Sada, kada je, kako kažu, zahvaljujući nadzornim kamerama apsolutno jasno da tog napada nije bilo, žele da postave nekoliko pitanja za koje smatraju da su, u kontekstu ljudskih prava i sloboda, kao i principa jednakosti pred zakonom, veoma važna za sve građane naše zemlje.
“Prvo: kako je moguće da je g. Gardašević bio pritvoren samo na osnovu izjave g. Kneževića? Drugo: da li bi i koliko g. Gardašević bio zadržan u pritvoru i da li bi bila podignuta optužnica protiv njega, pa bio osuđen, da nadležni sudija nije vidio snimak? Zar sigurnost i pravna bezbjednost, a posebno jednakost pred zakonom građana naše zemlje zavisi od toga da kamere sve snimaju, a - ako ne snimaju - riječ političara vrijedi više od riječi “običnog” građanina?
Treće: da li postoji odgovornost onih medija, novinara, političkih stranaka i njihovih lidera, koji su odmah, bez znanja o okolnostima cijelog slučaja i bez i jednog dokaza (jer dokaza nije moglo ni biti!) osudili i presudili g. Gardaševiću i, preko njega, “ekstremistima”, “nacionalistima”, “komitama”, “ustašama” i drugim “nasilnicima” crnogorskog predznaka?”, pitaju uz CHO.
Pitaju da da li crnogorska javnost te ‘očigledne izlive netrpeljivosti i mržnje treba da razumije kao normalne i prihvatljive, kao uobičajeni rječnik kojim se žigošu i kriminalizuju svi koji nisu saglasni sa politikom i idejama Kneževića i onih koji su ustali u njegovu zaštitu’.
“Četvrto: kako je moguće da nadležni tužilački organi, po sopstvenim izjavama, nemaju namjeru da krivično ili prekršajno gone g. Kneževića - ni za lažno prijavljivanje, niti za javne iskaze da će on i njegovo “obezbjeđenje” nositi oružje i sami presuđivati u ovakvim slučajevima, pošto “nema države da ih zaštiti”? Da li je odgovornost Kneževića za takve izjave pojačana ili ukinuta činjenicom da je on i predsjednik skupštinskog Odbora za bezbjednost?”, kažu u saopštenju.
CHO smatra da je neophodno da nadležni državni organi pruže jasne i nedvosmislene odgovore na ova pitanja i da pokrenu odgovarajuće postupke - čime bi, kako navode, pokazali da zaista obavljaju svoje dužnosti saglasno zakonu i da uvažavaju principe jednakosti i pravičnosti, kao i da poštuju ljudska prava i slobode.
“Tobožnji “napad” na Kneževića samo je jedan u predugom nizu situacija, afera i slučajeva koji pokazuju da se ljudska prava u našoj zemlji ne štite, to jest da se štite selektivno i arbitrarno, u zavisnosti i od političke, konfesionalne i/ili nacionalne pripadnosti, kao i u zavisnosti od potreba interesa aktuelnih vlasti”, zaključuju u saopštenju.
