Kao satiričar bio je ,,tihi postraničar“ i duže od pola vijeka ,,živi opomenik“ za društvena (s)kretanja. Aforizmi izbrušeni biseri mudrosti, satirične priče i epigrami pogađali su kao ,,persijske strijele“ uvijek u strogi centar i na vrijeme. Bili su odgovor na ,,zbilju svakodnevnu“ koju su ,,preživjeli“ i ostali opomena za nova vremena.
O tome svjedoči ,,mala biblioteka“ zapaženih knjiga ,,Od čovjeka do majmuna obratno“, ,,Kurje oko“, ,,Nijesmo zajedno čuvali novce“, ,,Opaske bez maske“, ,,Hirotonisani aforizmi“, zatim ,,Pucanj u (p)razno“ i posebno knjiga aforizama ,,Pretežno vedro“ koji su objavljivani u specijalnoj emisiji na talasima Radija Crne Gore.
Kao doajen crnogorske satire Radomir Racković zastupljen je ,,u svim ,,bijelim knjigama“, leksikonima i antologijama jugoslovenske satire i šire, Balkana i Jugoistočne Evrope“.
Objavljivao je aforizme u bezmalo svim jugoslovenskim humorističko-satiričnim glasilima, uređivao crnogorski humoristički list ,,Žuč“.
Dobitnik je brojnih nagrada i festivalskih priznanja i posebno nagrade za životno djelo ,,Pavle Đonović“ Crnogorskog festivala humora i satire u Danilovgradu, čiji je, kao i Udruženja satiričara i karikaturista Crne Gore, jedan od osnivača.
Radomir Racković iznjedrio je novu crnogorsku satiričnu misao - vidio je što drugi neće ili ne smiju da vide (kažu) i odgovarao hrabro, kratko, jasno i glasno.
Zato se i sada na rastanku sjećam njegovih (i sada aktuelnih) poruka od prije dvije decenije: ,,Možda se Crna Gora vratila unazad, da bi uhvatila dobar zalet“ ili ,,Moja domovina je nekada bila država. Mladost ludost“.
Podavno je svetac crnogorski rekao: ,,Svako je dugo živio ko je živio časno kao slobodan čovjek“. Upravo tako je ovozemaljske dane proživio Radomir Racković, ljudina velikog srca, prijatelj bez uzmaka, čestiti čovjek i satiričar.
