Godina je počela smrću Loba Zagala, a koji dan kasnije doznali smo i o odlasku Franca Bekenbauera. Upravo njih dvojica, uz Didijea Dešama, jedini su na planeti osvajali Mundijal i kao igrači i kao treneri.
Priča o Bekenbaueru najveća je i najljepša fudbalska u Njemačkoj. To je priča o požrtvovanju, kvalitetu, ali i o lojalnosti - naročito ako govorimo o Bajernu.
Rođen 1945. godine u Minhenu, Kajzer je još u juniorima bio nevjerovatan potencijal, no njegovu je karijeru mogla uništiti jedna lična odluka. Bila je 1963. godina i doznalo se kako je djevojka tek punoljetnog Bekenbauera trudna - no, on nije namjeravao da je oženi.
Prilike su tada bile drugačije i Bekenbauer je zbog toga prvobitno odstranjen iz juniorske reprezentacije Zapadne Njemačke. Nešto kasnije, ta je odluka preinačena.
Od mladosti, Bekenbauer je plijenio elegancijom u igri, a tada je često nastupao na poziciji libera, koju je - danas to slobodno možemo reći - upravo on i proslavio.
U Bundesligi je u dresu Bajerna debitovao 1964. protiv Sent Paulija, godinu kasnije i za A tim Zapadne Njemačke, za koju je već 1966. odigrao sve utakmice na Svjetskom prvenstvu.
Šta je sve osvajao Kajzer? Teško je nabrojati, ali možemo napomenuti ključne naslove.
Kao igrač - četiri puta je bio prvak Bundeslige sa Bajernom, a peti put, gotovo kao veteran, sa Hamburgom 1982. godine.
Sa Bajernom je tri puta osvajao Ligu šampiona i jednom Kup kupova, a sa reprezentacijom Njemačke Svjetsko prvenstvo 1974.
Osam godina ranije, 21-godišnji Bekenbauer je igrao u finalu SP, dok je 1970. osvojio treće mjesto.
Nijesmo zaboravili - osvajao je i Evropsko prvenstvo kao igrač, i to 1972, a kroz četiri godine igrao je u još jednom finalu.
Kao selektor, predvodio je Njemačku do naslova na čuvenom Svjetskom prvenstvu 1990. u Italiji.
Sljedeće sezone je vodio Marsej do naslova u Ligi 1, a onda je, sredinom devedesetih, sa Bajernom osvojio Bundesligu i Kup UEFA.
Tri puta je osvajao Zlatnu loptu.
2O Francu Bekenbaueru bismo mogli još mnogo govoriti, ali o njegovoj karijeri najbolje govore brojke. Fudbalu je posvetio čitav život i bio je miljenik navijača. Njegova je seniorska karijera trajala gotovo 20 godina, tokom kojih je odigrao 857 zvaničnih utakmica i za klubove i za Zapadnu Njemačku, pri čemu je postigao ukupno 112 golova.
U Bajernu je ostao i u starosti, no onda je uslijedila borba sa zdravstvenim prolemima - od očiju, operacije srca do Parkinsonove bolesti... Kajzer se zbog toga povukao iz javnog života, češće je boravio u Austriji nego u Njemačkoj, a prošle godine nije mogao da prisustvuje ni proslavi 33. godišnjice od osvajanja SP u Italiji.
Njemačka je voljela Kajzera, a voljeli su ga i svi ljubitelji prefinjenog fudbala širom kontinenta.
