Neuvažavanje vremenske prognoze i lokalnih meteoroloških uslova često je uzrok u nezgodama ili ozbiljnim nesrećama koje se događaju u letu paraglajderom – kazao je za Pobjedu Darko Čonč, rukovodilac Nacionalne komisije za istraživanje nesreća i ozbiljnih nezgoda vazduhoplova, vanrednih događaja koji ugrožavaju bezbjednost željezničkog saobraćaja i pomorskih nezgoda i nesreća, ujedno i glavni istražilac za vazduhoplovne nesreće i ozbiljne nezgode.
Iako ta komisija nema neposrednu nadležnost da ispituje slučaj pada tandem paraglajdera na Vrsuti u septembru, u kojem su povrijeđena dva strana državljanina, Čonč ističe da su u ranijem periodu bili uključeni u istrage ovog tipa kako bi svojim nalazima i preporukama doprinijeli da se poboljša ukupna bezbjednost u našem vazdušnom prostoru.
Takva je bila uloga komisije u slučaju smrti crnogorskog paraglajderiste Dušana Simonovića i egipatske državljanke Marijan Mikhail u Bečićima 2018. godine, nakon kojeg je dala određene sigurnosne preporuke adresirane prema konkretnim subjektima, operateru, Agenciji za civilno vazduhoplovstvo, resorno ministarstvo, odnosno svima gdje se procijeni da bi bilo korisno.
Preporuke i pouke
Čonč pojašnjava da uloga komisije generalno ne podrazumijeva ovlašćenja kakva ima tužilaštvo ili policija, već je njen cilj da istraži i u mjeri mogućeg, na osnovu dostupnih podataka, izjava očevidaca i zabilježenih podataka kontrole leta, utvrdi okolnosti nekog slučaja i dođe do uzroka zbog čega se nešto desilo i kasnije izradi izvještaj sa preporukama koji će koristiti drugim organima u sistemu.
"Naša je preporuka tada bila da Vazduhoplovni savez razradi slučaj i izvuku pouke po pitanju poštovanja vremenske situacije. U tom kontekstu naveli smo i da bi dobro bilo da Crna Gora planira ili realizuje nabavku meteorološkog radara koji bi doprinio pravovremenom informisanju o lokalnim meto uslovima. Takav najbliži uređaj je u Srbiji, ali je i dalje to (dovoljno) velika distanca tako da ne može da pokrije lokalne prilike sa preciznošću koja bi mogla da bude adekvatna", naveo je Čonč ističući da taj prijedlog nije naišao na neke konkretne reakcije.
Prema njegovim riječima, svi koji lete paraglajderom moraju da uvažavaju vremenske prilike, i odlično to poznaju, ali u mnogim situacijama odlučuju nijanse, a nerijetko se letači zbog previše samopouzdanja oslanjaju na to da će im iskustvo pomoći da pravovremeno reaguju u slučaju susreta sa efektima vremenskog fronta.
"Iskustvo je uvijek značajna komponenta, ali nije dobro ako vas rutina povuče, jer previše samopouzdanja može da bude smetnja", upozorava sagovornik.
Čonč kaže da je najgori pristup ako ste svjesni najava vremenskih promjena, a da rezonujete „ajde dako prođe, još ovaj put“.
"S obzirom na okolnost da se letovi paraglajderom zasnivaju na vizuelnim procjenama, dobra vidljivost i dnevno svjetlo su uslovi za bezbjedno letjenje, tako da je veoma bitno i doba dana kada se polijeće", kaže on.
Na pitanje da li je tandem na Vrsuti letio u bezbjednim okolnostima, on ističe da vrijeme doleta, odnosno trajanje leta umnogome određuje što su to bezbjedne okolnosti. S obzirom na distancu, početak leta sat prije mraka nije preporučljiv tajming, jer je bitna stavka sigurnog leta i samo slijetanje.
Podsjetimo, ruski državljanin Aleksej Musatov, pilot paraglajdera koji se sa putnikom Štefanom Hajmanom iz Njemačke neposredno nakon polijetanja srušio 8. septembra na Vrsuti kod Bara, imao je sva ruska ovlaštenja za letenje paraglajderom, čak je bio i instruktor, ali nije imao nostrifikaciju tih dozvola od strane naše ACV.
Musatov je zajedno sa Hajmanom uzletio sa Vrsute nešto prije 18 sati, ubrzo nestao iz vidokruga, a spasioci su njega i putnika na nepristupačnom terenu i teškom nevremenu pronašli 30 sati kasnije, nedaleko od planinskog vrha sa mjesta sa kojeg su se otisnuli.
Rus je zadržan u barskoj bolnici sa prelomom noge, dok je njemački državljanin sa višestrukim povredama tada prebačen na liječenje u Klinički centar Crne Gore.
Uporedo, Osnovno državno tužilaštvo u Baru zvanično prikuplja podatke od Agencije, policije i drugih službi i svjedoka, kako bi utvrdili da li je pilot paraglajdera prekršio pravila o bezbjednosti letjenja i, shodno tome, ima li njegove krivične odgovornosti za nezgodu koja je uslijedila.
Kobni udar vjetra
Čonč kaže da je slijetanje kritična faza u letu paraglajderom iz razloga što je zemlja blizu i nema vremena za ispravke grešaka. Pogrešna procjena visine početka faze „usporavanja“ ili iznenadni udar vjetra može u nekoliko sekundi dovesti do ozbiljne nezgode ili nesreće.
Prema njegovim riječima, to se dogodilo 2018. godine u Budvi.
Ističe da je osnovni uzrok bio što nijesu ispoštovali prirodu, odnosno vremensku prognozu jer je za taj dan bilo najave da će atmosfera biti vrlo nestabilna, sa razvojem uslova za grmljavinske aktivnosti i vertikalnu oblačnost.
"Imao sam snimak leta, on je poletio sa Brajića, po potpuno mirnom vremenu, ali su se u pozadini jasno vidjeli crni oblaci. Prvi dio leta do pola minuta prije slijetanja je bio miran, čak i u toku leta pokazivao je da se čula grmljavina i sijevanje iz oblaka koji je izgledao da je daleko", navodi sagovornik.
Onda se dogodilo nešto što nikakvo iskustvo i sati letjenja ne mogu da predvide, odnosno situacija u kojoj pilot ne može da iskontroliše krilo paraglajdera.
"Kad je krenuo na slijetanje naišao je reful, udar vjetra koji se stvara nailaskom kumulonimbusa, „kad lete suncobrani po plaži“. Neverin. Bude sunčano, mirno i u 10 minuta nastane haos. Njega je to uhvatilo na slijetanju, na desetak metara naišao reful i jedna strana krila doživjela je kolaps, odnosno narušena je aerodinamika i ono se podvilo. Nije bilo dovoljne visine, bio je suviše nisko da bi kompenzovao takvu situaciju i tu je uslijedio pad u samoj završnici", kaže Čonč.
Čonč ističe da je brzina propadanja paraglajdera u prosjeku dva do pet metara u sekundi. Ako naiđe na suviše jak vjetar koji mu ne dozvoljava da on uspostavi režim spuštanja, tjera ga na gore i dolazi u situaciju da ne može da sleti.
"U takvim okolnostima iskustvo je od male pomoći, jer ne možete da kontrolišete efekat vertikalnih struja na krilo. U prilog tome ide podatak da manje iskusni letač - koji je sa Brajića poletio nekoliko minuta nakon tadnema koji je, nažalost, završio tragično – zbog naleta nevremena nije mogao da sleti u Bečiće već je preletio cijelu Budvu i sletio iza Jaza", naveo je Čonč.
Ingerencije
On objašnjava da je komisija istraživala nesreću paraglajdera kod Budve kako taj događaj kod nas ne bi prošao neprimijećeno. Ovaj slučaj će procesuirati Komisija paraglajding saveza CG. Ova komisija će, naravno, pružiti svu pomoć koju bude u mogućnosti da obezbijedi.
U regionu, na primjer Hrvatskoj, slične komisije i organi vrlo kratko, faktografski obrađuju takve događaje, napravi se zaključak, neka vrsta zapisnika. Druge države, poput Francuske ili Italije, nacionalnim paraglajderskim savezima prepuštaju istrage u ovoj oblasti jer nije riječ o klasičnim letilicama.
Sa druge strane, u ovakvim slučajevima i nesrećama, često je za državu mnogo značajnije da utvrdi da li je reakcija sistema potrage i spašavanja bila adekvatna.
To je, kaže sagovornik, nešto što država mora da ima, sistem koji će da pronađe kad padne letilica ili se desi neka nesreća u vazduhoplovstvu. Mi to imamo na način da su preko OKC 112 uvezane u sistem službe zaštite i spašavanja, vatrogasci, gorske službe spašavanja, policija, UPSUL, hitna pomoć i VCG sa svojim resursima. Kvalitet tog sistema se već više puta pokazao na djelu kao dobar i efikasan što je i ovaj zadnji slučaj na Vrsuti pokazao.
Nema limita
Čonč podsjeća da se paraglajding svrstava u ektremne sportove, tako da ga tijela nadležna za sigurnosne istrage u vazduhoplovstvu uglavnom ne procesuiraju. Takođe, kao ekstremni sport povrede su prisutne i u paraglajdingu i svako ko se bavi time mora biti svjestan toga.
"U paraglajdingu u svijetu zakonske norme koje regulišu to letjenje su vrlo liberalne, čak i naš pravilnik koji uređuje to letjenje, vrlo je opšteg karaktera. Po tom pravilniku je dozvoljeno sve što nije striktno zabranjeno. Tako da paraglajderista, po inoviranim pravilima od prije nekoliko godina, ako posjeduje uredne dozvole i licence izdate od Agencije za civilno vazduhoplovstvo, može da poleti sa bilo koje tačke u Crnoj Gori. To je tako i u svijetu", navodi Čonč.
Zona slobodnog letjenja
Čonč podsjeća da postoji podjela vazdušnog prostora; takozvana G zona do 1.500 stopa, što je oko 450 metara, sloj slobodnog letjenja, u kojem ne treba najava, posebna dozvola ili javljanje kontroli, osim ako u toj zoni postoji aerodrom u čijem okruženju postoje obaveze prijave, jer niko ne smije da leti bez najave i dozvole kontrole letjenja.
"Razdvajanje vazduhoplova u tom sloju slobodnog letjenja se obavlja vizuelno, svako na svoju odgovornost", podsjeća on.
Ukazuje i na neke specifičnosti koje se kod nas pojavljuju, a uzrok je konfiguracija terena u našoj zemlji koja je pretežno planinska.
"Ako se poleti sa recimo 1.100 metara sa Vrsute paraglajder je vrlo brzo u nekom prostoru koji nije G zona i kojega koriste drugi vazduhoplovi. Problem je u tome što ne znaju jedni za druge, a ni kontrola letjenja nema informaciju da negdje u vazdušnom prostoru Crne Gore lete paraglajderi. Do sada nijesmo imali bliske susrete paraglajdera sa drugim vrstama letilica, ali sa trendom povećanja broja malih aviona generalne avijacije i helikoptera, naročito u ljetnjem periodu, otvara se realna mogućnost da se tako nešto desi. Da bi preduprijedili takva dešavanja i uopšte ugrožavanje sigirnosti, prije svega svoje vlastite, paraglajderska populacija bi trebala da preko svojih organizacija, u saradnji sa ACV i kontrolom letjenja, aktivno i kontinuirano radi na edukaciji svojih članova po pitanju sigurnosti. Na taj način bi se podigao i nivo sigurnosti letjenja paraglajderom na našim prostorima", kaže Čonč.
Dobar primjer takvog rada je, prema njegovim riječima, FlyAdria paraglajding klub iz Herceg Novog koji je izgradio dobru saradnju sa kontrolom leta Tivat kojima najavljuje svoje letjenje, a u svom radu poštuju najviše standarde sigurnosti u tom sportu.
