“U entitetu Republika Srpska onaj ko postavi veći bilbord Ratka Mladića i ko se više kune u oligarhiju ratnih zločinaca, ima veće šanse da pobijedi na izborima”, kazao je Bursać.
Dodaje da su političke snage sa obje strane, zapravo, ideološki iste. S jedne je grupa ljudi koja se, kako ističe, preobratila u neočetništvo da bi ostala na vlasti, a, sa druge strane, u opoziciji, izvorni četnici koji, kako kaže, žele da se dokopaju vlasti kako bi dobili privilegije svojih političkih protivnika.
„Prije par godina je bio skup vlasti Milorada Dodika i sa druge strane tzv. opozicije – zato što oni suštinski nisu opozicija. Oni su pretendenti na Dodikov prijesto, originalnija četnička varijanta od Dodikove koja je korumpiranija. Jedni uzimaju da im na skupu govori sin Ratka Mladića, a drugi Sonja Karadžić. To je najproblematičnija stvar da imate dva skupa – dvoje djece ratnih zločinaca”, objašnjava Bursać.
U političkoj areni neočetništva, ističe, ratni zločinci su življi nego ikad, dok je fenomen ljudskosti u ratu sve manje prisutan.
“Tome je prethodio pojam komšiluka, kao kategorija koja je prije svih ukinuta u BiH. Oni koji su prvi pucali i počinili gnusne zločine su bili komšije i to je bila inicijalna kapisla zla, a nakon toga su došli neki specijalci, formacije, počinjen je genocid… Mržnju koja je nastavljena i poslije svega, možemo prevazići samo ako ‘počistimo svoje dvorište’, etiketiramo heroje i zločince, a žrtve nazovemo imenom i prezimenom, da se zna da su to ljudi, ne brojevi. Bez toga nema naprijed”, kazao je Bursać.
Ističe da se pokazalo da je borba protiv korupcije, kao ključni problem u čitavoj Evropi, u stvari Putinov Trojanski konj.
“Vladimir Putin je, kao u nekom megadragstoru, pokupovao evropske Parlamente od Brisela i Berlina, a mi im na Balkanu dođemo kao kusur”, ocijenio je Bursać.
BiH vidi kao građansku državu i smatra da se izmjenom političkog dijela izbornog zakona zemlja vraća u period gdje se u naznakama vidi i treći entitet. Pojasnio je i što je suština ovog zakona, navodeći da jedan glas ne vrijedi isto na teritoriji čitave države, kao i da je hrvatski narod izjednačen sa jednom partijom.
„Ako ste Hrvat, a živite u BiH, da biste bili priznati kao politički aktivan čovjek morate biti u HDZ-u. Čovjek je HDZ uspio da izjednači sa kompletnim hrvatskim narodom. Drugi dio zakona kaže da titulari glasova na kantonima nisu svugdje jednako vrijedni. Negdje je 300-400 ljudi vrijedno kao 20 ljudi u kantonu sa većinskim hrvatskim stanovništvom”, ističe Bursać.
Dejtonski mirovni – prelazni sporazum, podsjeća, nastao je kao akt kojim je okončan rat i niko, kako kaže, nije planirao da on bude omča oko vrata građanima BiH pune tri decenije. Nacionalističke politike u Srbiji i manjem entitetu su, kako naglašava, krive za trovanje građana i trenutno stanje u regionu.
“Ne treba zaboraviti da je Dodik uz pomoć američkih tenkova došao na vlast, te da je po riječima Madlen Olbrajt bio ‘dašak svježeg vjetra na Balkanu’ koji sjutra može postati veći pristalica SAD od Bajdena, on nema sa tim nikakav problem. Međutim, zatrovano javno mnjenje u entitetu RS i u Srbiji, koje je trideset godina dopingovano Srpskim svetom i Crkvom Srbije, paramilitantnom organizacijom koja nema nikakve veze sa bilo kakvom vjerskom zajednicom, uslovilo je da je Dodikovo fotografisanje sa Putinom rezultiralo pobjedom na izborima”, kazao je Bursać.
Kaže da će biti zanimljivo gledati rivalitet između novog predsjednika entiteta Republika Srpska Milorada Dodika i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Iza Dodika, podsjeća, stoji Putinov režim, a Vučić sjedi na minimum dvije stolice pa ostaje da se vidi u kom će se pravcu razvijati njihov odnos, zaključuje Bursać.
