Ovih izbornih dana, kada postaje očigledno da se Crna Gora uspravlja, mogli smo čuti i poruku srpskog voždaVučića,koji saopštava koliko on nesebične ljubavi gaji prema Srbiji, a koliko je Milo Đukanović mrzi.
21No, čudno je zašto se Vučić pored tolike ljubavi mora srpskom narodu obraćati tri put dnevno i do zasićenja ga bombardovati kojekakvim izmišljotinama. Čak je stigao dotle da od sebe i svoje familije stvaramartire i vidi uperenu cijev u sebe iz svakog budžaka.
Valjda da unaprijed uzme akontaciju i da ga narod ožali dok je još živ. Da to slučajno nije strah, kako bi slobodan narod, ostavljen na miru, mogao početi razmišljati svojim glavom i doći do istine od koje vožd zazire, kako se to već kaže, kao đavo od časnoga krsta. Istine, kao što je to između ostalogi genocid nad nedužnim narodom u Bosni, što Vučić sa svojom kleronacističkom kamarilom skriva, jer se najbolje održava vlast kad se velike istine kriju od naroda.
No, taj genocide nikako da nestane. Zadržao se na mapi savjesti većeg dijela svijeta i ušao definisan u međunarodni kalendar, da svake godine podsjeća one koji ga negiraju. Činjenice su neumoljive i govore same o sebi. Amerikanci kažu: If it looks like a duck, swims like a walks like a duck, IT IS DUCK.
Sve će to jednog dana ponovo doći na tapet, bez obzira što oni koji su taj genocid sprovodili, a koje još nije stigla pravedna kazna svim silama žele da izbjegnu. Dirigovanim medijima u Srbiji, a i nekim u Crnoj Gori je to česta preokupacija.
A mi ćemo, kad-tad, doći do naše istinske crnogorske i božje pravoslavne crkve
Poznato je da kad politički karijeristaprigrabi moć,njegova persona, ideje i njegov autoritet odmah se transponuju u rituale. On postaje sunce oko kojeg se sve okreće. Nosilac božanstvene moći i inkarnacija mira i prosperiteta, garant budućnosti. Uz njega je tu odmah i Spska crkva.
Sveto i profano sjedinjuju se u pokušaju osvajanja teritorija od susjednih zemalja, što naravno za njih znači ostvarenje istorijske istine i pravde koja im je do sada bila uskraćena, a dolaskom vožda, koji sve što je opšteljudski vrijedno proglašava antisrpstvom, cilj im postaje sve bliži i lojalnost voždu i njegovim idejamapostaje bezrezervna.
Crnu Goru sa svih njenih 13,812 kvadratnih kilometara, koju vožd i njegovi klerofašisti već smatraju svojom teritorijom, prema njihovom gledištu, samo treba šapom poklopiti, a Crnogorce kao narod jednostavno uništiti, da ne smetaju ostvarenju velikosrpske imperije.
I poslije svega, imaju obraza da traže od nas da ih volimo!
No, stasala je kod nas u ovom vijeku jedna nova građanske mlada generacija, koja dobro zna ko je politički neprijatelj Crnoj Gori i njenom narodu i koja ne želi da bude ni blizu svetosavlju, koje vuče u srednjovjekovni mrak. Svoju budućnost grade na evropskim vrijednostima u obnovljenoj slobodnoji multietničkoj državi u kojoj ima mjesta za sve dobronamjerne.
Ni Joanikije, kao pokorni poslušnik, neće da zaostane za svojim idejnim i moralnim uzorom pa kaže: “Oni koji u svetinje ulaze GRAJOM, pakošću i mržnjom navlače zlo na sebe”.
No, sve što si rekao, naš dobri bogougodniče, najviše se odnosi na tebe, jer ta GRAJA koju na ulazima u hramove čuješ, nije ništa drugo do prodorna zvrka helikoptera uz koju si ušao i opoganio manastir Svetog Petra Cetinjskog, pa sad sve to podsvjesno izvire iz tebe.
Ima li li većeg zla i sprdnjepred bogom i narodom nego što si ti učinio? Još si, što bi narod rekao,telećim rezonima zaključioda “ ni Njegoša ne bi bilo bez Svetoga Save, jer ne bi imao odakle doći.
Ostavi se ti Njegoša, jer je odavno rečeno da ne laju pa**ad na proroka. Tvoji horizonti ne idu dalje od tvojih koraka. Nastavi da učis od kvazi istoričara Rakovića, jer su vam karakteri, pamet i moral podudarni.
A mi ćemo, kad-tad, doći do naše istinske crnogorske i božje pravoslavne crkve.
