Prije deset godina slovio je za crnogorskog mladog, perspektivnog glumca. Danas je regionalna zvijezda, u čijem fokusu više nije samo gluma. Jedan od prvih diplomaca sa cetinjskog Fakulteta dramskih umjetnosti, Andrija Milošević je kao izuzetan talenat brzo dobio priliku da se pokaže na scenama van Crne Gore. Odabrao je Beograd, kao tad najveći centar, i pokazalo se da je dobro postupio. U intervjuu za Portal Analitika, on otkriva što ga danas motiviše, vraća u Crnu Goru i kako je, u stvari, velika ljubav prema klasičnoj muzici dobrim dijelom formirala njegov profesionalni put.
Nakon beogradskih pozorišta, Milošević je ubrzo zaigrao na filmu, u televizijskim serijama širom regiona... I, kao što se to radi svuda u svijetu kada su super-zvijezde u pitanju, postao televizijski voditelj rijaliti šoua „Survivor“. Možda i zato što mu je „preživljavanje“ na sceni dobro poznato. Jer, prema vlastitim riječima, u protekloj deceniji je stalno radio, učio – i naučio mnogo, stekao iskustvo, brojna poznanstva. I dalje to čini, željan još više znanja i još širih vidika. A kako bi neke snove konačno pretvorio u stvarnost, osnovao je Avangardia Production, producentsku kuću s kojom se za kratko vrijeme aktivno uključio u kreiranje crnogorske kulturne scene.
- U današnje vrijeme pravila igre su takva da su mnogi umjetnici odlučili da uzmu stvar u svoje ruke. I, da ja ne bih čekao da dobijem neku ulogu ili posao, odlučio sam da pomognem sebi, ali i kolegama, pa i mladim glumcima - da zajednički radimo projekte. Jer, mladim ljudima koji imaju nekog iskustva - a moje je stvarno ogromno, i u pozorištu, i u filmu, i na televiziji - prosto treba mogućnost da realizuju projekte. Ja pokušavam da oživim čak i one koje sam prije pet-šest godina osmislio, a nisam mogao da ih uradim... Sada sam konačno dobio priliku da ih napravim – objašnjava Milošević.
„Zaloga“ i druge priče: Iza njega i ostatka ekipe koja čini Avangardia Production već je saradnja sa moskovskom kućom Triada Production, koja je radila jedan od najkomercijalnijih ruskih filmskih franšiza, „Brigada“. Dio „Brigade 2“ sniman je u Crnoj Gori, a poznati glumac - sada i producent - s velikim žarom priča o radu na tom filmu. Za njega je najznačajnije što su angažovali mlade ljude „koji su mislili da se nikada neće baviti takvom vrstom posla“, i koji su tu naučili šta, zapravo, znači organizacija i rad prventsveno na filmu.
- Naš drugi projekat je bila pozorišna predstava „Za razvod je potrebno troje“, u kojoj igraju Simo Trebješanin, Branka Stanić i Mišo Obradović, a već u septembru ćemo uraditi sljedeću predstavu. Pripremamo i dvije nove serije: jedna će biti sitkom, a druga dramska, naš stari projekat od prije šest-sedam godina, pod radnim nazivom „Plavo srce“. To je jedna angažovana serija koja se bavi policijskom tematikom – otkriva nam Milošević. Ali, to nije sve. Kako ističe, najveći - i najznačajniji - projekat je serija „Zaloga“, rađena po istoimenom djelu nikšićkog pisca Vladimira Mijuškovića, čiji je glavni motiv Stevan Koprivica pretvorio, za sad, u tekst za nekoliko epizoda.
- Trebalo je to da radimo prije par godina i sada konačno postoje uslovi, upravo zbog regionalne saradnje, zato što imam sjajne kontakte sa vrlo ozbiljnim ljudima. Sada možemo da napravimo ono što želimo, kaže Milošević koji nije mogao da nam otkrije koje su televizijske kuće zainteresovane za njegove projekte, ali kaže da ima „vrlo ozbiljne ponude za serije“.
- Ima ovdje ljudi koji vide potrebu za domaćom serijom, domaćim televizijskim programom, posebno sitkomom – ističe on.
Gorak ukus komedije: Između rada na „ozbiljnim“ i „neozbiljnim“ temama, Milošević se uvijek opredjeljuje za ove druge – komične, satirične, ali rijetke tekstove koji se danas pretvaraju u predstavu, seriju ili film. On smatra da je upravo nezavisna produkcija pravi način da humoristički žanr stigne do široke publike.
- Istina, ja i još par mojih kolega koji radimo komedije, izgledamo kao bijeli međedi u tom svijetu komercijalne nezavisne produkcije. Uglavnom ljudi misle da je jedino drama ono što se cijeni, ali nije tako. Međutim, komediju je teško raditi i to mogu samo ljudi kojima je zaista bog dao dar da tako privuku publiku. Kada radite drame, može da bude prisutno pola sale ili publici da bude dosadno, to je manje bitno. Ali, kada radite komediju, imate imperativ smijeha. I ako ne dobijete tu povratnu reakciju, očajni ste, jer ste pokušali sve da bi nasmijali te ljude, a oni vam nisu uzvratili. Komedija je surov žanr koji ne trpi promašaje i morate stalno biti inteligentni i raditi, da biste ljude zadovoljili, i da im predstava bude prijemčiva – pojašnjava glumac koji je sklonost ka komediji pokazivao od prve profesionalne predstave, višestruko nagrađivane „Novele od ljubavi“ uz 1996. godine.
On dodaje i da se kroz humor pokušavaju baviti socijalnim, angažovanim temama, „koje zapakuje u lijepu foliju“ da privuče publiku, a kasnije im daje i malo gorčine „jer komedija koja ne ostavi gorak ukus u ustima – nije komedija“. No, na pitanje da li je tradicionalno, cinično crnogorsko okruženje konačno postalo otvoreno i raspoloženo za inteligentnu šalu na sopstveni račun, Milošević s optimizmom odgovara da su se „stvari suštinski promijenile“, da ljudi vole dobru šalu, dobru komediju...
Više od decenije je prošlo i od prve nezavisne komedije kojom je ova regionalna zvijezda, na neki način, dala osnovne ideje onoga što je sada poznato kao TV serija „Pevaj brate“. Sajber bend Onogošt u kome je nastupao sa Simom Trebješaninom, privlačio je brojnu mladu publiku komedijom „Samo za tvoje uši“. Bio je to, kaže, prvi ovdašnji iskorak ka nezavisnom teatrom u postratnom periodu. Vođen istom, „nezavisnom“ idejom, Milošević je odlučio da „ne bude na grbači državi“, već da radi projekte onako kako misli da treba i s vlastitim snagama. Pa, ako ne uspije predstava, „propašće samo on“. Ali, može li iko zamisliti projekat u kome se pominje ime Andrije Miloševića koji bi propao?! Teško, jer on je – zvijezda.
- Kad sam radio neazvisnu produkciju prije deset godina, nisam bio na nuli, nego ispod minimuma. Sada je sve drugačije, jer je iza mene veliko iskustvo, puno kontakata. Pametniji sam, obrazovaniji; koliko sam samo pogledao predstava, pročitao knjiga i, mnogo više, filmova... Jer, ako mislite da se bavite ovim poslom, morate stalno biti u toku. Pregaocu i bog pomaže, a ja radim mnogo; puno sati dnevno provedem smišljajući nove stvari i uživam u tome. A to se vraća: trud se vidi, publika to voli i sve ide svojim putem, ističe Milošević.
Popularni glumac i producent otkriva i namjeru da ubuduće producira predstave sa malo ljudi, uglavnom komedije, „jer ih u Crnoj Gori nema, pa treba nivelisati stanje“. Time će ujedno, smatra, publiku vratiti pozorištu, a mladim glumcima ponuditi „reakciju publike koja im se možda dopadne“.
Privatna pozorišta i scena otpora: S nezavisnom produkcijom dolaze i nezavisna pozorišta, a najavu podgoričke producentske kuće OR da će otvoriti svoje pozorište, Milošević s radošću dočekuje. Tim prije što ga, kako kaže, za producente predstave „Maćado“ vežu i prijateljski odnosi. Milošević smatra da bi otvaranje to bio pun pogodak.
- Ako pravite pozorište, u Beogradu vam treba velika sala da biste privukli ljude. Ovdje treba malo manja, ali to ne umanjuje veliki posao koji ih čeka. Naravno, Crnoj Gori treba ne jedno, nego - barem dva privatna pozorišta. Mislim da je to zbilja prava stvar i ja im dajem potpunu podršku. To su ti potrebni iskoraci - ljudi koji su napokon počeli da razmišljaju na ovakav način.
Uz privatna pozorišta, Milošević se nada da će stići i savremena tehnička dostignuća koja gledanje predstava danas pretvaraju u doživljaj poput odlaska u „živi bioskop“, sa auditorijumom od tri hiljade ljudi.
- Pozorište ide velikim koracima u budućnost. I – pripada mlađima. Moramo da se priključimo savremenim tokovima, da se transformišemo, da počnemo da razmišljamo modernije, da funkcionišemo onako kako to radi i svijet. Istina, mi smo od 1997. godine, kada je napravljeno novo Crnogorsko narodno pozorište, doživjeli stravičnu transformaciju - samim tim što to pozorište postoji, i što je barem deset godina bilo regionalni centar u koji su dolazili svi glumci. To je bila scena otopra na koju su svi dolazili, kuća za sve umjetnike u regionu.
Milošević kaže da je nacionalni tatar to i ostao, učinivši zaista mnogo za promociju umjetničke Crne Gore. No, na posebno mjesto stavlja podgoričko Gradsko pozorište – iz više razloga.
- To je pozorište sa ogromnom tradicijom, u kome sam ponikao i odrastao, koje je uvijek bilo moja baza. Ono je, moram priznati - bez obzira koliko će se neki ljutiti - prvo počelo da radi ozbiljne tekstove, koji su po žanru komedija, i koje se još prije petnaestak godina opredijelilo za mlađu publiku, studente i srednjoškolce. A i dalje je bez svoje kuće... Uvijek se vraćam na izreku: da bi pozorište opstalo, potreban je samo gledalac i glumac. Sve se može raditi i u šumi. A mi imamo brojne resurse, samo ih treba organizovati.
Neponovljiva filmska scenografija: Za uspjeh nekog projekta, uz vlastiti trud je, ističe, neophodna i regionalna podrška. Prisjećajući se rada na filmovima sa crnogorskim rediteljima Nikolom Vukčevićem i Marijom Perović, Milošević kaže da su ta ostvarenja nastajala „u velikim mukama“.
- Raditi film danas je strahoviti napor i prema tim rediteljima treba izraziti poštovanje. Tim prije jer govorimo o Crnoj Gori koja je malo tržište i nema mnogo novca. Nije teško praviti film zato što niko neće da da novac, već zato što je ovo mala ekonomija i ne možete očekivati neko značajnije ulaganje. Budućnost je u regionalnoj saradnji, koprodukcijama, razmjeni glumaca, umjetnika, posebno u zajedničkom jezičkom području - sa Srbijom, Bosnom i Hercegovinom, Hrvatskom.
On se već tome okrenuo i dobio izuzetno dobre odgovore od brojnih filmskih i televizijskih stvaralaca. A kada bude došao trenutak realizacije projekata, Milošević kaže da neće ići iz Crne Gore, naprotiv.
- Crna Gora je, sama po sebi, veliki studio, najljepši studio koji možete dobiti. Sve vam je blizu, sve možete brzo i lako da završite – od dozvole za snimanje, preko iznajmljivanja kuće, do toga da li ćete snimati prvo na moru, pa onda, za sat i po, na Žabljaku. Jednostavno, ako se dobro organizujete sve možete da uradite.
Srećom, kaže, u filmskom poslu ovdje nije jedini, jer podgorička Artikulacija radi već duži niz godina širom regiona; pored ostalog: filmove Nikole i Marije, kao i dokumentarac „Orkestar“ Pjera Žalice.
- I oni mogu reći da je zaista velika muka dovući ljude ovdje, nametnuti im se kao neki relevatni faktor, da vas prihvate kao takve. Dobro je što su oni sve to već radili, pa sada ovdje postoje ljudi koji imaju i znanje i iskustvo u filmskoj industriji.
Odrastanje uz klasiku u Kličevu: Pozorište, televizija, film... Milošević se tu ne zaustavlja, već je s kućom Avangarda Production, ove godine organizator značajnog muzičkog događaja – Nikšić Guitar Festivala. Površno zaključujući, osim rodnog Nikšića – teško se Milošević i ovakva manifestacija mogu prisnije povezati. Ali, upravo je u tome ključ svega što je poznati umjetnik do danas uradio.
- Klasika je nešto na čemu sam ja, u Kličevu pored Nikšića, odrastao i što sam uvijek volio. Zato sam, nakon završene niže, upisao srednju muzičku školu u Podgorici. Moji najbolji prijatelji, Danijel Cerović i Goran Perišić, danas su profesori gitare. Kada su napravili ovaj festival, bio sam oduševljen što je to Nikšić to prihvatio i, kao grad, podržao.
Posebno ga je, kaže, zadivilo što publika može da čuje neke od najboljih svjetskih gitarista današnjice, ali i mlade koji će svoj kvalitet tek dokazati na velikim scenama. I svi oni – i poznati i nepoznati umjetnici – došli su u njegov Nikšić.
- Ove godine sam se sa Avangarda Production, koja se bavi i muzičkom produkcijom, pridružio Danijelu i Goranu, zato što želim da im pomognem iskustvom koje imamo, i da zajedno napravimo jedan veliki festival. Mislim da smo to uspjeli i da će Nikšić Guitar Festival iduće godine prerasti u crnogorsku manifestaciju dostupnu svima - da svi vide te mlade, talentovane ljude.
Milošević s ponosom ističe kako su njegovi drugovi od djetinjstva uspjeli u Nikšić da dovedu brojne regionalne zvijezde, među kojima su bili Rade Šerbedžija i Vlatko Steanovski. Zahvaljujući gostovanju u Nikšiću, najavljuje, Stefanovski će sa Gibonnijem nastupiti 22. avgusta na Ljetnjoj pozornici u Tivtu.
Na istoj sceni, 31. jula, Milošević će sa Cerovićem i Perišićem izvesti kabare „Kontraditore“. Poznati glumac i producent komad najavljuje kao „potpuno izokrenut pogled na muziku i našu stvarnost“, sa željom da naprave „jedno divno veče, a ne komercijalnu predstavu“. A kada to radi neko s neizmjernom ljubavi i prema komediji i prema muzici, ne treba sumnjati da će gledaoci kabarea uživati.
Kristina JERKOV
Foto: Avangarda Production
