Važno prikazati individualne kvalitete, a to da li je neko „korisnik kolica“ ili „bijelog štapa“, manje je važno i ne mora se isticati kroz tekst, zaključeno je na konferenciji za medije o publikaciji koja daje smjernice za medije koji izvještavaju o OSI i koji bi trebalo da budu podržavaoci razvoja kulture ljudskih prava.
„Cilj ovog priručnika je podizanje nivoa svijesti i razumijevanja od strane medija o invaliditetu i primjeni profesionalnih standarda u radu, a kako bi se doprinijelo promociji pristupa invaliditetu zasnovanom na ljudskim pravima i sprječavanju diskriminacije. Priručnik je namijenjen medijskim profesionalcima kao podrška u istraživanju i izvještavanju o OSI na dostojanstven i objektivan način, čime bi se doprinijelo ukupnoj afirmaciji prava osoba sa invaliditetom”, kazala je Željka Ćetković, koordinatorka programa Aktivno građanstvo.
„Veoma je važno podržati pristup zasnovan na ljudskim pravima i da mediji šalju poruku da OSI mogu da učestvuju u svim sferama života, ukoliko su im za to obezbijeđeni uslovi. Treba insistirati na činjenici dauzrok barijera i problema sa kojima se OSI suočavaju nije invaliditet, već diskriminatorno društvo u kojem živimo i konstantno kršenje ljudskih prava kojem su OSI izložene. Takvim pristupom mediji pomažu osnaživanje OSI i njihovo aktivno učešća u društvenom, ekonomskom, političkom i kulturnom životu”,kazala je Irena Rašović,novinarka RTCG-a iautorka priručnika.
Ona je istakla da OSI kontinuirano ukazuju na potrebu promjene pristupa i načina izvještavanja o pitanjima koja su za njih važna, što je dalo određene rezultate, ali da još veliki posao predstoji.
Sporadično prisustvo informacija ukazuje na nedostatak sistematičnosti u izvještavanju o OSI, a često jesporan i sam pristup temi, odnosno da li se prilikom izvještavanja akcenat stavlja na prepreke sa kojima se pojedinac sa invaliditetom suočava ili na njegove nedostatke.
O OSI treba izvještavati objektivno, kao o bilo kojoj drugoj grupaciji. „Invaliditet ne smije biti povod da se o njemu zaštitnički ili sažaljivo izvještava, niti da se redovne životne aktivnosti preuveličavaju. Osobe s invaliditetom nisu „jadne” ili „nemoćne”, niti su „superzvijezde” ili „heroji”, one ne žive “uprkos invaliditetu”, već “sa” invaliditetom i potpuno je normalno da završavaju škole, imaju posao i porodicu. Senzacionalizam i patetika prilikom izvještavanja vodi stigmatizaciji, razočarenjima i daljoj diskriminaciji osoba sa invaliditetom. Takvim pristupom skreće se pažnja sa suštine, ne govori se o barijerama i okruženju, načinu da se prevaziđu, već se akcentuje invalidnost”, pojasnila je Rašović.
Ona se osvrnula i na značaj terminologije koja morapratiti smjernice postavljene Konvencijom UN o pravima OSI.
“Neophodno koristiti termine koji nisu uvredljivi i koji ni na koji način ne omalovažavaju ličnost osobe sa invaliditetom”,istakla je ona, dodajući da iprilikom ilustrovanja, treba izbjegavati prikazivanje fizičkih nedostataka. „Ne treba potencirati bespomoćnost, nedostatak, samoću, već umjesto izolovanih OSI prikazati širi kontekst, birati fotografije na kojima OSI nijesu same i tužne i na kojima njihov invaliditet nije dominantan”,kazala je Rašović.
Rašović je naglasila važnost davanja prilike pojedincima s invaliditetom da govore u svoje ime, a da to umjesto njih ne čine predstavnici institucija, zdravstva, ili drugih subjekata.
Ona je ukazala da bi medijske kuće trebalo da omoguće novinarima da se usavršavaju na treninzima koji će ih senzibilisati za ozbiljno bavljenje ovim temama, ali i da angažuju OSI na pozicijama kreatora medijskog sadržaja.
Priručnik o izvještavanju o osobama sa invaliditetom nastao je u okviru projekta EqualABILITY odnosno JednakoSPOSOBNOST, koji CGO sprovodi u partnerstvu sa Udruženjem roditelja djece sa smetnjama u razvoju iz Podgorice i finansijsku podršku UNDP-a, posredstvom projekta „Reforma nacionalnog sistema za procjenu invaliditeta“ a koji finansira Evropska unija.
