Svega dva dana se čekalo da crnogorski ministar vanjskih poslova odgovori na javne upute predsjednika Boris Tadića i Filipa Vujanovića.
- Kada dostignemo skandinavski nivo odnosa, vjerovatno će ideja o zajedničkom modelu predstavljanja Crne Gore i Srbije u inostranstvu biti dobrodošla - glasio je odgovor ministra Milana Roćena na inicijativu srpskog predsjednika Borisa Tadića, koju je objeručke prihvatio i crnogorski predsjednik Vujanović: da Srbija i Crna Gora zajednički grade diplomatsko-konzularna predstavništva, po skandinavskom modelu, tamo gdje je to moguće.
Iako su neki mediji Roćenovu izjavu procijenili kao podršku „predsjedničkoj ideji“ Borisa Tadića, sasvim je jasno da je crnogorski ministar spoljnih poslova iskazao rezerve da će ideja ubrzo biti sprovedena u život. Osim ako neko ovdje ne misli da će Crna Gora i Srbija već iduće godine biti bogate kao države Skandinavije.
Dakle: kada se sa diplomatskog rječnika prevede na jezik običnih ljudi, ministar Roćen je vrlo učtivo - odbio inicijativu, ne propustivši da kaže kako '' iskreno vjeruje da predsjednici Tadić i Vujanović rade u dobrom pravcu''.
Dometi Tadićeve inicijative: Iako ministar Roćen nije naznačio, izvjesno je da ideja o „zajedništvu“ nema nikakvu podršku u Vladi Crne Gore. Stoga je zanimljivo potražiti motive Tadićeve inicijative i razlučiti - što je uopšte podrazumijevala ideja o „skandinavskm modelu“.
Diplomatska praksa skandinavskih zemalja govori da - ako su dvije države podjednake veličine i ako su im diplomatske potrebe slične - ima smisla podjeliti troškove. Bogati žitelji Skandinavije znaju da štede: kao dokaz toj tvrdnji može da posluži podatak da u istoj zgradi u Berlinu - nalaze tri ambasade skandinavskih država!
Doduše, takva praksa nešto odudara od osnovne ideje srpskog predsjednika, koji je govorio o zajedničkim službama i ponudi da Srbija kao veća zemlja može da predstavlja Crnu Goru u nekim državama ili kontinentima gdje ne postoje crnogorska diplomatsko-konzularna predstavništva.
Bolje ikad nego nikad: Direktor Foruma za etničke odnose iz Beograda, Dušan Janjić kaže u razgovoru za Portal Analitika da je Tadićeva ideja - bez obzira na racionalnu notu u sebi - ipak zakašnjela, podsjećajući da je sličnu inicijativu Milo Đukanović ponudio Vojislavu Koštunici još prije osam godina, inicijativu koju je tadašnji srpski premijer glatko odbio.
- Druga stvar je da li u ovim, sadašnjim, okolnostima Crnoj Gori ta ideja odgovara i gdje će joj stvarno odgovarati zajednička diplomatsko - konzularna predstavništava. Srbiji realizacija ideje može biti korisna jer bi se u tom slučaju podijelili troškovi. Istovremeno, Crna Gora može tu naći svoj interes – to je bolje nego da se u Podgorici muče sa formiranjem svojih predstavništva. Dakle, to je u osnovi jedna dobra ideja koja je – okašnjela, za koju je šteta što nije ranije došla - kaže Janjić za Portal Analitika.
Sa druge strane. bivši ambasador SFRJ Svetozar Jovićević smatra da je inicijativa srpskog predsjednika čisto tehničko pitanje, koje je - bez ikakve potrebe - ispolitizovano u Crnoj Gori. „Ta inicijativa diže više priče nego što objektivno zaslužuje zato što pojedini krugovi vide tu neku vrstu aspiracije Srbije prema Crnoj Gori. To je čisto tehničko pitanje”, kaže Jovićević za Portal Analitika.
Bez posebnih Ugovora: Sagovornici Portala Analitika imaju donekle različito mišljenje o tome da li inicijativa može da bude predmet nekog budućeg bilateralnog državnog ugovora Srbije i Crne Gore.
- Ne bih išao na soluciju sporazuma samo sa jednom državom jer možemo koristiti više država za takve vrste usluga - na primjer Sloveniju, Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku ili Srbiju, zavisno od tehničkih kapaciteta ali i međunarodnih politika tih država, precizira profesor Jovićević dodajući da sve zavisi od situacije do situacije.
Dr Janjić smatra da je za takve vrste usluga neophodno otvoriti proces direktnih pregovora između dvije države. „To je stvar ozbiljnog pregovaranja, utvrđivanja koje su to zemlje, gdje su mogući zajednički interesi i gdje Srbija može da predstavlja Crnu Goru”, kaže Janjić.
Motivi ponude : Da ima prostora za politička tumačenja Tadićeve inicijative potvrđuje dr Janjić - on smatra da inicijativu srpskog predsjednika treba posmatrati u svjetlu Tadićeve namjere da se izdvoji kao politički lider regiona. Jedan od prioriteta zvaničnog Beograda je da postane lider zapadnog Balkana, pa se inicijativa srpskog predsjednika može gledati i tom svjetlu.
Druga posjeta Hrvatskoj u posljednjih mjesec dana, učestale posjete Crnoj Gori kao i najava dijaloga sa Prištinom o ''praktičnim pitanjima'' mogu da se povežu sa činjenicom da Tadić u očima evropskih zvaničnika želi da ostavi utisak da Srbija odlučujuće utiče na poboljšanje regionalne saradnje, što je jedan od uslova za napredak Srbije u evropskim integracijama.
Srbija naslijedila DKP bivše SFRJ: No, bez obzira na političke prizvuke Tadićeve inicijative, sagovornici Portal Analitika ukazuju da ona ima i praktične domete.
S obzrom na to da još nije podijeljenja imovina bivše SFRJ, država Srbija raspolaže - što na rezidencijalnoj što na nerezendicijalnoj osnovi – sa čak 94 ambasade u svijetu, što je respektabilan broj koji joj omogućuje i diplomatski uticaj u svijetu.
- Mi, kao mala zemlja, ne možemo - i ne treba - da imamo toliki broj ambasada; treba imati određene kontakte u zemljama gdje objektivno ne postoji toliki interes ili materijalne mogućnosti da imamo ambasadu, onda je dobro pitanje da se opredijelite - koja će nas država zastupati u tom regionu u smislu konzularnih i drugih poslova, kaže Jovićević i dodaje da se takva usluga plaća, jer ni jedna država takvu vrstu usluga ne pruža besplatno.
- U tom slučaju, treba da biramo države koje su nam najpogodnije i koje svojom pozicijom u toj zemlji, materijalnim zahtjevima, tehničkim mogućnostima nam najviše odgovaraju. Tu nema političke dimenzije i za Crnu Goru to mogu biti i razne druge prijateljske države, smatra Jovićević.
Latinska Amerika prostor za saradnju: Dušan Janjić podsjeća da, osim Skandavije, postoji primjer i u Evropskoj uniji u kojem jedna država pruža drugoj konzularne usluge.
- Takva praksa postoji u Evropskoj uniji i to radi Malta koja koristi usluge španskih ambasada za izdavanje viza da bi smanjila troškove. Za države sa malim budžetom, to je jako korisan način da se smanje i racionalizuju troškovi koje donose diplomatsko-konzularna predstavništva u svijetu, kaže Janjić.
Sagovornik Portal Analitika smatra da postoji kontinent u svijetu gdje je sprovedba te ideje ipak moguća, navodeći da bi Crna Gora sa Srbijom mogla da ima zajednička predstavništa konkretno u Latinskoj Americi. „To je prostor na kojem bi mogle da rade zajednički Srbija i Crna Gora”, zaključuje Janjić.
Pored određenih tehničkih pretpostavki i donekle pragmatičnih razloga - ipak zvanična Podgorica nema mnogo interesa da objeručke prihvati Tadićevu inicijativu. Tajna lobiranja ministra spoljnih poslova Srbije Jeremića i srpskih ambasdora protiv Crne Gore širom evropskih prijestonica odavno nijesu tajna i nijesu baš dobra preporuka za zvaničnu Podgoricu da - čak i u doglednoj budućnosti - prihvati ponudu zvaničnog Beograda. Zbog toga je ovakva inicijativa Beograda nema velikih šansi da uskoro bude pretočena u praksu.
Nenad ZEČEVIĆ
