Na 18. septembar, Dan oslobođenja Nikšića koji Nikšićankama i Nikšićanima znači datum koji slavi slobodu podsjećajući njih i nas na pretke koji su časno pali da bi Nikšić danas živio slobodarske antifašističke vrijednosti, vlast u Nikšiću i njen prvi čovjek zdušno su pokazali koliko im je taj dan važan i šta misle o njegovom proslavljanju.
Današnja lokalna vlast u Nikšiću i njen prvi čovjek Marko Kovačević izgleda da su riješeni da građane Nikšića oslobode tih slobodarskih, antifašističkih ideala.
Na papiru prvi čovjek grada, predsjednik opštine Marko Kovačević, ponovo je provocirao građanke i građane Nikšića kada je prilikom proslave povodom Dana opštine, ugrabio posebnu prigodu da pokaže tri prsta tokom intoniranja himne Crne Gore.
Nekoliko dana ranije je i Žiri za dodjelu Nagrade oslobođenja Nikšića odlučio da posthumno dodijeli najviše opštinsko priznanje Amfilohiju Radoviću i trojici proslavljenih sportista.
U obrazloženju se navodi da je Nagrada oslobođenja Nikšića dodijeljena bivšem mitropolitu crnogorsko-primorskom Amfilohiju Radoviću za „nemjerljiv doprinos razvoju društva i obnovi duhovnog života u Crnoj Gori“.
Komentarišući najnovije događanja u Nikšiću potpredsjednica Demokratske partije socijalista, Sanja Damjanović ocijenila je za Portal Analitika da kao neko ko je u mladosti i sam bio dobitnik nagrade 18. septembar, smatra da ona pripada prosperitetnim mladim ljudima.
„Današnji progres svake zemlje upravo se zasniva na podsticaju mladih generacija da svojim radom i znanjem doprinesu društvenom i ekonomskom razvoju svoje države te da promovišuvrijednosti otvorenog, građanskog, multietničkog i sekularnog društva“, istakla je Damjanović.
Dragan Mitov Đurović, novinar i publicista govoreći za Portal Analitika o tome da li se današnje perspektive može reći da je ova nagrada uprkos orazloženju da je dodijeljena „za nemjerljiv doprinos razvoju društva i obnovi duhovnog života u Crnoj Gori“ civilizacijski i društveni korak unazad za Nikšić i Crnu Goru je kazao da, imajući u vidu „vrijednosti“, za koje se zalaže aktuelna vlast, odluka o nagradi je potpuno očekivana, samo što je obrazloženje moralo biti drugačije.
„Jer, pomenuti dobitnik je za tri decenije 'duhovnog i svjetovnog vojevanja' po Crnoj Gori u potpunosti ostvario zadatke crkve kojoj je dušom pripadao i naroda za čije se interese borio. Bez sumnje je najzaslužniji za 'novi život', u ratu, od naprednog svijeta poraženih ideja i njihovih zagriženih nasljednika“, kazao je Đurović.
„Petokraka gubi sjaj, izdajnici su postali heroji, kokarda uz pomoć 'krsta i tri prsta', priznaje samo jedan narod, briše crnogorsku istoriju, crkvu, jezik, crta 'nove državotvorne mape', otima narodno blago. I sve to uz kletve i mnoge druge stvari (na koje duhovnik i častan čovjek ne smije ni da pomisli), uz skoro prećutno aminovanje i trule kompromise tadašnje vlasti i beskrvnog narodnog otpora“, ističe Đurović.
On dodaje da nagrada oslobođenja grada časne slobodarske istorije može da pripadne i svešenim licima. Ali, samo onim „crvenim čestitim popovima“ koji su se tokom rata borili i ginuli sa krstom i puškom za slobodu svog naroda i svoje države.
„Njih pamte slobodarski Nikšić i Crna Gora partizanska i crnogorska (nikada ravnogorska), pravoslavna (nikada svetosavska), viševjerska i višenacionalna, građanska i antifašistička“, naglašava Đurović.
Govoreći o tome koliko ovakve odluke i dodjela nagrade čovjeku koji je rekao za Crnogorce da su „komunistički nakot ili kopilad“ govore o današnjoj vlasti u Nikšiću Đurović za naš portal kaže da ono što radi i kako radi, ono što govori i kako govori i čovjek i vlast pričaju o sebi.
„I sada i mnogo puta Crnu Goru, koja je ginula za tuđe inetrese, vraćali su unazad, i brisali je i gazili je i prevodili u onaj ili ovaj 'svet'...“, navodi Đurović.
Ipak, on je mišljenja da niko nije i niko nikada neće u tome uspjeti.
„Jer, uvijek je 'zemlja crnih brda' rađala sinove i šćeri koji su joj vraćali slobodu i čast. Bilo je tako u starim i novim ratovima, kada je na čelu kolone slobodara bio Sava Kovačević, kada je sa 'čudesnim osmijehom' Ljubo Čupić prkosio okupatorima i domaćim izrodima. Svoje 'svijetle ideje' nova vlast, pored ostalog, potvrđuje hitnim ukidanjem materijalne podrške Udruženju boraca NOR-a i antifašista u gradu koji je simbol otpora i borbe, čija je mladež ginula u ratu, a zemlju izgađivala u miru. Mladež na čijim spomenicima piše 'I grobovi naši boriće se s njima'“, navodi Đurović.
Iznoseći mišljenje o sadašnjoj vlasti u Nikšiću potpresjednica DPS Sanja Damjanović kazala je da je dobro poznat njen stav još iz vremena izborne kampanje koji je više puta jasno iskazan.
„Sadašnja vlast u Nikšiću je nekompetentna, neiskusna, nedobronamjerna i ne radi za interese Nikšića i Crne Gore. Ono što smatram još težim posljedicama jeste pogubnost politke vladajuće većine na lokalnom i državnom nivou koja u prvi plan stavlja podjele u odnosu na razvoj, prosperitet, nove projekte, znanje, inovacije i evropske vrijednosti. Nažalost, naši građani će morati skupo da plate posljedice rada sadašnje vlasti, ali vjerujem da će se uskoro politička situacija promijeniti i da će se Crna Gora vratiti stopama razvoja na putu ka punopravnom članstvu u EU gdje i pripada“, istakla je Damjanović.
Sličnog je mišljenja o sadašnjoj vlasti u Nikšiću je i Đurović.
On kaže da „čeljade možete zaštititi pancirom i blindiranim kolima“, ali narodu ne možete zatvoriti ni oči, ni usta. Kako dodaje, svako može da radi, ako ga zapadne što hoće i kako hoće, samo ne može do kada hoće.
„Ovaj svojevrsni teror 'po dubini i širini' od kadrovskih i drugih namjesnika iz 'belog bratskog sveta' do još jačeg raskubanja narodne imovine 'za dobro naroda', kako vele, i sve uz pomoć i pod zaštitom 'dugih ruku' i predstavnika 'prosvijećenih naroda' ne može dugo trajati. Ruke mantijama ljubiti, pred bogomoljama danonoćno klečati, planine pogledom i vjerom premještati i državu voditi teško može zajedno.
„Stanje u Nikšiću je slika nemalog dijela Crne Gore koja, znaju to i oni nikada neće biti pokorena. Iskru i oganj slobode koji plamte i 'pod Lovćenom na Cetinje, đe su naše sve svetinje' niko utuliti ničim i nikada ne može“, mišljenja je Đurović.
