbjedni, šta im smeta, šta ih čini sretnim i slično. Od ove godine smo uključili i pješački saobraćaj, odnosno pitamo ljude koji preferiraju da se kreću pješke kako je to zapravo kretati se na taj način u glavnom gradu i da li se osjećaju bezbjedno kada prelaze ulicu”, pojasnio je Bulatović.
Istraživanje NVO Biciklo. me je rađeno kroz nekoliko segmenata, objašnjava Bulatović, a jedan od segmenata je prikupljanje podataka na nivou Likertove skale.
“Pitali smo ljude da li se i koliko osjećaju bezbjedno. Naši podaci su vrlo zabrinjavajući. Dakle, preko tri četvrtine i pješaka i korisnika bicikala se osjeća nebezbjedno u podgoričkom saobraćaju, što nam govori da nadležni organi treba da povedu računa da, prije svega, optimizuju motorni saobraćaj kako bi uslovi za aktivnu mobilnost bili što bolji”, kaže Bulatović.
Navodi da su i biciklisti i pješaci označili prekomjernu upotrebu automobila i nepropisno parkiranje kao glavne probleme u saobraćaju u glavnom gradu.
“Sve proističe iz toga! Kada imate toliki broj automobila na ulicama, ostali učesnici u saobraćaju seosjećaju nebezbjedno. To je pokazalo naše istraživanje. Ono što je posebno zabrinjavajuće jeste što je ove godine taj broj ljudi, koji su rekli da se osjećaju veoma nebezbjedno na našim ulicama, porastao u odnosu na prethodne godine. To nam samo govori da je naš saobraćaj postaje sve neprijatniji za ostale učesnike i da je potrebna hitna reakcija nadležnih organa da se ljudi osjećaju bezbjednije na ulicama. Kad imamo ljude koji se samo kreću automobilom imaćemo ono što imamo danas - ogromne gužve u saobraćaju, pogoršana bezbjednost, loš kvalitet vazduha, loše javno zdravlje, društveni odnosi koji nijesu u redu, toliko negativnih aspekata baš zbog toga što većina ljudi putuje automobilom”, naglasio je Bulatović.
Ponašanje u saobraćaju potiče od kućnog vaspitanja, smatra Bulatović,pa kakvo je inače ponašanje takvo će biti i u saobraćaju, čemu, dodaje, svjedoče i automobili na trotoarima.
“Trotoarom treba da prođe roditelj sa djetetom, ili osoba sa invaliditetom, ali ne može jer je tu ostavljeno auto. To, prije svega, govori o jednom širem društvenom problemu, koji je prije svega nedostatak empatije, ja bih to rekao , nedostatak solidarnosti sa drugim učesnicima u saobraćaju, a onda iz toga proističe sve ostalo. Nedostatak empatije, sebičnost, dovodi do toga da se ljudi ponašaju na ulici kao da su oni jedini, kao da jedini koriste naše ulice. Od malih nogu treba krenuti sa edukacijom da takvo ponašanje nije prihvatljivo”, istakao je Bulatović.
Da ljude nervira nepropisno parkiranje i onemogućavanje kretnje drugim učesnicima u saobraćaju, podsjeća Bulatović, govore i objave na društvenim mrežama.
“Kad imate trotoar gdje možete da popnete auto, u Podgorici se ne možemo osloniti na mentalitet i kulturu, ljudi će to iskoristiti, i u tom smislu treba, možda, preduzeti druge mjere, a to je da zaštitimo pješačke površine kako ne bi bilo moguće parkirati na tim mjestima. Od parkiranja počinje sve! Kad imate gdje da se parkirate, propisno ili nepropisno, onda češće koristite auto, i suprotno, ako nemate gdje da se parkirate vi ćete uzeti u obzir i druge vidove prevoza, kao što je javni prevoz, kao što je pješačenje, kao što je bicikl, i onda ćete i samim tim osloboditi taj prostor za druge učesnike u saobraćaju. Sve te mjere moraju da idu paralelno, jer je saobraćaj složen sistem koji ne može da se planira samo za automobile, već mora da se uzme u obzir i ne samo inženjerski, nego i drugi aspekti saobraćaja, koji su povezani i sa društvenim naukama, sociologijom, antropologijom, arhitekturom, takav pristup saobraćaju jedino će nas dovesti do nekog rješenja. Ovo što vidimo danas nije za pohvalu, nije primjereno jednom glavnom gradu”, zaključio je Bulatović.
