Češka bi danas, nakon što u 14:00 budu zatvorena birališta u drugom krugu predsjedničkih izbora, trebalo da dobije četvrtog predsjednika koji će zasjesti na praškom Hradu nakon Václava Havela, Václava Klausa i Miloša Zemana.
Takmaci su 61-ogodišnji penzionisani general Petr Pavel, vojnik od karijere koji prošao sve – od poručnika, preko ratnog komandira jedne jedinice UNPROFOR-a na teritoriji bivše Jugoslavije, do predsjedavajućeg Vojnog komiteta NATO-a (2015-2018.), i 68-ogodišnji Andrej Babiš, kontroverzni oligarh koji je prošao put od uposlenika jedne vanjskotrgovinske firme u Čehoslovačkoj i kasnije u Maroku do vlasnika više stotina kompanija, imovine procijenjene na 3-4 milijarde eura i konačno nakon uspjeha njegove populističke stranke predsjednika Vlade (decembar 2017 – april / decembar 2021.).
U prvom krugu, prije dvije sedmice, Pavel i Babiš su osvojili po gotovo dva miliona glasova, razlika je bila samo nešto manje od 23.000 glasova ili pola procenta u korist Pavela, dok je za ostalih šest kandidata glasalo nešto više od 1,6 miliona Čeha. Trećeplasirana u prvom krugu, profesorica ekonomije i rektorica Univerziteta u Brnu Danuše Nerudová, koja je osvojila 777.080 glasova, aktivno je podržala Pavela i otvoreno učestvovala u njegovoj kampanji za drugi krug. Penzionisanog generala podržala su još dvojica kandidata iz prvog kruga. Babiša su podržali Jaroslav Bašta, petoplasirani iz prvog kruga, nekadašnji ministar u vladi odlazećeg predsjednika Miloša Zemana, podržavalac Rusije, žestoki kritičar Brisela i otvoreni zagovornik povlačenja Češke iz Evropske unije, a u NATO-u „ostanak Češke, ali uz povratak svojim korijenima“, i posljednjeplasirani u prvom krugu, ljekar i nekadašnji Rektor Karlovog univerziteta Tomáš Zima, koji se proslavio žestokim kritikama vladinih anticovid mjera pri čemu je vjerovatno njegova najčuvenija izjava da vlada pogrešno vaga između „hipotetičkih masovnih žrtava zaraze koronavirusom i vrlo jasnih žrtava ekonomskog propadanja društva“.
Rezultati prvog izbornog kruga, izvor: www.seznamzpravy.cz
Kada se ovome dodaju činjenice da su u prvom krugu za Pavela većinom glasali u okruzima Praga i Brna, dakle dva najveća grada, industrijska i kulturna centra, a da je Babiš dobio više glasova u manje urbanim sredinama, te da Babiša otvoreno podržava odlazeći predsjednik Zeman, koji je do agresije na Ukrajinu otvoreno koketirao sa Moskvom, politička bitka, rečeno balkanskim vokabularom i asocijacijama izgleda otprilike ovako: Na jednoj strani je recimo malo više vojnička, a malo manje diplomatsko-politička varijanta Koče Popovića, a na drugoj Mišković, Kutle ili Di Kej koga podržavaju Vojislav Koštunica, Branimir Nestorović i Boško Obradović.
Kada bismo dvojici kandidata u drugom krugu dodali glasove preostalih koji su ih podržali prosti zbir bi davao Pavelu nedostižnu prednost od gotovo 20%. Međutim, jasno je da u politici ne važi ova aritmetika te se u drugi krug ušlo kao da se kreće od nule.
Nikad prljavija kampanja
U kampanji za koju su vodeći češki analitičari saglasni da nikada nije bila brutalnija i prljavija na Pavelov račun je potegnut tipični ruski hibridni arsenal, koji ovdje gledamo godinama. Njegov štab je danima objavljivao kratke poruke kojima je demantovao laži da će penzionisani general ako pobijedi „proglasiti mobilizaciju“, „uvući Češku u rat s Rusijom“, „uvesti obavezni vojni rok“, „napraviti u Češkoj američku vojnu bazu“, da je „protiv sela“, da će „uvesti cenzuru“ itd.
Andrej Babiš sa pristalicama - FOTO Izborni štab Andreja Babiša
U državi naročito senzibilnoj na reminiscencije nekadašnje tajne policije potegnuta je kao krunski „argument“ činjenica da general Pavel ima i obavještajni background, te je iz toga tvrđeno da je bio saradnik tajne službe i štoviše agent. Iako se čak i u oficijelnoj Pavelovoj biografiji navodi da je dio karijere proveo kao obavještajac i da se na tom polju usavršavao ova priča se dugo vrtjela u javnosti dok mediji nijesu podsjetili da je istina upravo suprotna: Onaj ko je bio saradnik zloglasne tajne policije StB (Státní bezpečnost – Državna bezbjednost) upravo je Andrej Babiš. Godinama je djelovao pod kodnim imenom Bureš, i to je čak bilo predmet jednog sudskog spora u kojem je dokazano da jeste bio saradnik, premda „nije svjesno djelovao“. Presudu osporavaju mnogi istoričari navodeći da se zasniva na nepouzdana svjedočenja bivših agenata StB.
Sa druge strane, Pavelov štab je vodio umjerenu kampanju. Babiša nijesu gađali niskim udarcima jer za to nije bilo potrebe. Time su se pozabavili mediji, nevjerovatno inspirativna i aktivna internet zajednica, ali ponajviše Babiš lično. U tipičnoj kampanji koja je uključivala obilaske škola, sela i kompanija u jednoj školi je po zamisli nekog ne baš mnogo visprenog PR mudraca Babiš trebalo da odgovara đacima na pitanja.
Djeca pitala, a Babiš se brukao: Koje je naznačajnije djelo Jaroslava Hašeka? Kaže, ne znam. Ne znati za Doživljaje dobrog vojnika Švejka bilo gdje je bruka, a u Češkoj je to kao da u Crnoj Gori nekoga pitate, a da on ne zna koje je najznačajnije djelo Petra II Petrovića Njegoša. Nekako se siroti Babiš jedva sjetio jednog djela Karela Čapeka. Onda pitali đaci koliko želudaca ima krava, kako se zovu u za šta služe. Babiš kaže da služe za hranu i za proizvodnju mlijeka. I na kraju tražila od njega đeca da nabroji planete Sunčevog sistema. Ovaj tuc-muc i kaže: Mjesec, Mars, Pluton, Saturn i Sunce. Ko Mira Marković. Da ne pominjemo gaf sa proglašenja rezultata prvog kruga kada je, pošto je prvi put pripustio svoju drugu ženu, bivšu sekretaricu, da bilo šta izusti, nezadovoljan onim što je ona rekla kratko odbrusio ne shvatajući da su mikrofoni uključeni: Zaveži!
Pa šta je radio Pavelov štab ako nije bilo niskih udaraca ni žestokih napada na Babiša? Pavel je u ovoj kampanji bio ono što jeste – Petr Pavel, nasmijano dobroćudno lice, čovjek kojem se ne može naći mrlja u karijeri, bivši general ovjenčan odlikovanjima. Vozio se na motociklu, sretao i razgovarao sa ljudima, šetao sa suprugom, pio pivo, dakle bio je u kampanji upravo onakav kakav jeste i u svakodnevnom životu.
Njegova kampanja je da zapravo nije bilo klasične kampanje. Jer Pavel i jeste kandidat koga podržava pristojna, građanska Češka, ljudi kojima on nema šta da objašnjava ko je i šta je on, a ko je Andrej Babiš, ljudi siti i tajkuna, i prljavog krupnog biznisa i klasičnih političara, i njihovog nadgornjavanja, i prljavog horse-tradinga koji je obilježio čitavu ovu posthavelovsku deceniju u kojoj je toliko bio očit nedostatak njegovog neprikosnovenog moralnog autoriteta.
Pavel na motociklu
Vodeći češki analitičari su saglasni u tome da ni televizijska sučeljavanja kandidata nijesu donijela ni jednom kandidatu očitu prevagu, ali ocjenjuju, uz uobičajeni oprez, da Babišovo „spuštanje lopte“ na kraju kampanje i njegovi umjereni odgovori uz tek poneko peckanje protivnika mogu da znače da mu je jasno da gubi.
Dvije karijere i dva puta
Ovo nije uobičajeni izbor predsjednika koji nema bog zna kakva ovlašćenja. Češka juče i danas glasanjem pokazuje koji je put izabrala. Jer Petr Pavel i Andrej Babiš su apsolutni antipodi, matematički disjunktni, ljudi bez međusobnog presjeka. Ništa nemaju zajedničko osim domovine.
Dvije biografije su zapravo slike dvaju puteva kojima Češka može dalje ići.
Pavel je vojnik od karijere, doživljavan kao heroj kada je 1992. kao potpukovnik, jedan od zapovjednika u UNPROFOR-u kod Karina sa 28 vojnika izbavio 53 francuska vojnika koja su satima bila pod unakrsnom minobacačkom vatrom i Srba i Hrvata. Dobio je tada najviši francuski radni orden, Legiju časti, i masu čeških odlikovanja.
Nastupao je često u češkim medijima objašnjavajući situaciju na području bivše Jugoslavije nikada ne držeći ni jednu stranu. Čuvena je njegova rečenica da tu nema pravih i krivih nego da je „krivda naišla na krivdu“. Žestoki je zagovornik ulaska balkanskih država u sve evropske i evroatlantske integracije stavom da problem Balkana može biti riješen u potpunosti tek kada cio Balkan bude u EU i NATO-u. „NATO je jedina organizacija koja garantuje bezbjednost Evrope“ – rečenica je koju je ponavljao još daleko prije nego što se našao na čelu vojnog dijela NATO-a. Ne manjka mu ni organizacionih ni liderskih osobina. Na dužnost načelnika Generalštaba je došao 2012. nakon više loših rješenja na toj poziciji da bi zatim pomakao procese rješavajući probleme koji su trajali decenijama.
Posljednji predizborni skup Petra Pavela - Prag, Starogradski trg, FOTO: Aleš Král
Važi za jako tvrdog ali obrazovanog oficira, usavršavao se u više zapadnih država, govori engleski, ruski i francuski, insistira na potpunoj disciplini i obučenosti i apsolutno je privržen konceptu NATO-a. Još davno prije posljednje Putinove avanture kazao je: „Ako Rusi kroče u Ukrajinu šaljemo (misli se na NATO) vojnike na granice“.
Andrej Babiš je Slovak koji se školovao u Parizu i Ženevi gdje mu je otac radio u trgovini, studirao je ekonomiju u Bratislavi, da bi nakon pripravničkog staža u nekadašnjoj vanjskotrgovinskoj kompaniji Chemapol dobio priliku da radi za svoju firmu u Maroku a zatim nakon nekoliko godina postao čelnik tamošnje trgovinske ispostave. Odatle se vratio u burna vremena raspada socijalističkog sistema. Kao i širom nekadašnjeg istočnog bloka dragocjeni su bili ljudi sa iskustvom u međunarodnoj trgovini i domaćem sistemu. Natjerao je svoju firmu da otvori podružnicu u Pragu, da bi ubrzo stavio čitavu firmu pod svoju kontrolu. To je taj „prvi milion“ o kojem se ni danas ne zna. Jednom je na to pitanje odgovorio da su mu da kupi nekadašnji Chemapol, tada već pod drugim imenom Agrofert „pomogli drugovi iz škole“ iz Francuske i Švajcarske. Vulinovu tetku nije pominjao.
Andrej Babiš u tramvaju - FOTO Izborni štab Andreja Babiša
Vješt u biznisu gradio je poslovno carstvo koje danas, kao kod mnogih sličnih oligarha, uključuje sve i svašta čak i medije. Agrofert je jedna od najvećih kompanija u državi.
Kada je Češka 2011. gazila u petu godinu bez nekadašnje političke stabilnosti osnovao je stranku ANO – što na češkom znači „da“, ali je i skraćenica od „Akcija nezadovoljnih građana“. Tipična populistička retorika donijela mu je na narednim izborima 47 od 200 mjesta u parlamentu. Sa 19% glasova Čeha koji više nijesu smatrali da pravosuđe može riješiti probleme korupcije i veza krupnog kapitala i visoke politike nego su povjerovali da će im rješenje donijeti upravo onaj koji je sve što ima stekao na način koji je obične Čehe zgražavao i zbog čega su okretali leđa klasičnim strankama.
Babiš je postao ministar finansija i vicepremijer. Sa te pozicije otvoren mu je bio prostor za sprovođenje populističkih mjera koje će, kako to kod takvih mjera biva, na naplatu doći kasnije. Na narednim izborima, 2017, dobio još 10% glasova što je podrazumijevalo i fotelju predsjednika Vlade. Većina političara je odbila da uđe u vladu koju bi vodio Babiš tada pod istragom zbog prevara u korišćenju fondova Evropske unije. Babiš je na kraju ipak sastavio Vladu, a zatim 2018. i drugu, manjinsku, nakon što je prvoj izglasano nepovjerenje.
Vrhunac apsurda dostojan najboljih praških dramaturga je da je druga vlada jednog od najbogatijih ljudi u Češkoj ispit povjerenja prošla zahvaljujući glasovima nereformisanih komunista iz Komunističke partije Češke i Moravske. Ta vlada je nekako progurala 2019, potresena skandalima i preliminarnim rezultatima Evropske unije da je Babiš u sukobu interesa i nakon transfera vlasništva nad Agrofertom i masovnim protestima stotina hiljada ljudi koji su danima tražili Babiševu demisiju. Kabinet je konačno pao aprila 2021. kada su mu podršku uskratili oni isti nereformisani komunisti.
Ali nije ovo situacija u kojoj Andrej Babiš vreba treću priliku. I njemu je jasno da na predsjedničkoj dužnosti ne bi mogao da sprovodi sve one populističke mjere koje je sprovodio kao premijer. Zato je i kampanja bila puna floskula, a zapravo sračunata prvenstveno na to da dezinformacijama pokuša da odgovori ljude da glasaju za Pavela.
Tekst karikature: Razumijem, ni ja ne želim rat, takođe hoću mir. Ali ja vas deseti put pitam šta ćete naručiti
Pobjeda Petra Pavela bila bi najčvršći dokaz da Češka okončava deceniju političke dominacije ispraznih i brutalnih populista bez strategije, bez dubine i bez vizije. Kao kandidat pristojnih građana Pavel bi bio simbol makar nastojanja ili želje da se odnosi u društvu vrate na one iz zlatne epohe Vaclava Havela.
Pobjeda Andreja Babiša bila bi posljednji ekser u sanduk pristojne Češke. Bila bi to Trampova Amerika u manjem pakovanju sa milijarderom kao predsjednikom koji svojim gafovima i nesuptilnošću i užasava i uveseljava mase, a populističkom politikom dugoročno razara zemlju.
