Kako se navodi u saopštenju CPC dostavljenom Portalu Analitika, “izgovor napada da mu je dužnost da se bori protiv onih na strani Satane samo je zamjena teza i skeretanje pažnje i odgovornosti sa sebe. Pop u ratničkoj mantiji sudeći drugome, sebi sudi jer to radi sudeći. Jezik popa Plamenca je govor mržnje i netrpeljivosti iz glave njegovog starješine, mitropolita Amfilohija.”
CPC ističe da se “božji hramovi podižu u miru i iz ljubavi prema Bogu i vjernicima. Umjesto toga, uz pomoć ondašnje srpske vojske bivše državne zajednice Srbija i Crna Gora, SPC jc na Rumiji, drevnom svetilištu i centru ekumenske, medjukonfesionalne ljubavi i sloge podigla karaulu sa ciljem da poništi tradiciju bratstva i prijateljstva konfesija u Baru i Crnoj Gori. Taj ratnički izazov bio je preventivni desant uoči referenduma o crnogorskoj nezavinosti sračunat i ciljan na njegov neuspjeh. Kako u medjuvremenu nije sprovedena odluka nadležnog državnog organa o uklanjanju divljeg objekta na Rumiji, rat mitropolije SPC protiv Crne Gore se nastavlja.”, navodi CPC.
U saopštenju se naglašava da “najnoviji atak na crnogorski suverenitet pada u vrijeme sinhronizovanog pojačanog ataka i kampanje koju SPC vodi protiv Crne Gore, koji se ogleda u aktu blokade poslovanja budvanske opštine. To se radi kako bi se odmah u startu pokušala kompromitovati pobjednička crnogorska koalicija sa nedavno okončanih parlamentarnih izbora. Osim toga on je ujedno i čin osvete za pokretanje prekršajnog postupka protiv Amfilohija. Ali ispod ovih pojavnih oblika krije se suština prirode i misije mitropolije SPC u Crnoj Gori. Njena osnovna prijetnja izrečena je kroz ustav mitropolita .Amfilohija odmah nakon pobjcdničkog crnogorskog referenduma i glasi: "Države su prolazne a crkva vječna". Ona jedino ostaje. Drugim riječima, nezavisna država Crna Gora je elemntarna nepogoda za srpstvo koje će je kroz svoju Srpsku pravoslavnu crkvu ukloniti.
U CPC navode da u ratovima kao što je ovaj prva strada istina. “Zaborave u ratu srpski popovi i na mantiju, i na najviše Božje zapovijesti. Nastupajući Božić za njih nema nikakvo značenje. Uoči najvećeg hrišćanskog praznika, vjesnika svetosti mira, Ijubavi, blaženstva i spokoja, srpski pop poziva na sukobe, prijeti i širi vjersku i nacionalnu mržnju. Ali sve mu je kao i njegovoj ratničkoj imperijalnoj crkvi uzalud: „Jer, ne haje Crna Gora za Nemanje, Murate i Bonaparte. Svi oni biše, svoj nož o Crnoj Gori opitaše i slomiše, a ona osta do vijeka i va vijeka u svojoj volji, a to ti je u svojoj slobodi", odavno im je poručio Njegoš”.
