Zbog imena i prezimena, tog je dana iz voza u istoimenoj stanici oteto 20 putnika, pri čemu se zna da je 19 njih likvidirano, dok sudbina jednog nikad nije razjašnjena.
Od tog dana do danas, vođene su istrage i pokretani postupci, izricane su presude i osuđivani su izvršioci, ali i dalje, tri decenije kasnije, nad sjećanjem na zločin u Štrpcima lebdi pitanje - da li ima pravde?
"Sve se odvijalo u zlokobnoj tišini"
Bio je to brzi voz 671 koji je saobraćao na relaciji Beograd - Bar.
Kompozicija je na stanicu Štrpci ušla uz dva sara zakašnjenja
Oteto je ukupno 20 putnika - 18 njih bošnjačke nacionalnosti, jedan hrvatske, te jedan tamnoputi stranac, o čijoj se sudbini ništa ne zna.
Mahom su bili iz Podgorice, Bijelog Polja, Bara, Beograda, Prijepolja i Priboja, pri čemu je bilo putnika i iz Bosne i Hercegovine.
"Sve je bilo kao na filmu. Voz je stao zbog crvenog signala na samom ulazu u tunel. Otmičari su bili uredno uniformisani, osim jednog koji je imao bradu i crnu šubaru sa kokardom. Kada su zatražili lične karte, sve je ličilo na rutinski postupak i dok nijesu počeli da odvode ljude izgledalo je da nekog konkretno traže. Bilo je komentara da traže njihove bjegunce, po nekome je bilo jasno da su cilj muslimani. Iz bifea je u majici kratkih rukava, iskočio na snijeg jedan od putnika vičući: 'Koljite balije'. Najjezivije je bilo to što, u stvari, nije bilo nikakvog otimanja. Niko se nije bunio, sve se odvijalo u zlokobnoj tišini. Sve to nije trajalo mnogo duže od pola sata. Začudo, voz je nastavio put kao da se ništa nije desilo", svjedočiće kasnije jedan od očevidaca.
Oteti, pa svirepo ubijeni
Oteti putnici transportovani su do mjesta Prelovo nedaleko od Višegrada. Tamo su im najprije oduzete dragocjenosti, a potom su pretučeni, vezani žicom i tako odvedeni na lokaciju nedaleko od Drine.
Svi su likvidirani.
Tog su dana ubijeni Senad Đečević (16), Esad Kapetanović (19), Safet Preljević (22), Zvezdan Zuličić (23), Rifet Husović (26), Muhedin Hanić (27), Ismet Babačić (30), Nijazim Kajević (30) Rasim Ćorić (40), Fikret Memović (40), Ilijaz Ličina (43), Fehim Bakija (43), Jusuf Rastoder (45), Šećo Softić (48), Halil Zubčević (49), Favzija Zeković (54), Džafer Topuzović (55), Adem Alomerović (59) i Tomo Buzov (63).
"Stanite ljudi, šta radite"
O sudbini 20. putnika, koji je decenijama oslovljavan kao 'jedan crnac', ništa nije poznato.
Kako su kasnije navodili svjedoci, Buzov, penzionisani kapetan JNA prve klase, priključen je otetim ljudima nakon što se pobunio i kazao "stanite, ljudi, šta radite, ima li u ovoj zemlji zakona".
Prije mjesec, beogradski su mediji izvijestili kako je ploča, koja je u znak sjećanja na Buzova postavljena ispred ulaza u kojem je živio, nestala. Nije poznato ko je skinuo.
Do sada pronađeni ostaci četiri žrtve
Do ovog dana, pronađeni su posmrtni ostaci svega četiri žrtve.
Najprije su 2009. godine na obali jezera Perućac pronađeni ostaci Halila Zupčevića. U tom su jezeru godinu kasnije pronađeni i ostaci Jusufa Rastodera, Ilijaza Ličine i Rasima Ćorića.
I dalje se traga za ostalim žrtvama.
Ko je sve osuđen
Čitav zločin, kako se ispostavilo, dogodio se pod komandom teškog zločinca Milana Lukića, koji je pred Međunarodnim sudom u Hagu osuđen na doživotnu robiju, ali tamo nije odgovarao za zvjerstvo počinjeno na ovaj datum prije 30 godina. Optužnica protiv Lukića zbog otmice u Štrpcima podignuta je tek 2020. godine.
Za zločin u Štrpcima je 2003. godine u Bijelom Polju osuđen Nebojša Ranisavljević na 15 godina robije, dok je Mićo Jovičić dobio petogodišnju kaznu zatvora u Bosni i Hercegovini.
Nedavno je beogradski sud u prvostepenom postupku osudio Duška Vasiljevića, Jovana Lipovca i Gojka Lukića na po 10 godina robije, a Draganu Đekić na pet.
Prošle godine, u Bosni i Hercegovini je, zbog zločina u Štrpcima, sedam osoba osuđeno na po 13 godina zatvora. U pitanju su Obrad i Novak Poluga, Radojica Ristić i Petko Inđić, Miodrag Mitašinović, Dragan Šeković i Oliver Krsmanović.
No, prvooptuženi u tom predmetu, bivši komandant Vojske Republike Srpske Luka Dragičević, oslobođen je krivice.
"Zločin koji nikad neće biti rasvijetljen"
Brat žrtve Nijazima Kajevića, Nail, nedavno je za Radio Slobodna Evropa kazao kako se u Štrpcima dogodio zločin koji nikada neće biti rasvijetljen.
On poručuje kako su u svemu učestvovale i brojne druge strukture.
"Nema posmrtnih ostataka. Kad nema posmrtnih ostataka, nema ni događaja. Otmica je bila planirana, organizovana i u njoj je učestvovao sam vrh Vojske Jugoslavije, policije i Vojske Republike Srpske. Počinioci su bili vojnici VRS", naglasio je on.
"Želimo da čujemo glas države"
Proteklih dana, u Podgorici je održana konferencija "Otmica u Štrpcima – zločin u nastavcima“, na kojoj je govorio predstavnik rodbine otetih Demir Ličina.
On je istakao kako je u pitanju državni zločin.
"Ćuti se o zločinima, a neki su na njima i politički profitirali. Kako nijesmo dobili adekvatan odgovor vlasti, zahtjeve smo pretočili u Rezoluciju o zločinu u Štrpcima koja je predložena Skupštini Crne Gore, a ona sadrži sve naše zahtjeve. Skupština tu rezoluciju još nije ni stavila na dnevni red iako je predata u maju prošle godine. Nadam se da će se ipak o njoj nekad raspravljati, jer želimo da čujemo glas države o ovom zločinu", rekao je on.
Burzanova komisija nailazila na otpor
U Crnoj Gori je svojevremeno formirana skupštinska komisija kojom je rukovodio poslanik Socijaldemokratske partije Dragiša Burzan, a koja je za cilj imala rasvjetljavanje okolnosti vezanih za zločin u Štrpcima.
Iako je rad komisije doveo do hapšenja Nebojše Ranisavljevića, ostalo je upamćeno kako je ona nailazila na otpor i crnogorskog i jugoslovenskog MUP-a.
I dok su izvršioci djelimično otkriveni, ostaje pitanje koje je potezano nebrojeno puta - gdje su nalogodavci?
Premda je bilo naznaka da je otmica prethodno isplanirana, ostaje utisak kako pravda u slučaju zločina u Štrpcima izmiče. Izostaje.
A uz utisak, ostaje i pitanje - da li su nadležni spremni da najzad koriguju svoj odnos prema zločinu koji i 30 godina kasnije predstavlja teret na kolektivnoj savjesti.
Pošto su ga ubili, po pumpama plaćali žrtvinim čekovima
Na kraju, o bezobzirnosti zločinaca koji su izvršili masakr nad putnicima iz voza 671, svojeremeno je pisao i beogradski nedjeljnik "Vreme".
"Milan Lukić oteo je Esadu Kapetanoviću, prIje nego što će ga ubiti, čekovnu knjižicu i karticu. Ti čekovi, uz očigledno falsifikovani Kapetanovićev potpis, počeli su da se realizuju uskoro po benzinskim pumpama na teritoriji SR Jugoslavije, a porodici je sIijedilo na račun. Jedva su se spasli, dokazavši da je potpis falsifikovan."
