Društvo

„TERORISTI” IZ PRIJESTONICE: Dragana Tripković, dramaturškinja

Cetinje nikad nije bilo usamljeno kao 4. i 5. septembra

Odlazak na Cetinje bio je motivisan ličnom potrebom da se stane u odbranu časti zemlje koja posrće pod besramnim napadima na dostojanstvo, zemlje kojoj je ugrožena nezavisnost i suverenost, koju razara hibridni rat i perfidni politički uticaj spolja, poručila je Tripković

Cetinje nikad nije bilo usamljeno kao 4. i 5. septembra Foto: Privatna arhiva
R. Mučalica
R. MučalicaAutorka
Portal AnalitikaIzvor

„Na Belveder sam toga jutra pošla naoružana plastičnom bocom vode i proteinskom bombom u vidu čokoladne štangle, jer kad idete u boj, morate biti hidrirani i siti. Uz mene je bio dvadesetogodišnji sin mog prijatelja pisca, takođe “terorista”, inače student sociologije Univerziteta u Zagrebu. Tu je bilo i nekoliko mojih prijatelja aktivista (terorista) za ljudska prava, LGBT “terorista”, profesora, pjesnika i boema“, počinje razgovor za Portal Analitika dramaturškinja Dragana Tripković.

Ona je bila samo jedna od „teroristkinja“ (kako to kvalifikuje aktuelna vlast u Crnoj Gori), koje smo zatekli na Cetinju proteklog vikenda, kada je uz neviđenu policijsku torturu građana obavljeno ustoličenje mitropolita SPC Joanikija u srcu simbola Crne Gore - Cetinjskom manastiru. 


Cetinje, 4. septembra, foto: Dragana Tripković

ODBRANA ČASTI SVOJE ZEMLJE

Naša sagovornica podsjeća da se „terorizmom“ bavi još od 2006. kada je izašla na prvi „teroristički” referendum, nakon kojeg je Crna Gora postala nezavisna, demokratska i “teroristički” priznata država. 

Nije čudo što smo ośetili jezu Sarajeva u magluštini koju su stvorile nerealne količine suzavca i bojnih gasova prosutih na šaku staraca i đece po cetinjskim trgovima

Od tog trenutka, napominje, sprovodio se izraziti „teroristički” put Crne Gore ka Evropskoj uniji, koja je baštinila slična uvjerenja kakvima smo težili. Ipak, poručuje ona, sa terorizmom se nije šaliti. 

„Odlazak na Cetinje bio je motivisan ličnom potrebom da se stane u odbranu časti zemlje koja posrće pod besramnim napadima na dostojanstvo, zemlje kojoj je ugrožena nezavisnost i suverenost, koju razara hibridni rat i perfidni politički uticaj spolja. Različitost je jedna od najvećih vrijednosti Evrope. Kako smo to odjednom postali oni isti iz 90-ih, samo stariji i ružniji“, pita se Tripković. 

PODSJETITE ME, ŠTO TO BJEŠE TERORIZAM

S obzirom na to da je premijer požurio da ugosti pripadnike bezbjednosnog sektora kako bi im odao priznanje na profesionalizmu koji su pokazali tokom protesta na Cetinju, našu sagovornicu zamolili smo da nam kaže osjeća li se kao teroristkinja ili, možda, prije kao žrtva terora istih tih lica kojima je predsjednik Vlade zahvalio na požrtvovanosti tokom proteklog vikenda u prijestonici.

„Ne živim na Cetinju, ali sam tamo rođena i završila studije. Ośećam ovaj grad kao svoj i u njemu, čini mi se, nema ničega što može da me iznenadi. A onda se pojaviše naoružani momci sa šljemovima i štitovima, opasani bombama. Kao statisti sa zadatkom na setu “Handmaid's Tale.” U ulici kojom se stiže do bolnice „Danilo I“, u blizni Kraljevskog pozorišta Zetski dom, jedna starija gospođa nam je u suzama rekla: “Čuvajte se, đeco”. Momci sa štitovima i šljemovima izgleda su branili Cetinje od Cetinjana. Bacali suzavce i šok bombe na cetinjsku nejač po pjaci. I za to dobili pohvale i bonuse na plate? Podsjetite me, što to bješe terorizam“, pita se Tripković.


"Teroristi" na Belvederu, foto: Dragana Tripković

Osvrćući se na sve što je preživjela i vidjela tokom 4. i 5. septembra, naša sagovornica ističe kako nije čudo što u medijima često možemo čuti usporedbe da se Crnoj Gori događa ono što se desilo Bosni i Hercegovini. 

„Nije čudo što smo ośetili jezu Sarajeva u magluštini koju su stvorile nerealne količine suzavca i bojnih gasova prosutih na šaku staraca i đece po cetinjskim trgovima. Jezivo su odjekivali ti podmukli plotuni koji su “čuvali red”, nekako kao ona najjezivija kovanica iz 90-ih - rat za mir. Kada je Cetinje bila jedina tačka razuma u tom zlokobnom vremenu, grad su napadale ratne zvijeri pokupljene odsvud, a ovo bješe neka “naša” policija… Čini mi se da Cetinje nikad nije bilo usamljeno kao 4. i 5. septembra. Skoro kao Sarajevo ‘92. Izgleda nijesmo ništa naučili“, ocjenjuje Tripković.

NIJE SVE POLITIKA I NIJE SVE VJERA 

Sudeći po suzdržanim reakcijama međunarodnih aktera na dešavanja u prijestonici, ona ističe da je nejasno s koje nas strane svijet trenutno gleda. Ali, kako ocjenjuje, jasno je ipak da je sa Cetinje poslata slika da - nije sve politika i nije sve vjera. 

„Nešto je građanskoga duha ostalo u Crnoj Gori, makar ga išćerivali suzavcima i šok bombama. Poslata je slika da je biti građanin iznad svih helikoptera i lažnih vijesti“, apostrofira Tripković.

Na našu opasku da je redosljed događaja proteklog vikenda u Crnoj Gori pokazao i to koliko smo danas podijeljena zemlja, naša sagovornica završava riječima:

„Jedan dobri i pokojni komšija iz sela mojega đeda, znao je da kaže – kad vidiš popa, počeši se po guzici i kaži tri puta “tipa te naćema” (ili tako nešto). To je kao kad vidiš neku vješticu ili baksuza, pa da ti, ne daj bože, ne krepa krava ili te kakva bolest snađe. Danas, evo, popovi počeše da išćeruju đavola iz zdravih ljudi. Samo još da ne počnu da nam košulje u meso udijevaju“.



Portal Analitika