Nerijetko se govori o tome koliko je Crna Gora drugačija u poređenju sa zemljama u okruženju, ali danas se to pitanje prenosi i na evropske okvire. U trenutku kada njeni stanovnici žele po svaku cijenu da pokažu svoj identitet, sve se svodi na njegovu – definiciju. Prema zagrebačkom filozofu i esejisti dr Žarku Paiću, sve se uskomešalo padom komunizma 1989. godine i očiglednog zastarijevanja ranije definicije nacije, koja se sa ujedinjenjem Evrope pretvorila u „postnacionalni identitet“.
No, Paić ističe da su uvijek postojale ključne razlike između konstituisanja nacije i drugi identiteta u Istočnoj i Zapadnoj Evropi.
„Njemački model“ na crnogorski način: Prema uglednom hrvatskom misliocu, identitet je danas „riječ koja pokriva sve i ništa“, i uz to je glavno pitanje jedino još za male narode-države, poput onih konstituisanih '90-ih godina iz strašnog rata u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Kosovu, i, s druge strane, način na koji je konstituisana Crna Gora.
- Problem nezavisnosti malih nacija, tj. država-nacija nije istovjetan kao što je to bilo u Zapadnoj Evropi, gdje je postojala teza da politička ideologija konstituiše naciju, kao što je to primjer sa Francuskom. Jer, postoji i drugi model, model Njemačke, a to je da kultura određuje ono što je zajedničko, i teorijski i praktično. Paić vidi osnovnu različitost Crne Gore i crnogorske nacije u odnosu na mnoge druge države.
- Konstitucija njene nacije vezana je za multikulturalnost, što je velika prednost Crne Gore. Međutim, težak problem jeste na koji način će sada kolektivni identiteti – Crnogorci, Srbi, Muslimani, Albanci i svi drugi – stvoriti nešto što je izvorno njihovo a da vlastitu državu ne osjećaju kao pritisak već kao konsezualni identitet, da ne traže svoje porijeklo u nekoj drugoj državi, s obzirom da to nije pitanje dijaspore – pojašnjava Paić svoju sliku Crne Gore.
Multikulturalnost kao politička ideja: On dodaje da je i uloga Evropske unije za takvu državu izuzetno važna, naročito nakon grešaka koje je počinila „svojim praktičnim, političkim koracima“. Paić navodi primjer Hrvatske, koja zbog Bugarske i Rumunije „nije primljena u EU kad je to trebalo“ i nastavlja:
- Ulazak Hrvatske značio bi ubrzanje procesa stabilizacije ne samo unutar Hrvatske, tako da bi se neke tenzije smirile, a na taj način bi cijela regija imala sigurniju poziciju. To se sve danas osjeća u različitim ideologijama, retrogradnim uticajima, porastu različitih evroskeptičnih ideja, smatra Paić.
S druge strane, suživot na prostoru Zapadnog Balkana, kao i u Crnoj Gori, po njemu ima „jednostavan odgovor iako teško izvodljiv u praksi“.
- Niko ne gubi svoj nacionalni identitet, već je pitanje kako učiniti da multikulturalizam od kulturne postane politička ideja, koja će stabilizovati i stvoriti suživot svih. Za to je potrebna politička stabilnost cijele regije, a zatim i ekonomska stabilnost, s obzirom da se nalazimo u najgorem mogućem razdoblju krize neoliberalizma. Jer , očigledno je da je ekonomska stabilnost izuzetno bitna da bi demokratske institucije funkcionisale, koje su, opet, jamstvo da multikulturalizam može da funkcioniše – kaže Paić i podsjeća da se može biti kosmopolita, a da se ne izgubi vlastiti identitet.
Stabilnost kao ključ uspjeha: Ujedinjena Evropa, samo naizgled oslobođena predrasuda nacionalnih identiteta, uvijek ima oponente i unutar i van svog prostora. Koji su to strahovi ljudi na Zapadnom Balkanu kada se pominje Evropska unija i da li su oni, zaista, opravdani?
- Različiti su koncepti, ali čini mi se da naša paranoja proizilazi upravo iz toga što Evropska unija nije shvatila da cijeli prostor treba doslovno imati potpunu stabilnost. To je ključ ne samo geopolitičkog, nego i svih procesa prema ovom regionu, ali i prema Bliskom Istoku, ističe Paić i naglašava da nestabilni prostor Bliskog Istoka vidi kao mjesto gdje se opipava puls spoljne politike, ali i snaga SAD-a i Evropske unije.
- EU, na žalost, nema političke mehanizme i to se vidi. Mnoge moje kolege koje zastupaju ljevičarske ideje neće se složiti sa neophodnošću tih „političkih mehanizama“, ali politička stabilnost predstavlja jamstvo da će EU funkcionisati i na taj način da će sprječavati sve moguće sukobe. Znamo da ni na Kosovu ni u Bosni i Hercegovini još ništa nije do kraja stabilizovano. No, u tom smislu je pozicija Crne Gore stabilna.
Saradnja za svačije dobro: Dr Paić dijeli mišljenje analitičara koji ističu da će budućnost Crne Gore zavisiti od razvoja događaja u regionu, a preduslov svega vidi u intenziviranju kontakata i saradnje.
- Lično mislim da bi sve više trebalo biti interkulturalnih kontakata između zemalja ovog prostora. Jer, činjenica je da su kultura, nauka i obrazovanje ključ pomirenja. U narednom periodu bi trebalo uspostaviti onaj model koji je, uslovno rečeno, postojao u bivšoj Jugoslaviji, a koji i Evropa propagira. Ne moramo ništa posebno da izmišljamo, nego samo nešto što je ranije postojalo pokušati učvrstiti na drugim temeljima.
Kako je kultura uvijek, nekako, u drugom planu, nesumnjivo je da će povezivanje zemalja Zapadnog Balkana morati početi što prije i na konkretnijim osnovama. U skladu sa iznesenim stavom o osnovama demokratskog društva, Paić rješenje vidi u ekonomskom povezivanju.
- Vidjelo se da koncept Evropske unije, u ekonomskom smislu, nije ništa drugo nego svojevrsna neoliberalna kolonizacija ovih prostora. U to se možemo uvjeriti mnoštvom primjera... Ali, sada dolazi do svojevrsnog osvještavanja. Nismo prisiljeni, kako to neki kažu, nego je samo po sebi jasno da treba prostor koji prethodno bio povezan i infrastrukturno i kulturološki i, na kraju krajeva, jezikom, treba da sarađuje. Vidjeli smo i da je vrlo teško probiti se na tržišta velikih, ekonomski moćnih nacija, ali i biti isključivo vezan za takvo tržište – smatra Paić i dodaje da će zemlje regiona zbog toga morati da se oslone na tješnju saradnju.
Posljedica takvih događaja je, na prvom mjestu, cirkulacija ljudi što, prema Paićevim riječima, dovodi do toga da predrasude padaju, da se uspostavljaju normalni kontakti... I sam hrvatski kritičar podvlači da sličnost krajnjeg rezultata sa onim što je postojalo u bivšoj Jugoslaviji, a što smatra vrlo dobrim konceptom „svako ima svoj prostor kojim vlada -ekonomski, politički, kulturno. Naizgled, problema ne može biti, ali se za to odavno pobrinule elite država sa ovih prostora. Dakle, sve treba uzeti sa dozom skepse, jer:
- Naše kritičke elite su, zapravo, one koje se još nisu dovoljno modernizovale. Tu je osnovni problem. Pogledajte samo strukturu političkih stranaka, kako u Crnoj Gori tako i drugdje u regionu, koje su ili populističke ili programa i strategije da su u borbi za vlast, zatim lokalno-mrežnih partija. Sve to čini da se sprječava prava kritika, a oni uzimaju ulogu identiteta u najgorem mogućem smislu: nacije, mržnja prema drugome i, na kraju, kroz lažni patriotizam koji uvijek iza sebe ima barem neku vrstu izdaje i prevare onih koji se na patriotizam pozvaju kao na nešto svetog - zaključuje Paić, susjed koji nas dobro poznaje.
Kristina Jerkov
