- Šinavarta se ne nalazi na Interpolovoj potjernici. Tačno je da je Interpol Bangkok, mislim u aprilu prošle godine, raspisao takozvanu difuznu poruku, ali ne prema Interpolu, već prema svim država njegovim članicama, u kojoj se tražilo lišenje slobode Taksina Šinavatre radi njegove ekstradicije, zbog počinjenih krivičnih djela sa elementima korupcije, kaže Dejan Đurović, šef Nacionalnog Centralnog Biroa Interpola u Podgorici za Portal Analitika, objašnjavajući slučaj bivšeg tajlandskog premijera koji je postao crnogorski državljanin.
- Mi, kao država koja poštuje Interpolove standarde, prije raspisivanja potjernice na teritoriji Crne Gore, uvijek čekamo stav Generalnog sekretarijata Interpola. Oni su zaključili da ta difuzna poruka, koja je takođe jedno od sredstava kojim zemlje preko Interpola potražuju određena lica, ne može biti prefolmulisana u Interpolovu potjernicu.
Jasno je da se ovdje radi o primjeni člana 3 Statuta ove organizacije, po kojem se zabranjuju bilo kakve aktivnosti Interpola za slučajeve koji mogu imati političku, vojnu, ili rasnu pozadinu. Znači, zahtjev Tajlanda sporan je Interpolu, a ne Crnoj Gori“, kaže prvi čovjek NCB-a.
U slučaju Šinavatre, stvar je jasna čak i da je Interpol raspisao za njim „crvenu potjernicu“. Svoje državljane, Crna Gora isporučuje samo Međunarodnom sudu za ratne zločine u Hagu, ili, ako je to predviđeno posebnim bilateralnim sporazumom sa određenom zemljom.
Moć „crvene potjernice“: Što je to „crvena Interpolova potjernica“, pojam kojim se toliko često barata u posljednje vrijeme u našoj javnosti?
- Crvena potjernica je zvaničan zahtjev jedne države, emitovan posredstvom Interpolovih sistema komunikacije, za lišenje slobode određenog lica, radi njegove ekstradicije u državu koja ga traži. Ona je najozbiljnije sredstvo Interpola radi pronalaženja određenih lica u bjekstvu od zakona. Ova potjernica zahtijeva konkretnu aktivnost države ukoliko se traženo lice nađe na njenoj teritoriji, objašnjava dalje Đurović.
Postoje, međutim, i neka ograničenja.
Kako kaže prvi čovjek crnogorskog Interpola, pravosudni sistem zemlje uvijek je iznad Statuta i pravila Interpola. Interpol ne može svoj Statut da nametne iznad nacionalnog zakonodavstva. Takvo je pravilo i to su sve države prihvatile.
Štaviše, određeni broj država i ne prepoznaje „crvenu potjernicu“ kao zahtjev za lišenje slobode određenog lica. Jedna od njih su –
Sjedinjene Američke Države. One ne postupaju ni po jednoj „crvenoj potjernici“ u smislu lišenja slobode radi ekstradicije, što je njena primarna suština.
- SAD kažu – da, imamo vaš zahtjev, to lice je tu i tu, ali uputite preko vaših diplomatskih kanala zvaničnu zamolnicu za ekstradiciju na osnovu koje ćemo donijeti odluku da li da ga lišimo slobode i izvršimo ekstradiciju. Za razliku od SAD, Crna Gora ’crvenu potjernicu’ prihvata kao zahtjev za lišenje slobode, ukoliko nije riječ o njenom državljaninu, pojašnjava Đurović.
I, kao što smo vidjeli u slučaju Šinavatre, Interpol revidira zahtjeve država, provjerava da li su u skladu sa međunarodnim standardima i njegovim Statutom. Ukoliko procijeni da nisu, odbija se objavljivanje potjernice za nekim licem.
Cilj „crvene potjernice“ je ekstradicija: Prelazeći na praktični teren, veoma je bitno, dakle, da pravosudni sistem zemlje u kojoj je lociran bjegunac mora takođe da prepoznaje to djelo zbog kojeg se osoba traži, kao krivično djelo.
- To je osnov međunarodnog prava i svakog nacionalnog zakonodavstva. Suština i cilj lišenja slobode po ’crvenoj potjernici’ je ekstradicija, a sud to ne bi mogao da potvrdi kao krivično djelo. Strani državljanin ne može biti lišen slobode, niti može biti odobrena
ekstradicija, ukoliko to krivično djelo nije prepoznato kao takvo u nacionalnom zakonodavstvu. Kod nas, na primjer, vožnja u pijanom stanju nije krivično djelo, ako nije izazvan saobraćajni udes u tom stanju. Ili - izbjegavanje plaćanja alimentacije, zbog čega neke države raspisuju ’crvene potjernice’, kod nas nije krivično djelo“, objašnjava naš sagovornik.
A da li se skoro i desilo da naše zakonodavstvo ne prepozna neko krivično djelo zbog kojeg se lice traži, a locirano je na našoj teritoriji?
- Jeste, i to skoro. Imali smo jedno lice, mislim iz Gruzije. Postupili smo po potjernici, lišili ga slobode, a sud je nakon revizije dokumenata zaključio da se radi o potjernici koja ima političku pozadinu. Naše državljane možemo ekstradirati samo ako lice traži Međunarodni sud za ratne zloćine u Hagu. Ili, ako postoji neki međunarodni ugovor između naše i neke druge države, gdje je dozvoljena ekstradicija naših državljana“, još jednom precizira Đurović.
Kompleksan postupak ektradicije: Do momenta ekstradicije osobe sa „crvene potjernice“, neophodno je odraditi prilično kompleikovan postupak. Đurović objašnjava kako bi to išlo u slučaju Crne Gore, kada policija uhapsi lice sa potjernice.
- Potjernica se sa prevodom dostavlja nadležnom sudu, dakle, jednom od dva viša suda u Crnoj Gori, Podgorici ili Bijelom Polju. Sudija donosi rješenje o određivanju ekstradicionog pritvora, koji može trajati do 40 dana. To je vrijeme koje se daje drugoj državi da dostavi kompletnu dokumentaciju našem sudu o licu koje potražuje. Kada diplomatskim kanalima sudu stigne kompletna dokumentacija, sudija procjenjuje da li su se po našem zakonodavstvu stekli uslovi da to lice bude predato državi koja ga traži, kaže Đurović, napominjući da se, ukoliko sud donese pozitivnu odluku, spisi predmeta predaju se Ministarstvu pravde koje procjenjuje da li ima pravnog osnova za izručenje.
Đurović precizira da spisi treba da stignu u sud u roku od 40 dana ali da sud odlučuje u roku od šest mjeseci. Svo to vrijeme, lice sa potjernice provešće u - pritvoru.
Šarić i njegovo hapšenje: Ukoliko bi se Darko Šarić locirao u Crnoj Gori Đurović tvrdi da bi istog momenta bio uhapšen.
- Apsolutno! On nije naš državljanin, ali krivično djelo zbog kojeg je raspisana potjernica za njim priznaje i naš krivični zakon, tako da nema smetnji da bude uhapšen, kaže Đurović.
Slična je situacija i sa Stankom Subotićem, koji je državljanin susjedne države. Švajcarska, međutim, ne poznaje krivično djelo zloupotrebe službenog položaja u privatnoj firmi i Subotić je slobodan čovjek u toj državi u središtu Evrope.
Đurović za Portal Analitika objašnjava koje potjernice postoje po Interpolovoj kodifikaciji.
- Kod nas se odomaćio izraz ’potjernica’, iako je to u suštini samo crvena potjernica. Ona se na engleskom zove ’notice’, (obavještenje), i tek se iz njenog opisa može zaključiti da je riječ o potjernici. Osim te, najzvučnije, postoji interpolova plava potjernica, kojom se traži samo lociranje lica, a da tražena osoba to ne zna. takozvana plava potjernica ne podrazumijeva nikakvo postupanje prema tom licu. Žuta potjernica je u stvari traganje za nestalim i maloljetnjim licima. Ona traži reakciju države ako je riječ o maloljetnom licu. Na kraju, zelena potjernica se objavjuje za licima koja su višestruki povratnici u nekim krivičnim djelima, kaže Đurović.
Mala armija ljudi sa potjernice: Trenutno je na crvenoj Interpolovoj potjernici između 60 i 70 hiljada ljudi iz cijelog svijeta, kaže Đurović, dok Crna Gora, zaključno sa 31. decembrom 2009. godine, potražuje 232 lica, sva preko crvene Interpolove potjernice. Većina su naši državljani, nešto malo je stranaca. Najčešća krivična djela zbog kojih ih tereti naše zakonodavstvo su zločinačko udruživanje, prevare, trgovina narkoticima.
- Tu je najpoznatiji Veselin Batko Vlahović. Na javnom Interpolovom sajtu imamo dvadesetak lica, ostali su na tajnim potjernicama. Po našoj potjernici traga se i za košarkašem Nikolom Bulatovićem, koji je zbog silovanja optužen u Srbiji, a tamo je i počinio to djelo. Ali je, po osnovu njegovog prebivališta u momentu kad je donesena presuda, predmet ustupljen Crnoj Gori nakon radvajanja država. Nije mi poznato da je u međuvremenu promijenio državljanstvo. Tražimo i Zorana Kostića, člana organizacije Pink Panter, kaže Đurović, podsjećajući da organizacija Interpol broji 188 zemalja članica. NCB Interpola Podgorica radi pod ingerencijom Uprave policije, kao dio sektora Kriminalističke policije i broji ukupno 17 ljudi.
Gordana Borović
