„Premijerov pristanak na Mandićevu inicijativu za izglasavanje rezolucije o Jasenovcu demonstracija je njegove servilnosti Vučiću uprkos tome što je svjestan da će biti odbačen nakon što obavi zadatak koji mu je namijenjen“, poručio je profesor FCJK, Adnan Čirgić u razgovoru za Portal Analitika, komentarišući jučerašnje izglasavanje te rezolucije u crnogorskom parlamentu.
Očekivano, iz hrvatskog Ministarstva vanjskih i evropskih poslova odmah su poručili da žale zbog toga što je Crna Gora odlučila da zanemari pozive Hrvatske da ne politizuje žrtve Jasenovca i ne povlači poteze koji bi se na negativan način mogli odraziti na bilateralne odnose dvije zemlje ali i evropski put zemlje.
Jasenovac niko ne negira, genocid u Srebrenici negira se i te kako
Sagovornik Analitike izričit je da zaoštravanje odnosa s Hrvatskom, koja je, kako podsjeća, Crnoj Gori bila od nemjerljive pomoći na putu ka EU, nije samo cijena no i svrha te rezolucije.
„Vučićevi politički pioni u Crnoj Gori beskrupulozno instrumentalizuju jasenovačke žrtve radi postizanja toga cilja. Time se ujedno pomjera fokus sa svježega genocida u Srebrenici koji počiva na ideologiji koju baštini Vučićeva politička „elita“ u Srbiji i regionu“, podvlači Čirgić.
Ukazuje da između onoga što se zbilo u Jasenovcu i onoga što se zbilo u Srebrenici postoje dvije krucijalne razlike.
19
„Jasenovac niko ne negira, naprotiv. Genocid u Srebrenici negira se – i te kako. Ideologija koja stoji iza Jasenovca osuđena je i presuđena, i danas je izvan života. Ideologija koja stoji iza Srebrenice živi i danas punim životim, to je ideologija vlasti u Srbiji, tzv. Republici Srpskoj i ideologija dominantnih činilaca vlasti u Crnoj Gori“, naglašava on.
Apsurdno, kako dodaje, tu ideologiju danas u Crnoj Gori implicitno vladajućom čine i oni čiji nestanak ona podrazumijeva.
„Kako drugačije tumačiti koaliranje dijela albanskih partija u Crnoj Gori s baštinicima te ideologije te sve veću mogućnost budućega šurovanja bošnjačke političke elite s predstavnicima te ideologije“, pita Čirgić.
Mandić odabrani Vučićev kadar za uništenje građanske Crne Gore
Nas je interesovalo smatra li da je jučerašnje „serviranje“ Rezolucije o Jasenovcu samo još jedan od ispunjenih zadataka iz agende Vučića koje sprovodi šef crnogorskog parlamenta s ciljem sabotiranja EU puta Crne Gore u korist srpskog sveta, te šta možemo od njega i njegovih ideoloških istomišljenika očekivati u narednom periodu.
“Andrija Mandić odabrani je Vučićev kadar za uništenje građanske Crne Gore i nestanak Crnogoraca. Svi ostali izvođači su radova nižega ranga – od Kovačevića do Vraneša. Godinama unazad, kamuflirana kao otklon od bivše vlasti, kreirana je društvena klima u kojoj je zorno raditi ono zbog čega su ne tako davno ljudi izlagani pred stubom srama, zbog čega su izlagani javnome šibikanju te potpunome društvenom preziru koji je počesto bio motiv za seobe u kakve dalje krajeve do kojih zajedno s njima nije mogla doprijeti njihova sramota“, napominje Čirgić.
Kako ističe, danas se više očito sramotnim ne drži promocija tuđih nacionalnih interesa na štetu sopstvenih, javno sluganstvo tuđim državama te izdaja sopstvene države.
„Koliko god to uzelo maha, mi ne smijemo pristajati na normalizaciju takvoga stanja. A zadatak je i političara i intelektualaca i građanskih aktivista da razobličavaju takvo ponašanje. Pristanemo li na ciljeve koje je Vučić isporučio Mandiću i ostalim izdajnicima u političkome životu Crne Gore, pomirili smo se sa sudbinom da Crna Gora više nije mjesto za življenje“, upozorava Čirgić.
Današnja Crna Gora ima i sve ono što joj je decenijama nedostajalo, fali joj samo dovoljno hrabra politička elita
Ukazuje da čak i kad bi Mandić i njegovi poslušnici zbilja istrajavali na putu Crne Gore u EU, čak i kad bi za to dobijali pohvale od EU birokrata, niko bolje od građana Crne Gore, kaže, ne zna da to nije put ka vrijednostima nego put ka ostvarenju Vučićevih i Putinovih ciljeva sabotaže same EU.
„Crna Gora ne smije prihvatiti ulogu trojanskoga konja i primiti na sebe sramotu nakon istorijskih zasluga koje su je proslavile u svijetu u minula dva vijeka. Nije toliko važno hoćemo li biti asimilovani u Srbe koliko hoćemo li mi i budući naraštaji prihvatiti velikosrpski sistem „vrijednosti“, podvlači Čirgić.
Ako Spajić nije četnik onda je ucijenjen
Osvrnuo se i na najavu izmjena zakona o državljanstvu koju nam je ove sedmice nagovijestio premijer Crne Gore.
„To što Milojko Spajić nije četnik, za razliku od vojvode Mandića, ne znači da nije spreman da ispuni ključni zadatak velikosrpske agende u Crnoj Gori. A ako nije četnik, onda nema sumnje da je ucijenjen od strane struktura koje kontroliše Aleksandar Vučić“, kaže Čirgić.
Napominje da kad god je dosad Spajić demonstrirao želju da suvereno odlučuje o kakvome bitnom pitanju u skladu s crnogorskim a ne srpskim interesima, mediji pod kontrolom Vučića kreirali su neku novu aferu u cilju diskreditacije Milojka Spajića.
Svako ko je, kaže, pratio velikosrpsku politiku potonjih vijek i po odlično zna da zagovornici te politike ne prezaju ni od čega – od medijske satanizacije preko likvidacija do genocida.
„Crnogorska opozicija stoga mora jasno i bez okolišanja staviti do znanja aktuelnome premijeru da je spremna da mu pruži svakovrsnu podršku ako smogne snage da se suprotstavi Vučićevim političkim bojovnicima u Crnoj Gori, odnosno isto tako jasno mu staviti do znanja da će se svim sredstvima oduprijeti njegovu pristanku na veleizdaju koju je pokušao kamuflirati žalopojkama nad crnogorskom đecom koje se Crna Gora olako odriče ne dajući im državljanstvo“, naglašava Čirgić.
Upozorava i da ovđe nije riječ o državljanstvu već, kaže, o ozakonjenju mogućnosti da horde Vučićevih glasača plaćenim autobusima obilaze region od izbora do izbora i, kako dodaje, sezonski glasaju u raznim državama regionima obezbjeđujući Aleksandru Vučiću moć koju je maltene imao njegov imenjak Karađorđević između dva svjetska rata.
„Nema sumnje da bi takva politička situacija dovela u konačnici i do pomjeranja granica, a svi znamo da se na ovim prostorima granice bez krvi nijesu mijenjale. Suviše je malo vremena prošlo da bismo zaboravili učinak te politike u Bosni, u Hrvatskoj ili na Kosovu. Pitanje je samo je li naša generacija, prije svega mislim na političare, spremna da svim legitimnim sredstvima odbrani ono što su prethodne generacije krvavo branile“, poručuje Čirgić.
Pozitivni IBAR rezultat globalnoga političkog konteksta
Sagovornik Analitike komentarisao je i dobijanje pozitivnog IBAR-a, uz opsaku da je teško ne primijetiti da ta vijest – izvan aktuelne vlasti – nije izazvala oduševljenje koje bi se nekad dalo očekivati.
„Najprije treba naglasiti da bezrezervna podrška članstvu Crne Gore u EU dolazi od današnje opozicije, odnosno od onoga dijela crnogorskih građana koji ili glasaju za opoziciju ili ne izlaze na izbore. Ne tvrdim, naravno, da među funkcionerima vlasti nema i onih kojima je na srcu članstvo Crne Gore u EU. No takvi su ipak nesrazmjerna manjina u vlasti“, ističe Čirgić.
Stava je da pozitivni IBAR nije odraz stremljenja crnogorske vlasti da što prije i što više usvoje vrijednosti na kojima počiva EU.
„Riječ je o tehničkim pomacima kojima se prikriva suštinsko nazadovanje u odnosu na ono što smo imali do prije koju godinu. Jer podatak da je nova vlast npr. izabrala VDT za razliku od prethodne kojoj to nije polazilo za rukom gubi na vrijednosti ako se stavi u kontekst činjenicâ da je riječ o osobi bez tužilačkoga iskustva koja po svemu što je do danas učinjela zapravo pokazuje da je pion u rukama proruske i velikosrpske vlasti u Crnoj Gori“, naglašava Čirgić.
Ocjenjuje da je pozitivni IBAR rezultat globalnoga političkog konteksta i promjene politike proširenja unutar EU koja je – zahvaljujući birokratskoj površnosti – stigla prilično kasno kad je naš region u pitanju.
„Koliko su zbilja iskrena stremljenja nove crnogorske vlasti članstvu Crne Gore u EU, odnosno evropskim vrijednostima, imaćemo prilike da svjedočimo u narednome periodu. A već dan nakon dobijanja IBAR-a gomilaju se događaji koji svjedoče sve samo ne evropski karakter današnjega društva“, napominje Čirgić.
Ovakva Crna Gora bila bi Putinov i Vučićev pion u EU
Sagovornik Analitike smatra i da se članstvo Crne Gore u EU u narednih nekoliko godina, sudeći po promjeni politike proširenja unutar same EU te po promjeni retorike Putinovih i Vučićevih partija u Crnoj Gori, ne čini nemogućim.
Ako se, kako dodaje, međunarodna zajednica i dalje bude zadovoljavala deklarativnim evropejstvom onih činilaca koji baštine ideologiju pokretâ što su sarađivali s nacistima i fašistima u Drugome svjetskom ratu, onih činilaca koji slave kao svece ratne zločince iz Drugoga svjetskog rata, onda, kaže, nije nemoguće očekivati da i ovakva Crna Gora postane dio EU.
„Jer dok ovakva Crna Gora još uvijek deklarativno ne dovodi u pitanje članstvo u NATO, dok još uvijek ne ukida sankcije Rusiji, dok deklarativno osuđuje rusku agresiju u Ukrajini, dok se bajagi trudi da se uskladi s mjerilima EU, na terenu se dubinski ostvaruje drugi efekat: sve poluge vlasti u rukama su politički i ideološki provjerenih kadrova, podrška NATO opada, moć SPC (koja promoviše rusku politiku) raste, vrši se progon političkih neistomišljenika protiv kojih se kreiraju afere koje za cilj imaju utamničenje ljudi po istražnim zatvorima te medijsku satanizaciju s ciljem dehumanizacije i ukidanja građanske časti, narušavaju se dobrosuśedski odnosi sa svim zemljama regiona koje nijesu pod kontrolom Rusije i Srbije itd. Takva Crna Gora bila bi Putinov i Vučićev pion u EU te instrument za destabilizaciju same EU“, upozorava Čirgić.
Smatra i da bi takva Crna Gora u pogledu promocije ruskih interesa bila svrsishodnija od Mađarske.
„Uprkos svemu tome, mora se priznati da današnja Crna Gora ima i sve ono što joj je decenijama nedostajalo. Ima ona i građanske aktiviste, i posvećen civilni sektor, ima i intelektualne snage, ima i medije koji se još uvijek odupiru brutalnome pritisku da se sloboda riječi zamijeni ruskom i srpskom propagandom. Fali joj samo dovoljno hrabra politička elita koja će – makar od međunarodne zajednice bila potpuno pogrešno shvaćena – pružiti otpor potonjim Vučićevim nastojanjima da od jedne nezavisne države napravi rusko-srpsku marionetu“, podvlači Čirgić.
Odluka žirija za Trinaestojulsku nagradu alarm za sve koji baštine slobodarske vrijednosti
Sagovornik Analitike ukazuje i da je ovogodišnja lista laureata Trinaestojulske nagrade najnovije svjedočanstvo koliko je lažna evropska agenda aktuelne vlasti.
„Nagrada za životno djelo dodijeljena je Draganu Koprivici, kolumnisti zloglasnoga IN4S-a, čovjeku koji izvan političko-propagandnoga rada nije ostavio ništa što bi ga nadživjelo. Ovakva Crna Gora zbilja jeste (i) njegovo životno djelo“, poručuje Čirgić.
Ovakva Crna Gora, kaže on, i treba da ga nagradi, ali prije toga, kako ističe, mora promijeniti ime nagrade koje simbolizuje državno dostojanstvo, koje simbolizuje krvavi otpor za slobodu i državni suverenitet.
„Kad se uzme u obzir da je jedan od laureata sveštenik SPC, nesuđeni član upravnoga odbora državnoga univerziteta, sveštenik crkve koja je svetim proglasila one koji su se borili protiv tekovina 13-julskog ustanka, poput popa Mace, popa Šiljka, nacističkoga kolaboranta Joanikija Lipovca, onda se odluka žirija mora shvatiti kao alarm za sve koji baštine slobodarske vrijednosti i antifašizam“, izričit je Čirgić.
Kako dodaje, ponajmanje što bi se moglo očekivati jeste da oni članovi žirija koji nijesu podržali takvu odluku istupe javno iz žirija i ograde se od te nacionalne sramote.
„Kad bi se Trinaestojulska nagrada mogla dodjeljivati posthumno, veće grdilo od njihove odluke ne bi izazvala ni odluka da se ona dodijeli Pavlu Đurišiću. Ima li među ovogodišnjim laureatima najviše državne nagrade ijednoga koji priznaje službeni jezik ove države, himnu ove države, grb ove države te kojemu je na srcu referendumsko DA iz 2006. godine“, pita bivši dekan FCJK.
Glavna platforma za propagandu protiv FCJK bile i ostale Vijesti
Komentarišući još jednu hajku na FCJK, ovoga puta u vidu nastojanja Vijesti da povežu pojedine profesore ovog fakulteta s kriminalnim grupama a sve u kontekstu izvrtanja njihove odbrane Nena Kaluđerovića, Čirgić podsjeća da hajka na FCJK ne prestaje još od dana osnivanja toga fakulteta.
Ukazuje i da je FCJK jedina državna ustanova u Crnoj Gori koja svoju misiju ne podređuje ničijim partijskim interesima niti nastranim ideologijama.
„Godinama su glavna platforma za propagandu protiv FCJK bile i ostale Vijesti. Od optužbi za navodnu arhaizaciju jezika do pokušaja da se nastavni kadar prikaže kao nekompetentan za poslove kojima se bavi preko utiranja puta Danilovićevim nastojanjima da nam se zapriječi postupak reakreditacije, profesori FCJK danas se nastoje predstaviti kao ekstremisti, nacionalisti te u najnovije doba kao dio kriminalne mreže koja je radila u interesu bivše vlasti“, kaže Čirgić.
Kako naglašava, za Vučićeve agitatore i propagandiste posebno je iritantno to što dio profesora FCJK staje u odbranu prava Milivoja Katnića na pravednu odbranu.
„To što ukazujemo na činjenicu da je riječ o nehumanoj političkoj odmazdi koju nad njim sprovode oni što su prije nepunu deceniju pokušali nasilnim putem steći ono što su bez ispaljena metka prije četiri godine dobili. Apsurdno je da, u nemogućnosti da pribave dokaze za ono zbog čega su ga utamničili, Katniću danas pakuju navodne zločine u ratnoj agresiji velikosrba na Hrvatsku – pakuju mu ih upravo oni što ni danas ne odustaju od prisvajanja dubrovačke regije, o čemu su svjedočili bilbordi uoči lanjskoga popisa stanovništva“, ističe Čirgičć.
Takvima je, kaže, osobito nejasna drskost dijela profesora FCJK koji staju u odbranu Nena Kaluđerovića, kao da ga, kaže, neko brani zato što je kriminalac a ne zato što je žrtva progona ove vlasti.
Je li naša generacija, prije svega mislim na političare, spremna da svim legitimnim sredstvima odbrani ono što su prethodne generacije krvavo branile
„Selektivnim objavljivanjem poruka iz tzv. SKY aplikacije propagandisti Vijesti nastoje Nena Kaluđerovića predstaviti kao plaćenoga ubicu i teškoga kriminalca, kao osobu koja je kontrolisala i uticala na političke prilike u Crnoj Gori. Ko je pažljivo čitao potonji tekst o Nenu Kaluđeroviću u Vijestima morao je uočiti da prepiska koju Vijesti navode između njega i Radoja Zvicera o protestu protiv Zdravka Krivokapića (prilikom pośete Ćipuru) zapravo negira tezu Vijesti jer se iz njihova ćaskanja vidi da ni jedan ni drugi nijesu znali da će se protest održati, tj. vidi se da je protest bio spontan“, kaže Čirgić.
Posebno je, kako dodaje, pitanje koje ne smijemo prestati postavljati – otkud propagandistima Vijesti ekskluzivno pravo na objavljivanje tih prepiski?!
„Kako su ih pribavili? Koji je cilj njihova objavljivanja? U kojem sudskom postupku je potvrđena autentičnost tih prepiski te ko garantuje da nije riječ o selektivno objavljenim prepiskama izvađenim iz konteksta? Jasno je da se publikovanjem tih prepiski želi kompenzirati neuspješni pokušaj fizičke likvidacije Nena Kaluđerovića u brutalnoj prošlogodišnjoj policijskoj akciji“, naglašava sagovornik Analitike.
Jasno je, kaže, da se pomoću njih želi stvoriti otklon njegovih brojnih drugova sa svih građanskih protesta protiv izdajničkih poteza vlasti koje Crnu Goru predaju Aleksandru Vučiću, s protesta u čijim je prvim redovima bio.
Kad bi se Trinaestojulska nagrada mogla dodjeljivati posthumno, veće grdilo od njihove odluke ne bi izazvala ni odluka da se ona dodijeli Pavlu Đurišiću
„Jasno je posebno da je to odmazda za građanski protest na Belvederu koji je pokazao da se slobodarska Crna Gora nije iskopala. Jasno je isto tako da objavljivanje prepiski treba da posluži kao „vaspitno sredstvo“ za brojne građanske aktiviste i intelektualce čija bi se imena mogla naći u nekom od narednih brojeva Vijesti ukoliko ne odustanu od svoga aktivizma“, smatra Čirgić.
Poručuje da dokle god pravosudni sistem počiva na partijskim poslušnicima i dokle god Vijesti budu sudnica a njihovi propagandisti sudije, nijedan protivnik vlasti ne može očekivati pravedno suđenje i nijedan kritičar vlasti neće imati mira.
„Da je kojim slučajem 5. septembra Neno Kaluđerović bio među onima koji su, kako fotografije svjedoče, naoružani pružali obezbjeđenje Joanikiju Mićoviću i Porfiriju Periću – umjesto što je bio na Belvederu, javnost bi bila uskraćena za njegove SKY prepiske, pa čak i za njegovo ime i prezime, kao što je uskraćena za imena svih koji su toga dana bili u Cetinjskome manastiru. Ponajmanje što bi mu se moglo desiti jeste da ga od optužbi Vijesti brane profesori FCJK“, zaključuje Čirgić.
