Najveća crnogorska pop zvijezda i jedan od omiljenih regionalnih muzičara Sergej Ćetković nastupio je proteklog vikenda u Podgorici, i to u vinogradima Plantaža „13.jul“.
Publici u rodnom gradu priredio je i ovoga puta koncert za pamćenje, a za Portal Analitika tim povodom podijelio je utiske o nastupu u mjestu iz kojeg je potekao i o povratku u grad u kojem ga više ne čekaju roditelji.
Vraćam se s željom da dam više
„Uvijek je postoji ozbiljna doza odgovornosti kad nastupam u Podgorici, jer ovdje je moja prva publika. Od nje sam dobio prvi aplauz. To cijenim i znači mi“, kaže Sergej.
Dodaje i da je upravo podgorička publika bila njegov vjetar u leđa da ode još dalje.
„Odavde sam krenuo i svaki put vratim se sa željom da dam više, ali i da zahvalim i podgoričkoj i publici u cijeloj Crnoj Gori“, poručuje naš sagovornik.
U Pulskoj areni prvi put
Nakon dužeg perioda izolovanosti usljed pandemije koronavirusa i one, za muzičare najteže „fizičke distance“ od publike, Ćetković se s radošću, kaže, vraća na koncertnu scenu.
„Svo ovo vrijeme, bez obzira kojim se poslom bavimo, bilo nam je oduzeto druženje, kontakti sa drugima, razgovori i zagrljaji. Falilo je biti čovjek i družiti se sa ljudima“, podsjeća Sergej.
Najavljuje da ga ovoga ljeta očekuje ozbiljna turneja.
„Pauzirali smo dugo i u mnogim gradovima ostali dužni da se poklonimo publici. Čeka nas Sarajevo poslije ko zna koliko godina, pa Split, Zadar, Šibenik… I Pulska arena po prvi put u mojoj karijeri. Radujem se unaprijed tim koncertima“, kaže Ćetković.
Što se tiče Crne Gore, izvjesno je, napominje, da će ovog ljeta imati koncert na Luštici i vjerovatno u Herceg Novom.
Bol nosiš sa sobom
Prošla godina za popularnog pjevača bila je izuzetno teška na porodičnom planu, jer su mu preminuli roditelji.
Ćetković u razgovoru da novinarkom Portala AnalitikaBol zbog gubitka voljenih, priznaje, jednako je intenzivna ma gdje bio na zemaljskoj kugli jer, podsjeća on - dušu, srce i bol čovjek uvijek nosi sa sobom.
„Ponekad bude i teško i lako kada sam ovdje gdje su živjeli moji roditelji, gdje žive moja braća, gdje je sve moje… Ali, uzdam se u ono što kažu za vrijeme… Znam da ne liječi, ali olakšava. Kad prođe neko vrijeme ne bude toliko bolno, ali rana je i dalje tu. Zaboli“, iskren je Sergej.
Treba voljeti i sebe
Iskrena emocija krasi i njegove stihove, bez izuzetka, što publika i te kako prepoznaje i zna da nagradi. Ćetković ističe da su mnoge njegove pjesme odraz različitih perioda kroz koje je i sam kao autor prolazio.
„Poenta je da ne možemo bez ljubavi. Ljubav je pokretač svega, ali treba voljeti i sebe. Tek kada čovjek voli sebe onda može da voli i druge“, poručuje naš sagovornik.
Za neke pjesme trebalo je, kaže, da potone u velike dubine, ali mnoge su se desile i tek tako - u trenutku, za pet ili deset minuta.
„Nekima treba puno vremena, a neke čekaju godine da se dese, iako ih imam u glavi… Treba vremena da se sklopi taj dijapazon emocija“, dodaje Sergej.
Istim korakom duže od 20 godina
Od svih pjesma koje je iznjedrio, izdvaja dvije za njega veoma posebne.
„Pjesma “Oči nikad ne stare”, za koju mi je trebalo dugo vremena da napišem prave stihove, iako se prvi CD zove “Kristina” i posvetio sam je supruzi. Za pjesmu “Oči nikad ne stare” dugo sam tražio prave riječi. Trebalo mi je skoro 20 godina da ponovo iz dubine duše kažem ono što mislim. I ta pjesma je posvećena mojoj Kristini“, kaže Ćetković.
Na pitanje na šta je posebno ponosan kada je riječ o njegovoj karijeri, odgovora da voli to što je ostao isti.
„Sa istim sam ovim korakom više od dvadeset i kusur godina. Nijesam se puno promijenio. Možda sada imam manje živaca za neke stvari, ali i dalje osjećam poniznost i zahvalnost prema onima koji su mi omogućili da budem tu gdje sam“, poručuje Sergej.
