„Baš kao Titanik!“ plakao je preživjeli sa nedavno potonulog broda „Costa Concordia“. Možda! Ubrzo nakon što je Titanik potonuo, a 1.517 ljudi stradalo 1912. godine, javnost je ubrzo zaboravila na tragediju.
Tako je bilo do 1950, kada su filmovi „Titanik“ sa Kliftonom Vebom i Barbarom Stenvik i „Noć za pamćenje“ prikazani na velikom ekranu i „udarili“ pravo na svijest i osjećanja publike. „Zarada“ od najnovije nesreće je već primjetna, pa tako postoje majice sa satiričnim porukama o kapetanu Frančesku Sketinu sa njegovim odbijanjem da se vrati na brod.
Oblast oko zaliva Điljo nije prvu put dom olupina. Godine 1961. Etrurski brod iz 600. p.n.e je najstarija olupina ikad nađena u dubinama, ipak niko ne priča mnogo o ovome.
Ono što čini priču o potonuću luksuznog broda Costa Concordia toliko intrigantnom je ubjedljivo prepričavanje i paralela sa tragedijom na Titaniku koja se desila prije 100 godina. Nebrojene izložbe i spomenici sa obije strane Atlantika svedoče o tragediji na Titaniku.
Najuticajniji od svih, film Džemsa Kamerona iz 1997, „Titanik“ je prikazao romantičnu pop priču o tome kako ljudi umiru kada brod tone. Preživjeli sa kruzera i mediji su scene sa „Titanika“ utisli u percepciju potencijalnih turista – viziju panike, straha i doživljaj „trenutaka smrti“. Život i smrt u očima turista na licu mjesta čini da hedonstičko turističko mjesto postaje morbidno.Sa memorijalnim krstarenjima „Titanik“ na kojim se plovi do mjesta gdje se prije 100 godina desila nesreća, putnici će imati priliku da se obuku u kostime iz onog perioda i jedu hranu koja se nalazila na menijima na Titaniku - „mračni turizam“ je kompletan.
U ovom trenutku nije sasvim jasno da li će Costa Concordia dobiti istu pažnju i tako dugo biti intrigantna kao „mračna“ destinacija. Vjerovatno ne, jer uprkos poređenju ove dvije tragedije postoje i mnoge razlike između Titanika i Coste Concordije, a najveća je broj izgubljenih života i stroga društvena hijerarhija koja je „birala“ žrtve.
(B92.net)
