Centar za ženska prava sa zabrinutošću reagovalu su na informaciju da je vanpretresno vijećeVišeg suda u Bijelom Polju da ukinulo pritvor A.Z. (19), koji se tereti za silovanje šesnaestogodišnje sugrađanke.
Bijelo Polje: Optuženom za silovanje maloljetnice ukinut pritvor
“U pomenutom članku je navedeno da je savjetnica za odnose sa javnošću Višeg suda u Bijelom Polju, Aida Destanović saopštila da je pritvor okrivljenom ukinut na predlog njegovog branioca, advokata Vidomira Boškovića, jer je “prestao je osnov zbog kojeg je određen pritvor, odnosno opasnost od bjekstva, jer je studirao u Beogradu. Dostavio je dokaz da se ispisao sa fakulteta, te ga ništa više ne veže za Beograd””, navode iz centra za ženska prava.
Smatraju da se iz navedenog obrazloženja ne može sa sigurnošću tvrditi da ne postoji opasnost od bjekstva, pa je nejasno kako je Viši sud u Bijelom Polju procijenio da su se stekli dovoljni razlozi za ukidanje pritvora i kako ispis s fakulteta može spriječiti okrivljenog da napusti zemlju i da bude nedostupan organima Crne Gore za dalji tok postupka.
“Iz izjave predstavnice Višeg suda ostaje nejasno i da li je Viši sud u Bijelom Bolju cijenio moguće kontakte koje je osumnjičeni ostvario u Beogradu ili negdje drugo van Crne Gore, te da li su cijenjeni i ostali razlozi za određivanje pritvora propisani članom 175 ZKP, naročito mogućnost uticaja na svjedoke počinjenog djela i zaprijećena kazna.Ono što naročito zabrinjava i šalje negativnu poruku žtvama krivičnih djela protiv polne slobode i čitavoj javnosti, jeste nedostatak bilo kakve informacije o tome da li su nadležni organi preduzeli mjere kako bi spriječili okrivljenog da kontaktira žrtvu ili ponovi krivično djelo”, poručuju iz Centra za ženska prava.
Podsjećaju na pravno obavezujuće odredbe Konvencije Savjeta Evrope o sprečavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici, tačnije čl. 56 stav 1 koji traži da država preduzme „neophodne zakonodavne ili druge mjere zaštite prava i interesa žrtava, uključujući njihove posebne potrebe kao svjedoka, u svim fazama istrage i sudskog postupka, posebno: obezbjeđujući im zaštitu, kao i zaštitu za njihove porodice i svjedoke od zastrašivanja, odmazde i ponovljene viktimizacije; obezjeđujući obaviještenost žrtava , barem u slučajevima kada žrtve i njihove porodice mogu biti u opasnosti, o bjekstvu učinioca odnosno privremenom ili trajnom puštanju na slobodu; obavještavajući žrtve, pod uslovima u skladu sa međunarodnim pravom, o njihovim pravima i raspoloživim uslugama, o ishodu njihove žalbe, prijave, o opštem napretku istrage, odnosno postupka, i o njihovoj ulozi u prethodnom, kao i o ishodu njihovog slučaja..“
“Kada je dijete žrtva i svjedok nasilja nad ženama i nasilja u porodici „treba da dobije prema potrebi, posebne mjere zaštite koje su u najboljem interesu djeteta.“
Imajući u vidu navedeni član Konvencije, upitno je da li su žrtva i njena porodica bili upoznati sa donošenjem ovakve odluke prije puštanja okrivljenog na slobodu i da li su nadležni organi preduzeli raspoložive mjere kako bi žrtvu i njenu porodicu zaštitili od zastrašivanja, odmazde i ponovljene viktimizacije, kako to propisuje Konvencija”, poručuju iz Centra za ženska prava.
Apelujejuna pravosudne organe da “uvaže aktuelne zabrinjavajuće statistike i nedavne slučajeve nasilja nad ženama sa tragičnim posledicama i da u ovom predmetu ažurno primjenuju Opšte obaveze propisane članom 49 Konvencije koje se odnose na istragu, sudski postupak, proceduralno pravo i zaštitne mjere”.
