Količina razaranja u Bosni Hercegovini, u poplavama koje su je nedavno pogodile, nešto je s čim smo se prvi put sreli… Kataklizmična situacija bila je dva kilometra od centra Jablanice, uz Neretvu, gdje je srušeno naselje koje je imalo do hiljadu ljudi. Da li je to opomena da se priroda pobunila zbog ono što joj čovjek čini, ili je to prirodni fenomen, biće predmet istraživanja - kazao je u 24 sata Televizije E, rukovodilac spasilačkog tima Crne Gore, Milan Radović.
Crnogorski spasilački tim povukao se poslije pet dana iz poplavama pogođenih djelova BiH, kada je prestala potreba za spasilačkim akcijama, objašnjava Radović. Kaže da, nažalost, na tom području ne postoji ni promil šanse da je još neko preživio katastrofu.
“Naš tim je, prije svega, spasilački, terenski tim. Dali smo sve od sebe da svaka porodica dobije ono što se najmanje može, da se pronađu njihovi najbliži, da ih dostojno sahrane… U BiH sad dolaze neki drugi timovi, a uključeni su timovi Ministarstva sigurnosti, Federalne uprave za civilnu zaštitu, razne nevladine organizacije, gorske službe spašavanja, Kantonalna uprava za civilnu zaštitu, Uprava za civilnu zaštitu RS-a... Svi su došli sa najboljom namjerom, da pomognu. Ostaće na terenu dok postoji i najmanja šansa da se pronađe i izvuče neko tijelo” - rekao je Radović.
Na terenu, tokom akcija, mještani su, kaže, davali posljednje atome snage kako bi spasilačkim timovima bili podrška.
“Dva kilometra od centra Jablanice, uzvodno uz Neretvu, situacija je bila kataklizmična. Tamo je potpuno srušeno naselje koje je brojalo do hiljadu stanovnika… Teško je gledati nekog ko je izgubio porodicu kako vama donosi hranu, piće, kafu… Momci jesu naučili da rade u takvom okruženju, ali koliko god je neka situacija poznata, teško se oduprijeti emocijama. Ljudi u Jablanici su dali sve od sebe da se osjećamo kao kod kuće. Inostrani spasilački timovi bili su smješteni u Srednjoj stručnoj školi. Tamo su se svi, od direktorice, do kompletnog osoblja, nastavnog i vannastavnog kadra, trudili da mi funkcionišemo u normalnim uslovima, da možemo da spavamo, da se okupamo, da jedemo i da podijelimo, bukvalno, što se kaže, posljednju koru hljeba” – prepričava Radović nedavno iskustvo iz BiH.
Poslije svake spasilačke akcije, kaže rukovodilac crnogorskog tima, dolazi emotivna iscrpljenost, ali i osjećaj ponosa, jer momci znaju da su dali sve od sebe. Standard pružanja psihosocijalne pomoći spasiocima uveden je 2022. godine, nakon zemljotresa u Turskoj.
“Ponoso mogu da kažem da tim čine 33 pripadnika, 24 profesionalna vatrogasca iz deset različitih službi zaštite i spašavanja iz Crne Gore, zatim predstavnika Crvenog krsta i menadžmenta, koji po uobičajenoj praksi, čine četiri pripadnika direktorata za zaštitu i spašavanje Ministarstva unutrašnjih poslova” – kaže Radović.
Crnogorski spasioci sa kolegama iz regiona sarađuju duže od decenije, prolaze edukacije, vježbe, realne akcije. Vremenom se spasilački timovi srode kao da su, kako kaže, porodica.
“Od Albanije 2019. godine, Turske 2022. godine, sada u BiH, sreli smo Sinišu Badovinca, vođu hrvatskog tima. Njega poznajem duže od petnaest godina. Zatim, Alešu Cedilnika, takođe, vođu slovenačkog tima. Sa njima smo sarađivali na polju edukacije i obuke. Zatim, Davora Vidovića, rukovodioca srbijanskog tima, koji je takođe naš prijatelj i drug. Svi ti momci se između sebe poznaju i sarađuju“ – naglasio je Radović.
Zadatak vođe spasilačkog tima je da primarno vodi računa da sve spasioce vrati u Crnu Goru, njihovim porodicama.
“Cilj je da se u što većem obimu pomogne ugroženom i napaćenom narodu. Takva situacija je bila pogotovo u Turskoj, gdje je devastacija bila takvih razmjera, da to ne može prikazati ni fotografija, ni video... to je trebalo doživjeti. Ti ljudi su bili izuzetno ponosni, kao što su ponosni, vjerujte mi, i ljudi u Bosni i Hercegovini, koji svoju nesreću suzbijaju u drugi plan, i žele da vam pomognu i da vam pruže ono što sa čim raspolažu. Posljednje što imaju dijele sa ljudima, koji sudbinu dijele sa njima” - zaključio je Radović.
