„Sadašnjost svake zemlje“, kaže Robert Haris, „oblikovana je njenom interpretacijom njene prošlosti“.
Haris, čiji najprodavaniji roman o Drugom svjetskom ratu „Minhen“ sada dolazi na velika platna zahvaljujući Netflixu, dodaje: „Imamo veoma snažnu sliku ovog ostrva koje stoji usamljeno, slabo, bespomoćno – okupljeno naporom volje. Pa, ništa od toga nije zaista tačno“.
Velike priče koje Britanija stvara iz svoje istorije zahtijevaju heroje, ali takođe zahtijevaju kukavice, neuspjehe i negativce. Kako bismo inače mogli da budemo sigurni da su naši heroji zaista herojski, ako nijesmo imali uporedive figure koje nijesu bile uspješne?
Ovo je bila sudbina predratnog premijera Nevila Čemberlena, koji je ostao upamćen po politici pokušaja da umiri i obuzda Adolfa Hitlera.
„Minhen: Ivica rata“ je hrabar pokušaj da se promijeni priča. Ali može li ovaj izmišljeni film promijeniti javnu percepciju istorije?
„Čemberlen je za mene tragični heroj“, kaže Haris. „On ne uspijeva, ali ima nečeg plemenitog u pokušaju – a ne jadnog, kako se inače piše“.
Haris je razmišljao o tome da knjigu stavi na ekran prije nego što je i završio pisanje – dijelom zato što je bio ubijeđen da njegov prijatelj Džeremi Ajrons treba da igra Čemberlena. Njih dvojica su o tome razgovarali 2016, godinu prije izlaska knjige.
Sada, u jednom londonskom hotelu, Haris se okreće Ajronsu, koji sjedi pored njega i opušteno puši.
„U pravim si godinama“, kaže pisac, „sa određenim orlovim izgledom i impozantnim fizičkim prisustvom. On je bio premijer, dominantna politička ličnost, tako da je trebao neko sa takvim stasom“.
Ajrons odgovara: „Znao sam o njemu samo onakvom kakvog nam ga je istorija prikazala, kao umiritelja, čovjeka kojeg je prevario Hitler“.
Igranje Čemberlena promijenilo je njegovo viđenje.
„Ušao sam u razmišljanje čovjeka koji je prije samo 20 godina bio svjedok rata u kome je stradalo mnogo njegovih kolega i prijatelja. Užasan rat. Bio sam veoma uzbuđen što sam dio onoga što sam mislio da je prava ponovna evaluacija ove istorijske ličnosti – velikog čovjeka“.
U septembru 1938. Hitler je želio da izvrši invaziju na Čehoslovačku i pripoji Sudete. Čemberlen je tri puta letio u Njemačku da pokuša da ubijedi Firera da izađe iz rata.
Njegova treća posjeta bila je Minhenska konferencija, tema ovog filma. Na ekranu, pregovori postaju napeti triler vođen izmišljenim zapletom: njemački zvaničnik pokušava da ubijedi jednog od članova Čemberlenovog osoblja, bivšeg prijatelja, da Britanci moraju da zaustave Hitlera.
„Poigravao sam se pitanjem da li postoji način da se roman piše sa Čemberlenom kao centralnim likom“, kaže Haris, „ali mislim da bi to bilo prilično teško pitanje“.
Umjesto toga, film se fokusira na mlađu postavku koja ima, mora se reći, seksi priču. Pol fon Hartman (kojeg igra Janis Nivoner) je njemački zvaničnik, koji se sprijateljio sa Hjuom Legatom (Džordž Mekej) na Univerzitetu Oksford početkom 1930-ih.
Mekej i Ajrons (Foto: Frederic Batier/Netflix)
Njih dvojica se politički mimoilaze – Hartman u početku podržava Hitlera – ali iskra između njih je moćna. Postoji podzaplet koji uključuje njihovo rivalstvo u odnosu na ženu, ali film niti jednom od ženskih likova ne daje veliku dubinu – daleko zanimljivija seksualna energija je između dvojice muškaraca.
Kada Legat prati Čemberlena u Minhen, Hartman očajnički želi da mu dâ tajna dokumenta koja pokazuju Hitlerove planove da osvoji Evropu. Ako Čemberlen neće da zaustavi Hitlera, Hartman to želi – po svaku cijenu.
Iako su Hartman i Legat izmišljeni, Haris potvrđuje da su djelimično inspirisani diplomatom Adamom fon Trot cu Solcom i naučnikom AL Rouzom. Ovaj drugi, koji je bio gej, pisao je o svojoj intenzivnoj platonskoj privrženosti Trotu na Oksfordu. Trot, iako znatno manje ljubazan lik od izmišljenog Hartmana, otišao je da se pridruži zavjeri Klausa fon Štaufenberga iz 1944. da ubije Hitlera. To nije uspjelo i Trot je pogubljen.
„Autori filma su u tome videli pokušaj mladih“, kaže Ajrons, „ali ja sam rekao da moramo da brinemo o političkoj situaciji. Dok se razvijao scenario, nastavio sam da se borim protiv Čemberlenovog ugla. Rekao sam: 'Morate da znate odakle dolaze ovi ljudi koji pregovaraju'. Ne možemo samo da budemo tapeta“.
Haris je saglasan: „Bio si ključan u svemu tome, mnogo više od bilo kog glumca u bilo kom filmu u čijem stvaranju sam učestvovao“.
Jedna od scena za koje se Ajrons borio smještena je u bašti Dauning strita 10. Čemberlen je sa svojom ženom, a Legat im se pridružuje. Premijer dirljivo govori o Prvom svjetskom ratu i njegovoj odgovornosti da pomogne naciji da izbjegne još jednu traumu.
„Vjerovao je da će zemlja imati duhovnu krizu ako ljudi ne vide da njihovi lideri čine sve što je moguće da izbjegnu novi rat“, kaže Haris. „To je veoma zanimljiva rečenica i ona koju je on zaista i rekao“.
„Moglo bi se reći“, dodaje Ajrons, „da je zemlja sada u duhovnoj krizi, jer se čini da se naši lideri ne bave stvarima do kojih nam je stalo: nacionalnim zdravljem, globalnim zagrijavanjem, balansiranjem između bogatstva i siromaštva. Prolazimo kroz trenutak u kojem nemamo povjerenja u naše političare – i veoma je važno prikazati političara koji je pošten i istinoljubiv i koji ima stvarne probleme i koji pokušava da se nosi sa njima“.
Minhen ima njemačkog reditelja Kristijana Švohova, koji je režirao epizode „Krune“. Čini se da su svi glumci i ekipa bili uzbuđeni zbog prilike da stvore anglo-njemačku verziju ovog trenutka u istoriji koji je obje nacije postavio na put rata.
„Na probi prvog čitanja“, kaže Janis Nivoner, koji igra Hartmana, „sjedjeli smo sa svim engleskim i njemačkim glumcima i mogli ste da vidite razliku u kulturama, načinima na koji bismo izgovarali svoje replike. Mogli ste da osjetite da će ovo biti odličan film“.
Čemberlen i Hitler potpisali su Minhenski sporazum, koji je dozvolio Njemačkoj da anektira Sudete. To je bilo umirenje: davanje Hitleru onoga što je želio u nadi da će ga to zadovoljiti.
Ali u intrigantnom obrtu – s obzirom na istaknutost u filmu – sljedećeg jutra Čemberlen je ubijedio Hitlera da potpiše zasebnu deklaraciju u kojoj su Britanija i Njemačka obećale da nikada više neće ući u rat. To je bio čuveni papir kojim je Čemberlen trijumfalno mahao po povratku, tvrdeći da je obezbijedio „mir za naše vrijeme“.
Prolazimo kroz trenutak u kojem nemamo povjerenja u naše političare – i veoma je važno prikazati političara koji je pošten i istinoljubiv i koji ima stvarne probleme i koji pokušava da se nosi sa njima
Hitler se nije smirio i 11 mjeseci kasnije napao je Poljsku, što je izazvalo Drugi svjetski rat. „Minhen“ tvrdi da je Čemberlenovo izbjegavanje rata 1938. bilo blagodat za saveznike, dajući Britaniji vremena da se ponovo naoruža. Do tada, kaže Haris: „Imali smo najmoćniju mornaricu na svijetu. Imali smo integrisano vazduhoplovstvo, koje je sve ostavio omraženi Čemberlen – koji je trošio 50% vladinih poreskih prihoda na ponovno naoružavanje“.
Među onima koji su imali koristi od ocrnjivanja Čemberlena bio je i njegov rival Vinston Čerčil. On se ne pojavljuje u Minhenu, ali u izvjesnom smislu cio film je odgovor na njegovu verziju istorije.
„Ne želim da ocrnim Čerčila ni na koji način“, kaže Haris. „On je očigledno bio briljantan ratni vođa i inspirativna osoba. Ali on je svakako izašao da ocrni Čemberlena, a njegovi memoari su zaista velika kontračinjenica. Da je bilo ovo, da je bilo ono – tada bi Hitler mogao biti zaustavljen. Čini se da se ništa od toga ne bavi stvarima sa kojima je Čemberlen morao da se nosi. A da smo slijedili Čerčilov savjet, vojska bi kupila mnogo dvokrilnih aviona“.
Čerčilov portret Čemberlena u njegovim memoarima „Nastupajuća oluja“ nije sasvim negativan: on naglašava da je Čemberlen bio sposoban i snažan. Ipak, sveukupno ga prikazuje kao „umnog i izuzetno samouvjerenog“.
Podsmijeh se čuje u nekim Čerčilovim rečenicama: „Gospodin Čemberlen je i dalje vjerovao da je trebalo samo da uspostavi lični kontakt sa diktatorima da bi se došlo do značajnog poboljšanja svjetske situacije“.
Čemberlen je umro šest mjeseci nakon što je napustio funkciju 1940. Do trenutka kada je „Nastupajuća oluja“ objavljena 1948. godine, niko nije imao mnogo interesa da brani čovjeka koji je pokušao da sklopi mir sa Hitlerom.
„Čemberlen je“, kaže Haris, „bio veoma pogodan žrtveni jarac i za konzervativnu i za laburističku partiju, koji se protivio svim mjerama ponovnog naoružavanja koje je ponovo uveo.
„Minhen“ je ambiciozan film koji ima za cilj ne samo da oduševi, već i da promijeni britanske – a možda i njemačke – poglede na njihovu nacionalnu priču.
„Ima blagu polemičku namjeru“, kaže Haris, „zato što se borim protiv plimnog talasa posmatranja sa vremenske distance od 80 godina“.
Ipak, kao što su mnogi u prošlosti utvrdili, osporavanje nacionalne priče može biti opasno. Da li je Haris zabrinut zbog reakcije? Oči mu svjetlucaju.
„Cijelog svog života, još kada sam bio u školi, volio sam da pravim nevolje i uzburkavam stvari. Ne mogu biti srećniji nego što sam sad zbog ovoga“.
* * * * *
Autorka je Aleks fon Tancelman, istoričarka i scenaristkinja
