Medijski radnici koji su vazda bili oličenje slobode, pokreta, donosioci novog, u RTCG su upravo indirektno optuženi da ne znaju kako se odijevati. Obezbjeđenje im je korektor. Tu uskoro konkurisati Belestre, Versaće, a nije teško pretpostaviti da je i Beneton zainteresovan. Kako bi prepoznali sportsku odjeću.
Do sad je ekipa na ulazu bila spremna da život da, zaustavi neprijatelja, napadača, a sad mora i konfekcijski djelovati, protiv kolega koje u stvari treba da štite. Radi ugleda i dostojanstva, stoji na pokretnoj porti. Mnogi koji smo decenijama bili uzor, dolaskom 2 -3 x nezakonitog direktora postadosmo opasni. Nošnjom. Da bi ironija bila jača, ne smijemo se, naznačava, oblačiti kao za plažu! Iako se za plažu oblači. Svašta se tajanstveno dešava po zgradi, pristup ograničen pa je možda mjera izrečena s pravom!
Projektovana navalica radnika sa šlaufom i maskom primorala je Borisa Raonića da promoviše zaštitare kao mjerodavne za profesionalni imidž. Valjalo bi vjerovatno i neku školu za to završiti pa bi bilo interesantno da drugarima s portirnice pogledamo kvalifikacije, kako bi tražili od njih savjet što nositi sjutra, i da vidimo ko je najstručniji u tom pravcu. Eto takve misli implicira novina zalijepljena na ulaznim vratima. S potpisom Borisa Raonića. Poznatog po balansiranju. Ne za odjeću.
Program nije važan, nego pravilnik
Je li iko na posao došao u kupaćim, pitah, ko ovdje ulazi kao u more (gluposti)? Iako ne piše trenerka na mojim čakširama, nema nijedna, crta, natpis, dobri šef službe obezbjeđenja, a sad i estetike, iako nijeste očito sa džoginga ili power liftinga, procijeniće da ste neprikladni.A mogli su pustiti brojne koji su vraćeni, s tim da obrate pažnju sljedećeg puta. Važniji od odjeće je urađen posao, u srećno doba. A sad nebitno, može program stati, direktor demonstrira moć.
Kukajući inače javno zbog urota. Umjesto da obrće kritičare, privlači simpatije, izazivajući još jači revolt. Što pomišljaju tako vraćeni s praga svoje firme osim poželjeti to i inicijatoru. „Prijatnog radnog okruženja“. Lavina sudanija sluti mu okruženje mnogo manje prijatno.
Do te ure on će po svome, pa gatam: podiće ustanak protiv mode podređenih. Nema da se vidi pupak, pirsing, tetovaža, zlatni zub, a frizura i manikir će dobiti kontrolišući odjeljak u pravilniku. Na primjer, niko ne smije ćelav na posao (osim njega naravno) jer to je golotinja. Otvaraju se i dodatne dileme. Može li muško da nosi suknju? Da li tako narušavamo dignitet direktora? Hoće li provjeravati popove ako dođu u mantijama. Hoće li je podići sveštenom licu, ako je uopšte, ili će otkrivati sportsko-morsku garderobu ispod pipanjem? Predlažem da nam pretresaju i torbe, kamere, lap topove, možda pronesemo nešto da se krišom unutra presvučemo. Tješi što donji veš nije zabranjen!
Nametač „Pravilnika o unutrašnjem radu“ mogao ga je ispoštovati i ranije. I bilo koji pravilnik s primanjem kakvo grabi. Ali nije. Bez obzira na medijski ambijent beskrupulozno sužava odjevni repertoar kolektivu s prosječnom platom daleko ispod republičkog prosjeka. Liči na uvođenje uniforme. Obilježje dogme. Ograničavanju slobode govora u Nacionalnom emiteru priključuje se evo redukcija odijevanja a očekujem i kretanja. Kao na šestom. Što sve ima na tom spratu znaju samo probrani. Zaštićeni kodom.
Papagaj ili Meksikanac, odaberite sami
„Ugled i dostojanstvo RTCG je, kao nikada u svojoj 80-to godišnjoj istoriji, narušeno dolaskom nezakonitog direktora Borisa Raonića, tako da je trenerka i patike ne mogu dodatno urušiti“ napisao mi je jedan kolega saznavši za desportivizaciju osoblja.
Kad se pogleda iz drugog ugla, glamurozni nam naredbodavac skoro svakog dana dolazi u stvari obučen za plažu. U zimskom periodu. Problem je što je to radio i u ljetnjem. Dolazio u šortsu i majici u elitni kafić na službeni susret sa damom koju prvi put vidi u životu. Pitala ga je li na odmoru, ali reče „radim“ i „vruće je“. Sljedeći put neka obuče odijelo zatražila je. Jer „GENERALNI DIREKTOR TAKO NE DOLAZI NA POSAO“ sasula mu u oči i pitala „vidiš li kako zgledaš, kao papagaj, i neki glumac iz meksikanskih porno filmova krajem sedamdesetih“? (Nisam trebao ovo napisati, jer će ga zločesti sad prozvati Meksikancem. ☹ )
Rezime
Sjutra ću na rabotu u gaćama radničkim s košuljom, moram. Đavo mi ne da mira pa ću se natrljati s faktorom 50. Ako prepoznaju da ću na plažu - svaka čast!
