Holivud, a i generalno filmska industrija, imaju periode privremene stagnacije kada se čini da smo vidjeli apsolutno sve i da nas ništa više ne može iznenaditi. Možda je to i fundamentalno tačno.
Mnogi bi pomislili da su svi maniri i aduti ispražnjeni iz dugog kinematografskog rukava, ali onaj skeptik u vama bi vas sigurno odvratio od te zamisli i naveo da širite vidike i da se posvetite onome što ste, možda, prethodno ignorisali. Naravno, ukoliko vam to dragocjeno vrijeme (kojeg je sve manje) dopušta. Jedno od novih, polarizujućih, a i pompezno najavljivanih ostvarenja američke filmske industrije, donekle bazirano na istinitom događaju jeste film „Cocaine Bear“, u režiji američke glumice i rediteljke Elizabet Benks, koji je u bioskopima premijerno prikazan prošlog mjeseca.
Priča počinje daleke 1985. godine kada narko-diler isprazni 40 paketa kokaina sa svog malog, vjerovatno žutog privatnog aviona na šumu u Tenesiju. Jedan od paketa slučajno zaluta i pojede ga crni medvjed koji, podrazumijeva se, ugine ubrzo nakon toga. To je, inače, prava priča po kojoj je bazirana ova fikcija.
„Cocaine Bear“ je jedan od onih filmova obilježenih slovima B produkcije iako je sve osim to. Ako uporno potencirate narativ da je to samo produkt pasije i da nemate namjeru da ga unovčite, onda svima biva jasno da zapravo želite i vodite se reverzibilnom psihologijom misleći da su svi u publici glupi i naivni. Na to dodajte uvredljivo loš CGI, jer znate to je ipak B produkcija, da ne pomisle kritičari suprotno i eto ga jedan cakum-pakum paketić.
Medvjed, kao što ste mogli da pretpostavite, u ovom filmu ipak ne umire, jer kako snimiti ostvarenje bez titularnog „negativca“ koji je malo životinja-malo Džejson Vorhes, pa Majkl Majers i Terminator.. Ma, medvjed je apsolutno sve! I više od toga, jer izgleda zna misliti i nadrealno je pametan. Ili je to posljedica konzumacije kokaina? U tih 95 minuta, koliko traje ovo ostvarenje, otkrićete šta zapravo stoji iza te misterije.
Elizabet Benks i Džimi Vorden zapravo su se nenormalno zabavljali dok su radili na ovom filmu. I to se da primijetiti, naročito po glumačkoj postavi koju su okupili, a koja pored brojnih drugih. uključuje: Keri Rasel, Aldena Ajrenrejka, Reja Liotu, Margo Martindejl, kao i „Game of Thrones“ alumnija Kristofera Hivjua.
Kreću se po priči kao dijete po piši-briši tabli. Postoje samo da bi zadovoljlili minimum minimuma, a tanji su od papira i isuviše svjesni toga. Znaju da ste u bioskopu ili u toplini doma zbog nadrogiranog medvjeda koji uništava sve pred sobom i misle da je to vrhunac zabave.
Po nekim standardima bi to možda i bilo prihvatljivo, ali živimo u vremenu kada je komedija znatno evoluirala od žanrovskog hibrida kiča sa nijansama kvaliteta.
U slučaju „Međeda na kokainu“, spoj zabave i ozbiljnosti nije uspio. Kao da se trudio da ide linijom manjeg otpora, potcijeni publiku i podmetne joj brzu hranu od filma koji je mogao biti miljama bolji da se samo malo potrudio i žanrovski nagnuo ka jednoj strani - crnoj komediji ili punokrvnom hororu.
