Pad Vlade Dritana Abazovića, za koji je glasalo 50 od 51 parlamentarca u subotu veče, probudio je sjećanje i na sada gotovo zaboravljeni prvi talas COVID-a. Crna Gora se pojavila na stranicama novina širom svijeta, uz neslavni svjetski rekord oboljelih i umrlih u odnosu na broj stanovnika.
Scene koje su tada dolazile iz zarišta virusa, male zemlje između Srbije, Bosne i Hercegovine, Kosova i Albanije kao da su datirale iz najmračnijih vjekova. Podgorica, glavni grad Crne Gore, 20. novembar 2020. Hram SPC je prepun: sahrana je pravoslavnog mitropolita Amfilohija Radovića, iz zajednice koja je znala negirati COVID ("liječi se hodočašćem i svetom vodicom"), protiviti se vakcinama, a koji je upravo preminuo od COVID-a.
10
Na sahrani Radovića, velikosrpskog “viteza”, kojeg njegovi sljedbenici pamte kao sveca, a drugi kao ličnog sveštenika srpskog "dželata" Željka (Ražnatovića) Arkana, okupila se vladajuća elita zemlje zajedno sa hiljadama vjernika. Bez maske; postrojeni da ljube čelo i ruke mrtvaca. Eksplozija infekcije. Među najpoznatijima bio je i patrijarh Irinej: najviši autoritet pravoslavne crkve Srbije, star 90 godina, cjelivao je mrtvo tijelo a potom se vratio u Beograd, gdje je preminuo, takođe od COVID-a.
Prizori prosrpskih velmoža oko vladičinog kovčega ostali su u sjećanju Crnogoraca kao manifest povezanosti Crkve, moći Beograda (od kojeg se, međutim, Crna Gora odvojila 2006. referendumom, a potom ulaskom u NATO 2017.) i konačno Rusije. Veze koje možda ne cijene svi Crnogorci: samo trećina je srpske nacionalnosti.
Potom, kada se parlament u subotu sastao da raspravi o dekretu koji je potpisao premijer Abazović, kojim su Srpskoj pravoslavnoj crkvi dodijeljena veća ovlaštenja od ostalih vjerskih zajednica i neka imovinska prava, poslanici su glasali po svojoj savjesti. Vlada je pala.
Demokratije, poput COVID-a, imaju svoje vakcine.
