Gostujući u emisiji “Znam da znaš” na Gradskoj televiziji, on je podsjetio da se ekonomske i socijalne prilike uvijek odražavaju na sistem zdravstvene zaštite – i obratno. Tako su protekle dvije godine pandemija koronavirusa “zadale značajan udarac zdravstvenom sistemu, ali i ekonomiji naše države”. Čirgić kaže da su vidne i negativne posljedice “nesistemskog pristupa u rješavanju izazova i slabosti funkcionisanja zdravstvenog sistema”.
Još jedan nedovoljan budžet
Smatra nedovljnim 332 miliona eura koja su za zdravstveni segment opredijeljena iz budžeta za 2022, kao što je to bio slučaj bio prošle godine – i pored toga što je on donesen tek u junu, te da je ukazivao na neohodnost rebalansa kojim bi se obezbijedila ta nedostajuća sredstva. Podsjetio je da je krah Fonda za zdravstveno osiguranje izbjegnut netransparetnim transferom čak 21 miliona eura, koje je odobrilo Ministarstvo finansija i socijalnog staranja. Uz blokadu parlamenta koja je postojala i prošle godine, sve je rezultiralo negativnim posljedicama po zdravstveni sistem.
Za izvršenje budžeta zdravstvenog sektora u 2021. bilo su izdvojena 324 miliona eura, a za ovu je planirano tek osam više. Za samo povećanje zarada u tom segmentu neophodno je obezbijediti dodatnih najmanje 24 miliona eura. Neodstatak za bruto zarade vidio se već u prvim mjesecima ove godine, kada je falilo više od dva miliona. Vidimo da nedostaje novac i za isplate po osnovu odvojenog života i drugih naknada, te da će se za to sredstva naknadno obezbijeti preusmjeravanjem sa nekih drugih pozicija”, dodao je on.
On tvrdi da budžet samog FZO mora biti veći od 400 miliona eura, te da uz porast neizmirenih obaveza iz prošle godine sve to dovodi zdravstveni sistem u rizičnu situaciju. On podsjeća da se neki nedostaci već osjećaju, poput toga da građani sami kupuju ljekove, dok drugi nedostaju.
“Konkretno, za liječenje kancera nedostaje ‘dotexacel’, uključujući i deset njegovih varijanti, od kojih aktuelna Vlada nije uspjela da obezbijedi niti jedan. On je dio protokola za liječenje kancera dojke, prostate, pluća, želuca”, dodaje on.
Čirgić je ukazao da su se slične situacije dešavale i ranije, kada su nedostajali pojedini ljekovi. Ističe da je manje sredstava opredijeljeno upravo za njihovu nabavku, kao i za “Montefarm” koji kroz tendersku proceduru nabavlja ljekove za javne zdravstvene ustanove, te za plaćanje faktura prema privatnim apotekama.
“Dobra stvar je što su liste ljekova su inovirane dva puta prošle godine. Međutim, građani od toga nemaju ništa jer ti novi ljekovi još nisu nabavljeni. Na to su reagovali sa Infektivne klinike, iz nevladinih udruženja koja se bave određenim bolestima, a toga će biti još više zbog nedostajućih sredstava i pogrešnog planiranja”, dodao je on.
Pogrešna logika za privatne apoteke
Smanjenje broja apoteka u kojima se mogu preuzeti ljekovi propisani na recept za njega su još jedan primjer izostanka redovne zdravstvene zaštite za građane. S druge strane, kako je kazao, čudi ga takva odluka Vlade jer “apoteke nisu te koje propisuju, već samo izdaju ljekove” i na taj način troškovi ne mogu da se smanje.
“Dok su sve apoteke izdavale ljekove, to je bilo povoljnije i za FZO jer ga nije ništa koštalo, a terapije su bile dostupnije čak i od standarda nekih zemalja EU. Valjda nam je cilj da budemo bolji od prosjeka. Standard je i da postoji jedan aparat za magnetnu rezonancu na 600.000 stanovnika. Ali, u potpunosti podržavam to što težimo da ta oprema bude dostupna u jednoj bolnici na sjeveru i u jednoj na jugu zemlje”, rekao je on.
Negativne posljedice programa “Evropa sad”
Program “Evropa sad” kojim je ukinuto obavezno zdravstveno osiguranje, vidi kao sinonim za veće zarade i jedan u nizu loših i populističkih odluka odlazeće Vlade, “gdje se ono što su građani izdvajali za sistem socijalne i zdravstvene zaštite uzima da bi se povećale zarade”.
“Riječ je o izuzetno rizičnom potezu, koji su pokušavale samo zemlje razvijenije od nas. Finansiranje zdravstva iskuljučivo iz budžeta je rijetko i imaju ga samo izuzetno razvijene zemlje poput Velike Britanije i Skandinavskih zemalja, koji imaju i bolju medicinu od naše. Ali, moramo da znamo da u tim zemljama građani značajno više učestvuju u troškovima zdravstvene zaštite nego što je to slučaj kod nas, duže su liste čekanja i slabija je dostupnost zdravstvene zaštite. Mi smo naš sistem uveli u rizik jer za stabilan zdravstveni sistem moramo imati stabilne izvore finansiranja – što u ovom trenutku nemamo”, naveo je Čirgić i podsjetio da se cijela država oslanja na dobru turističku sezonu, odnosno određene akcize.
Još jednom ističe da planirani iznos za finansiranje zdravstva možda i može biti prihodovan, ali je on nedovoljan i ukazuje da će “za to biti potrebno neko novo zaduženje koje će državu dovesti u još teže ekonomsko stanje”.
“Program ‘Evropa sad’ i ukidanje obaveznog zdravstvenog osiguranja će imati velike, negativne posljedice po sve građane. Jesam za to da se povećaju plate – posebno u zdravstvu, ali za održivost sistema i ekonomskog rasta svaku takvu odluku morate potkrijepiti novim investicijama i većom produktivnošću, a toga nema”, dodao je on.
Na informacije da se ovaj program ne odnosi na one koji su na bolovanju kaže da je riječ o diskriminaciji.
Greška sa privatnim zdravstvenim ustanovama
Pokušaj da se troškovi zdravstvenog sitema smanje kroz raskidanje ugovora sa privatnim zdravstvenim ustanovama gdje su građani ranije mogli da ostvare svoja prava, za njega je još jedan u nizu loših odluka i neprepoznavanja načina na koji se može izaći iz aktuelne situacije.
“To neće smanjiti, već povećati troškove. Na to ukazuju i podaci od prošle godine – iako oni nisu transparentni – gdje je došlo do značajnog rasta i dupliranja neizmirenih obaveza”, naveo je on.
Ukazao je da privatni zdravstveni sektori postoje u svakoj zemlji Evrope i predstavljaju pomoć javnom zdravstvenom sistemu – ali i podstiču konkuretnost između ta dva sektora kako bi građani dobili što bolju zdravstvenu zaštitu. Kako je istakao, troškovi koje FZO plaća za takve usluge su niži nego oni za javni zdravstveni sistem jer se one plaćaju prema veličini kapaciteta.
“Ključ reforme zdravstvenog sistema je upravo u njegovom finansiranju. Javni zdravstveni sitem treba obezbijediti sa onime što mu je neophodno za rad – i opreme i specijalizacija za kadrove – i dovesti do toga da se javne zdravstvene ustanove plaćaju na isti način kao privatne. Tek tada će javni sistem racionalno djelovati, a sve drugo je mučenje i lutanje”, zaključio je on.
