“Veća je sramota od pojedinih, koji su dokazali da nemaju stida, da od uzvikivanja pojedinaca ili grupe naprave optužnicu protiv svih Pljevljaka.
Užasno je kada kontrolisani mediji, prenoseći izjave potrošenih političara, stvaraju utisak da je u Pljevljima povampireno vrijeme s početka devedesetih. Nije i ne može biti jer Veljović više nije vođa, jer Marković i Đukanović nemaju snage da progone i "čiste"!
Pomenuti treba da zaćute jer se ne oglašavaju kada "komite" skaču na četničke majke, kada Draginja govori o "posrbicama", kada se vrši sramni prepad na cetinjske bogoslove.
Ćutali su i kada se na podgoričkom trgu uzvikivalo "Srbe na vrbe". Ćute i danas kada je pojedinac osuđen. Ćutali su i kada su ljudi privođeni i hapšeni samo zato što su nekoga nazvali "prdnjavom".
Nismo "mi" nego pomenuti obećavali s državnih funkcija da "kome se ne dopada ovdjetraži novu državu".
Nismo "mi" nego oni podstrekavali vikački i zlokobno prijeteći narativ o "spremljenoj traktorijadi".
Je li nacionalna isključivost i diskriminacija ako primijetim da je su u odbranu Crne Gore: Crnogorka Vesna i Bošnjak Damir uzelinepovratne kredite i stanove kako bi naplatili patriotizam?
Je li "limenka" nacionalna ili jednonacionalna pljačka?
Kada smo već kod Pljevalja i podsjećanja na rane devedesete pitam javno: čiji je drug bio Čeko Dačević?
Jesam li tih godina ja ili neko drugi letio s bijelim orlovima?
Na kraju. Imaju li javni djelatnici, potrošeni političari iz sadašnje opozicije, i prst obraza pa da zaćute?
Zar nije sramota da oni pričaju o nacionalnoj mržnji, oni kojima su na početku progonili manjine, a poslednjih deset godina nije im se mogao ni greškom potkrasti Srbin na bilo kojoj državnoj funkciji - u vlastitimklubovima poslanika,u sudovima, u tužilaštvu?
U ime srpskog naroda niko nema pravo da proziva pojedince zbog nacionalne pripadnosti - niko, pa da mu je medalja prvoborstva na čelu.
U ime srpskog naroda niko nema pravo da prijeti drugima jer bismo time pljunuli na vlastito stradanje i od progonjenih postali gori od gonitelja.
Samo da se razumijemo;
Đukanović, Marković, Šehović, Medenica, i listom sa te liste, nemaju pravo da govore ugroženim nacionalnim i međunacionalnim odnosima. Gledali smo trideset godina kako onito rade. Vidimo i posledice!
To su isti oni koji su ćutali kada su pucala rebra episkopu Metodiju, kada ste se iživljavali u CB Podgorica nad starim Mitropolitom, isti oni iza kojih je ostao "Orlov let", ali i "deportacije", "Štrpci", "Bukovica" i redom do najveće nesreće - nerasvijetljenih ubistava, klanova, grandova, potonuća naše zajedničke budućnosti i otimanja zajedničkog života.
Kada je već riječ o Pljevljima”.
