Mi smo mala država koja nije u poziciji da sama odlučuje o svojoj sudbini, i to je okolnost koja nas je puno koštala više puta kroz istoriju. Evropska unija i NATO su danas naši jedini garanti da kao malobrojna nacija na Balkanu možemo očuvati samobitnost. Njihov uticaj u Crnoj Gori mora biti nedvosmisleno jači kako bi ikakav emancipatorski poduhvat kod nas imao šansu. Danas to nije slučaj, jer su regresivne sile Rusije i Srbije bile mnogo energičnije u proteklom periodu - kaže u intervjuu Pobjedi dr Jovan Čavor, predavač na Univerzitetu Okland u Novom Zelandu.
Ističe da je njihova kratkoročna strategija jednako opasna i efikasna jer dok god populistička politika njihovih eksponenata u Crnoj Gori bude isplativa u mjeri u kojoj je danas, biće teško ubijediti prosječnog čovjeka u njenu dugoročnu štetnost.
Poznata teza Čerčila da „Balkan proizvodi puno više istorije nego što je u stanju konzumirati“ posebno je primjenjiva na primjeru Crne Gore. Kao naučnik, koji proučava identitet, da li nam možete objasniti kako se Čerčilovo zapažanje oslikava u današnjoj Crnoj Gori?
ČAVOR: Čovjek je biće satkano od širokog spektra identitetskih niti koje mu daju suštinu i sadržaj, čije se poželjne karakteristike generacijama mukotrpno grade i održavaju. Viševjekovna odanost slobodi i uzvišenim vertikalama čojstva i junaštva su suštinske vrijednosti koje su oblikovale crnogorski identitet i društvo, i koje su u modernim oblicima podudarne sa vrijednostima najuspješnijih demokratskih društava.
Naš nepoželjni višak istorije su poglavlja prošlosti tokom kojih se prekida taj viševjekovni slobodarski kontinuitet i u korijenu sasijecaju naše identitetske tekovine. Fakat da Crna Gora dan-danas živi jedno slično, neslavno poglavlje svoje istorije u kojem se promoviše odricanje od našeg najvrednijeg nasljeđa, a da se ono uspješno predstavlja kao nastavak naše viševjekovne tradicije i put uspjeha je samo potvrda Čerčilove teze – da ne shvatamo svoje identitetsko nasljeđe ili nam je puno lakše (a često i isplativije) okrenuti mu leđa.
Zašto građani Crne Gore imaju manjak samosvijesti o izrazitom istorijskom i kulturološkom blagu koje im pripada? Zašto je crnogorsko identitetsko nasljeđe pokradeno, vulgarizovano i obezvrijeđeno, ali i iznad svega i nipodaštavano? Zašto smo to dozvolili?
ČAVOR: Sva slobodna i stabilna društva posjeduju visok nivo podudarnosti i harmonije u sferama tradicije, vrijednosti i dominantnih narativa koji se afirmišu putem ključnih institucija društva: putem institucije familije, krovne duhovne institucije, kao i drugih važnih institucija sistema, prije svega školstva. Crna Gora, nažalost, ne posjeduje taj luksuz, već naprotiv; danak gubitka državnosti 1918. je nastavak asimilatorskog djelovanja, prije svega kroz Srpsku pravoslavnu crkvu, a sada i kroz cijeli niz institucija sistema, kao i većine medija, čiji je cilj nastaviti sa kreiranjem disonanci i namjernog podrivanja naših veza sa izvornim crnogorskim identitetom i njegovim tekovinama.
U takvom odnosu snaga, skoro je nemoguće suprotstaviti se ovim procesima. Ipak, nesrodnost našeg izvornog identiteta i tradicije sa onim što nam se pokušava nametnuti je možda i naša najbolja odbrana.
Rekli ste u jednom autorskom tekstu da je „biti Crnogorac čast i privilegija svih nas koji ośećamo, razumijemo i živimo tu emociju našeg istorijskog nasljeđa. Neizbježni dio toga nasljeđa je grčevita borba za opstanak i očuvanje svoje samobitnosti, slobode i dostojanstva s kojom se danas suočavamo i tokom koje su Crnogorci s mukom ispisali najsvjetlije stranice našeg identiteta. Danas barem jasno vidimo ko je spreman i dalje nositi to breme, a ko lešinariti nad Crnom Gorom zbog svojih interesa“. Međutim, u Crnoj Gori većina i ne želi da se bavi identitetom i često čujem „ma biću bilo šta i mahaću bilo kojom zastavom, ako mi se poveća plata“. Da li je siromaštvo uvijek onemogućavalo Crnu Goru da do kraja izgradi svoj identitet?
ČAVOR: U temelju svakog kvalitetnog identiteta, bilo individualnog ili kolektivnog, stoji odgovornost prema određenom kodeksu vrijednosti, uz samo društvo koje te vrijednosti svakodnevno nameće. Izostanak te odgovornosti je siguran put u moralno posrnuće i uništenje karaktera pojedinca i kolektiva. Mi upravo posjedujemo tradiciju nepokolebljive odgovornosti prema uzvišenim vrijednostima uprkos siromaštvu i svim drugim poteškoćama, koja je bila stožer identiteta vjekovne slobodarske, a kasnije i antifašističke Crne Gore.
Početak odricanja od ovih uzvišenih tekovina koincidira sa gubitkom naše državnosti 1918, odnosno gubitkom Crnogorske pravoslavne crkve, kada nestaje tradicionalni i društveno-politički sistem koji je podupirao vjekovne vrijednosti našeg identiteta. Tada je prvi put postalo, kao što je i danas, unosno i isplativo relativizovati manjak odgovornosti i mahati okupatorskim zastavama.
Koliko je populizam, koji razara Crnu Goru, novi izazov u borbi očuvanja crnogorskog identiteta?
ČAVOR: Populizam je izuzetno efikasan mehanizam, najčešće u rukama tirana, pomoću kojeg se olako na prizemnoj retorici homogenizuje destruktivna politička energija i djelovanje; prije svega, on poziva na djelovanje oslobođeno ikakve odgovornosti, za šta uvijek ima spreman izgovor.
Samim tim, populizam projektuje primitivizaciju javnog diskursa, a time i degradaciju pojedinačnog i kolektivnog identiteta. Dakle, populizam je anticivilizacijski i antidemokratski mehanizam, pomoću kojeg po pravilu politički oportunisti žele steći moć s kojom ne planiraju uraditi ništa dobro. Možda i najbolja ilustracija populističke politike su posljedice vladavine Donalda Trampa u SAD.
Uostalom, borba za očuvanje crnogorskog identiteta je jednaka borbi za emancipaciju društva, koja predstavlja najbolju odbranu protiv populizma i koja mora predstavljati naš dugoročni cilj.
Izjavili ste da je, pored nepovoljnih geopolitičkih okolnosti, kao svaki problematični kolektiv Crna Gora danas sama sebi najveća prijetnja. Dio naših pogubnih tendencija se ogleda u surovoj destruktivnosti, kratkovidosti, sujeti, inatu, koristoljublju ili pukoj zloj namjeri zbog koje su se mnogi usudili sudjelovati u uništenju svoje države. Kako prevazići ovaj teški društveni momenat koji upravo živimo, jesu li nove emancipatorske crnogorske snage i pokreti jedno od rješenja za izlazak iz krize?
ČAVOR: Mi smo mala država koja nije u poziciji da sama odlučuje o svojoj sudbini, i to je okolnost koja nas je puno koštala više puta kroz istoriju. Evropska unija i NATO su danas naši jedini garanti da kao malobrojna nacija na Balkanu možemo očuvati samobitnost. Njihov uticaj u Crnoj Gori mora biti nedvosmisleno jači kako bi ikakav emancipatorski poduhvat kod nas imao šansu.
Danas to nije slučaj jer su regresivne sile Rusije i Srbije bile mnogo energičnije u proteklom periodu. Njihova kratkoročna strategija je jednako opasna i efikasna, jer dok god populistička politika njihovih eksponenata u Crnoj Gori bude isplativa u mjeri u kojoj je danas, biće teško ubijediti prosječnog čovjeka u njenu dugoročnu štetnost. Ipak, sreća je da su korijeni našeg slobodarskog identiteta jaki i duboki, i čvrsto vjerujem da ćemo znati amortizovati haotične posljedice današnjeg stanja i vratiti se svojim vanvremenskim vrijednostima, koje će nam osvijetliti put ka emancipaciji i ravnopravnom mjestu među razvijenim, sekularnim zemljama Evrope. To je jedina budućnost vrijedna pomena koja daje smisao našoj blistavoj istoriji i naša je dužnost da se za nju borimo.
Politički haos u Crnoj Gori Zapadu nije prioritet
Zapad je već dokazao da je nepouzdan oslonac u procesu trajne emancipacije Balkana. Dovoljno je da vidite koga podržavaju u Srbiji, ali isto tako prepustiti se malignom uticaju trećih strana, poput Rusije i Kine, nije budućnost Crne Gore. Jesmo li prepušteni sami sebi?
ČAVOR: Podrška Zapada zna biti sporadična i njihov odnos prema Crnoj Gori ambivalentan. Takvom odnosu trenutno doprinosi globalna kriza i rat u Ukrajini, koji je dodatno otvorio prostor za današnji politički haos u Crnoj Gori, koji trenutno Zapadu nije prioritet. Ipak, realno je očekivati da će globalna kriza proći, te maligni uticaji splasnuti i da će nam, u najmanju ruku, ostati suverenost Crne Gore i članstvo u NATO kao temelji na kojima ćemo graditi novo društvo.
U međuvremenu jesmo prepušteni sami sebi i treba imati mudrosti i strpljenja prebroditi političko nasilje koje dominira javnim prostorom, kao i umanjiti njegove posljedice.
