Domaći proizvodi, kako navodi, kontrolišu se kroz sistem koji prati slijed „od njive do trpeze“ ili od „farme do trpeze“.
“Kontrola hrane iz uvoza, obavlja se efikasno, što potvrđuju i podaci koje redovno saopštavamo javnosti, o količinama proizvoda koje smo vratili sa granice ili uništili, jer nijesu ispunjavali parametre bezbjednosti i kvaliteta”, navodi Daković.
Prema njenim riječima, u ovoj oblasti nulti rizik ne postoji, jer svaka faza u dugom lancu od njive ili farme do trpeze može dovesti do kontaminacije hrane.
“Ipak, sve navedene mjere koje se sprovode da do toga ne dođe, mogu značajno smanjiti rizik i mi u Crnoj Gori upravo to i radimo. Samo u toku 2020. godine spriječili smo da na tržište dospije blizu 1.300 tona hrane iz uvoza, jer nije odgovarala parametrima bezbjednosti i kvaliteta”, kazala je Daković.
Govoreći o organskoj hrani, ističe da iako potiče iz sertifikovane i strogo kontrolisane proizvodnje koja garantuje kvalitet više, proizvod organske proizvodnje takođe je podložan kontaminaciji.
“Na tržište može biti stavljen ukoliko je dokazano bezbjedan”, poručuje Daković.
Da li je prošle godine kontrola uvoza hrane bila stroža s obzirom na trenutnu epidemiološku situaciju?
DAKOVIĆ:Kontrole se rade u skladu sa procjenom rizika. Ne bih rekla da je kontrola prošle godine bila strožija, ali je bilo perioda u kojima je bila pojačana. Kada je u martu ove godine proglašena epidemija i došlo do zatvaranja granica, veliki broj zemalja je zatvorio i svoja prodajna tržišta. Neke su zemlje zabranile izvoz osnovnih životnih namirnica, zdravstvenih i drugih proizvoda. Tada je procjena bila da je veći rizik od pojave nebezbjedne hrane, pa smo značajno pojačali kontrole uvoza i učestalost uzorkovanja.
Dolazila je hrana sa novih tržišta, po prvi put, što je podrazumijevalo poseban nadzor i kontrolu. Nakon par mjeseci stanje na tržištu se stabilizovalo, odnosno rizik je smanjen, pa su i naše kontrole usklađene sa tim. Iako se u početku postavljalo pitanje prelaska korona virusa preko hrane, EFSA je izašla sa stručnim mišljenjem da hrana ne može biti prenosnik ovog virusa, te u skladu sa tim kovid nije bio povod za procjenu rizika i opasnosti na većem nivou.
Ima li problema prilikom uzgoja i proizvodnje hrane i koji su to ključni uočeni nedostaci koje je Uprava evidentirala tokom obuka na domaćim gazdinstvima?
DAKOVIĆ:Pravila postoje za svaku fazu proizvodnje do iznošenja proizvoda na tržište i poljoprivredni proizvođači moraju da ih znaju i primjenjuju. Na farmama vlasnici se najčešće suočavaju sa problemima koji se odnose na infrastrukturu neophodnu za ispunjavanje zahtjeva za zaštitu dobrobiti životinja. Objekti u kojima se drže životinje moraju imati dovoljno prostora, svjetlosti, vazduha, adekvatne uslove za odlaganje stajnjaka i druge. Uzgajivači biljnih proizvoda, najveće poteškoće imaju sa pravilnom upotrebom sredstava za ishranu i zaštitu bilja.
Kontinuirane edukativne radionice su način da se prevaziđu ovi izazovi. Potencirala bih edukaciju proizvođača za pravilnu upotrebu sredstava za zaštitu bilja. Nakon uspješno završene obuke, polaznici kursa dobijaju legitimaciju. Krajnji cilj je uspostavljanje sistema koji se primjenjuje u EU, u kome će sredstva za zaštitu proizvoda moći da kupuju samo oni koji znaju kako se pravilno koriste i imaju dozvolu (legitimaciju). Organizovanje obuka nastavićemo i u ovoj godini, nadamo se intenzivnije nego prošle koja je zbog pandemije kovid-19 ograničila neke i od naših aktivnosti.
Neke zemlje u regionu su se suočile sa pojavom ptičijeg gripa. Što Uprava radi na planu kontrole živine i koliko bi bilo opasno da se ova bolest pojavi i kod nas?
DAKOVIĆ:Svaka, naročito opasna, bolest životinja je pod posebnim nadzorom, onosno budnim okom Uprave. Postoje mehanizmi prijavljivanja bolesti životinja, tačnije IT platforme, preko kojih se svakodnevno prati pojava ovih bolesti u svijetu. Sa pojavom bolesti u zemljama u regionu i rizik od pojave u našoj zemlji je povećan. Uprava sprovodi sve potrebne mjere koje se odnose na prevenciju pojave bolesti.
Trenutno su aktuelne mjere za sprečavanje pojave afričke kuge svinja i avijarne influence (pričijeg gripa). Još jednom ističem važnost poštovanja preporuka za držaoce životinja, lovce i ostale uključene subjekte. Prate se sa posebnom pažnjom i sve bolesti koje se mogu prenijeti sa životinja na ljude, zoonoze, kao što su bjesnilo, tuberkuloza, bruceloza, Q groznica. Osim velikih materijalnih šteta i socio-ekonomskog uticaja koje izazivaju bolesti životinja, ove bolesti predstavljaju opasnost i po javno zdravlje.
Da li je urađena reorganizacija zaposlenih u Upravi i da li imate dovoljan broj inspektora?
DAKOVIĆ:Iako je racionalizacija državne uprave nešto na čemu se intenzivno radi, Uprava za bezbjednost hrane je organ koji zahtjeva veći broj zaposlenih, posebno inspektora. Možda je najlakše to argumentovati činjenicom da je 2/3 evropskih propisa upravo onih koji se odnose na bezbjednost hrane, odnosno na politike bezbjednosti hrane, veterine i fitosanitarne. Činjenica je da smo više od 500 propisa donijeli u procesu integracija u EU. Sve te propise treba implementirati, a za to je potreban i odgovarajući broj ljudi, znatno veći nego sada.
Dobrom organizacijom rada i posvećenim odnosnom zaposlenih uspijevali smo da realizujemo sve aktivnosti, naročito u dijelu kontrole hrane, jer kada je u pitanju bezbjednost hrane nema kompromisa. Činjenica je da nemamo dovoljan broj inspektora, posebno veterinarskih, jer je riječ o kadru koji je decenijama deficitaran u našoj zemlji. Radićemo, svakako, na stvaranju preduslova za zapošljavanje veterinara i obučavanju dijela njih za poslove inspektora.
Koji su to najveći izazovi koje je u radu Uprave nametnula 2020. godina ?
DAKOVIĆ:Jasno je da je pandemija kovid-19 bila najveći izazov za sve, pa i našu instituciju. Od samog početka pandemije, Uprava je bila prepoznata kao organ koji treba da obezbijedi puni kapacitet rada, i administrativno i na terenu. Među zaposlenima je bilo i slučajeva obolijevanja, pa je i pored malih kapaciteta, organizovanje posla bio poseban izazov. Rezultati nam pokazuju da smo uspjeli. Imali smo bezbjednu hranu, tržište je bilo dobro snabdjeveno, a istovremeno smo radili i na kontroli poštovanja mjera za suzbijanje epidemije. Izazov je bio i prevencija pojave pojedinih bolesti, a posebno afričke kuge svinja, ali i avijarne influence, koje su prisutne u okruženju i samim tim predstavljaju značajan rizik i za našu zemlju.
Odnos prema životinjama – slika zrelosti društva
Kakva je situacija sa napuštenim ili neudomljenim životinjama i što je Savjet za zaštitu životinja radio po tom pitanju?
DAKOVIĆ:Napravljeni su značajni iskoraci na stvaranju uslova za unapređenje dobrobiti životinja (kućnih ljubimaca), ali je potrebno nastaviti još intenzivniji rad. Potrebno je da se svijest o zaštiti dobrobiti životinja ili značaj ovog pitanja znatno unaprijedi u javnosti.
Trebamo svi u društvu da shvatimo da je naš odnos prema životinjama, pa i psima lutalicama, slika zrelosti našeg društva. Dobrobit životinja podrazumjeva široki opseg odnosa životinje i čovjeka: i zaštite jednih od drugih, ali i zaštite imovine i odgovornog vlasništa i društvene zrelosti. Savjet je u periodu od osnivanja doprinio brojnim idejama, predlozima i preporukama, koje su sprovodile Uprava, NVO koje se bave zaštitom dobrobiti životinja i pojedine lokalne samouprave. Stvoreni su uslovi za identifikaciju i registraciju pasa, što je osnov za nadzor nad vlasništvom i pripremljena je Nacionalna strategija za kontrolu populacije pasa. Sada to treba svesti na nivo lokalnih samouprava i Savjet će dati svoj puni doprinos i na tom nivou realizacije aktivnosti.
Crnogorski proizvodi u svijetu
Što je Uprava radila na planu izvoza crnogorskih proizvoda u vrijeme pandemije?
DAKOVIĆ:U godini pandemije ostvareni su i novi rezultati na planu pronalaženja izvoznih tržišta za crnogorske proizvođače. Uprava i Ministarstvo poljoprivrede stvorili su sve preduslove da i preduzetnici iz sektora mljekarstva dobiju EU izvozni broj i tu priliku je odmah iskoristila Farma Miljanić iz Nikšića, proizvođač kozijeg sira. Njihov objekat je prvi u Crnoj Gori stavljen na listu onih iz kojih se mogu izvoziti mliječni proizvodi u EU. Kao rezultat posvećenog rada administracije i razvojne vizije i ulaganja preduzetnika u unapređenje proizvodnje, uz programe bespovratne podrške, broj proizvodnih objekata koji su dobili EU izvozni broj rastao je tokom prethodne četiri godine.
Odlukom Evropske komisije u 2017. godini sedam naših proizvodnih pogona iz sektora mesne industrije i proizvodnje jaja dobilo EU izvozne brojeve. U ovom trenutku imamo 19 takvih objekata. Sa zadovoljstvom možemo navesti kompanije koje su prethodno postigle ovaj uspjeh, a to su Mesopromet, Goranović, Gradina Company, Interprodukt, zatim Alkoset, Rebrakomerc, Agromont, Darma, Miniko, kao i objekti iz sektora ribarstva Rozafa i Montefish. Iskoraci koje smo postigli na putu osvajanja evropskih standarda, od kojih su značajni ostvareni i u ovoj izazovnoj godini zbog pandemije kovid-19, predstavljaju i jaku garanciju i konkurentsku prednost za izvoz, kako u zemlje regiona, tako i širom svijeta.
U tom pravcu, suočavanje sa izazovima pandemije imalo je i svoje dobre strane. Vjerujući u biznis načelo da kriza ne mora značiti najgore, već otvaranje novih mogućnosti, probuđen je preduzetnički duh kod dijela naših proizvođača. U situaciji znatno smanjene turističke potrošnje i gubitka domaćeg tržišta, pronađena su alternativna. Ne samo da se izvozilo na evropsko tržište, već je otvoreno i arapsko tržište, gdje je nakon četiri decenije ponovo izvezen prvi kontigent jagnjadi iz Crne Gore, sa otvaranjem perspektive za dalju saradnju.
