Posljednji primjeri nasilja prema drugačijima i drugačijem, kako navode u CGO, evidentan su primjer nezrelosti i patrijarhata male sredine, ali i osjećaja određenih grupacija da nasiljem mogu da se izraze i da eventualno prođu nekažnjeno.
Nedovoljna edukacija građana i građanki o vladavini prava i ljudskim pravima, kao i povremeno sljepilo institucija na prizemne ispade pojedinaca daje svoje učinke i u odsustvu dijaloga. Porodično nasilje, zatim vršnjačko nasilje među djecom, ali i nasilje prema slabijima i drugačijama samo su neki od primjera nasilnog rješavanja problema, faktičke slabosti nasilnika ali i institucija sistema da isto adekvatno sankcioniše, kažu u CGO.
Oni naglašavaju da dugoročno i održivo rješavanje nasilnih manifestacija zahtijeva rad brojniih društvenih aktera, pored onog što je svakako obaveza institucija sistema. Uloga grupa građana, nevladinog sektora i ostalih jeste promocija univerzalnih ljudskih prava, kao i svih nenasilnih postulata zapisanih u međunarodnim dokumentima. Zajednice, porodice i pojedinci, dakle svi nivoi od pojedinca do države imaju svoju nezamjenjivu ulogu u pobjedi nad nasiljem.
Generalna skupština Ujedinjenih nacija (UN) je 2007. ustanovila obilježavanje Međunarodnog dana nenasilja na rođendan Mahatme Gandija kao priliku za „širenje poruke nenasilja”, rezolucijom koja potvrđuje „univerzalnu važnost principa nenasilja”. Gandi je bio prvi čovjek koji je princip nenasilja doveo od pojedinca do društvenog i političkog nivoa. Njegovo ime sinonim je za životno držanje koje je odlučujuće promijenilo pravac istorije i koje još i danas ima uticaja na milione ljudi.
CGO smatra da je nenasilno djelovanje odgovornost svakog pojedinca koji sam bira svoj odgovor na sukob. Stoga su naše aktivnosti okrenute ka uspostavljanju kulture mira i tolerancije, što je i osnova kvalitetne demokratizacije društva, navodi se u saopštenju.
